IZGUBLJENI SNOVI - RECENZIJA SCENARIJA

Autor: Goran Markovčić,
filmski kritičar,
Grabovnica, 9. ožujka 2016.

Znanstveno-fantastična trilogija u formi scenarija za film autora Franje Matešina 'Izgubljeni snovi' temeljito je ispripovjedana vizija slike jedne budućnosti koju ljudsko društvo u evoluciji i izmijeni društvenih poredaka nakon više tisuća godina može doživjeti.

Zamišljena republika Eukon, 5007. godine. Goleme ere vremena pregazile su svaku čitatelju poznatu pisanu povijest i ostavile su jedva prepoznatljiv trag postojanja društva i svijeta kakav je bio u civilizacijskom periodu prije 'Doba tišine'. Jedna začudna moć koja proistječe iz vlasti onih koji su uvijek gore zauvijek vlada malim i običnim čovjekom koji samo želi sanjati, ljubiti i živjeti. U vječnom kotaču izmjene društvenih poredaka opstao je i zaživio u svom ekstremnom obliku onaj koji se odnosi na režim koji se hrani brisanjem zdrave povijesti naroda i to metodama represije, progona i zatiranja ljudskih sloboda što su u živom srcu čovjeka zapisane.

Svijetom 'Izgubljenih snova' vladaju svi oblici represivnih državnih aparata 'prividno' razjedinjenih kroz parlament pod nazivom Provingol - u stranke koje zastupaju narodnu vlast s jedne ili imperijalnu vlast s druge strane. Zajednički nazivnik, ipak, sastoji se u auditorovoj tiranskoj vlasti satanskoga vladara Seka.

U svojoj osnovi, priča je to junačka. Možemo si postaviti pitanje da li su razlozi povijesti - ratovi i strahovlade pod prividnim sredstvima državnih vlasti koje počivaju na bogatstvu, hedonizmu, požudi i strasti za svjetovnim vrijednostima ili su razlozi povijesti u pravu slobode kretanja i stvaranja i njegovanju obiteljskih vrijednosti na koje svaki čovjek ima sveto pravo. Živu vatru slobode, temeljene na različito profiliranim likovima pisac usađuje u svoje junake koji prolaze put povratka korijenima vjere u prave vrijednosti. Svejedno ljube li umjetnost, kao jedan od glavnih protagonista artein Lucijan ili ljube boravak u prirodi kao pčelar Jorgovan. Oni oko sebe okupljaju družinu koja će pod tajnom i zabranjenom zastavom organizacije Libertine postati vinovnici jedine prave pobune, radi pobjede Svjetlosti nad Tamom. Pobjede živoga Boga i mudrosti napisane u 'zabranjenim' knjigama. Pobjeda života tih ljudi moguća je samo rušenjem okultizmom i materijalizmom zadojene vlasti, utvrđene arhitekturom koja paklenski oponira skromnom domu malog čovjeka. Život kakav je u srcima tih ljudi dobrote i čovjekoljublja leži u mudrosti drevnih knjiga (njih četiri) razasutih diljem kako se čini prostrane i velike zemlje, a sve u vrijeme kada je mudrost te Riječi za vlasti najstrože čuvana i zabranjena tajna.

Matešinov scenarij nas geografskom i simboličkom, historijskom metaforikom, precizno provlači kroz kontraste svjetlosti i mraka dok mi pratimo nit priče. Službena evolucija u kulturi i materijalnom razvoju dosegla je čudovišnu dimenziju na način dačitatelj (ili gledatelj) osjeća korelaciju sa vremenom u kojem živi. Prostorna platforma 'Izgubljenih snova' odiše pretpostavkom kataklizmičnih događanja koja su unakazila ognjište malom vrijednom čovjeku a koju je uzrokovala mračna sila ovozemaljske vlasti kroz milenijume. Autor ide još i dalje, trušenjem kotača koji evoluira u svojoj tiranskoj zadatosti usporedo se odvija i mutacija prirodnih stvorenja. Policijsku kastu nemoralnih borg-armi tako prate krvoločna stvorenja nalik psima - dogse, auditor Sek hrani svoje ljubimce, vodene monstrume vodeze, ljudskim tijelima. Svijet je postao sasvim čudovišno mjesto u kojem se sirova strast moćnih isprepliće sa samovoljom i glađu za vječnom vlašću u svojevrsnom obliku Novog svjetskog poretka.

Fabula ovog scenarija konstruirana je vrijedno u smislu što značajno, u svojoj epsko-pripovjednoj zadatosti , podsjeća na stvarni plan izmjena na povijesnoj karti vremena. Scenarij je to sa izdašnim potencijalom za postavljanje scenografije u pokret. Ne bi smjelo biti pretenciozno napomenuti da Matešinov scenarij ima išta manje od imaginacije kultnog filmskog hita Conana Barbarina, kao ni u smislu intencije i potencijalnih mizanscenskih rješenja, nešto manje nego li to ima čuveni Ben-Hur sa svojim trkama u rimskom trkalištu konjskim zapregama. Scenarij je to za film koji podsjeća na apokaliptičnu mogućnost budućnosti s podkontekstom potrebe, potrage i borbe za izgubljene snove u okovima diktature svjetske vlasti.

Ovaj projekt iz umjetničke radionice vrijednog autora poligon je za futurističku mitsku sagu o univerzalnom vremenu. Imperij je u njegovoj priči ponovno na tlu Panonske ravnice, ali čini se samo prividno jer se naslućuje daleko veći prostor. Običan čitatelj, laik u povijesnim nazivima mogao bi ne primjetiti razliku u nazivlju, onoga iz antičkih (rimskih) vremena sa tradicijom koja vuče korijene do Mezopotamije i Bliskog istoka. Na isti način funkcionira i antroponimija i toponimija vezano uz slavenske korijene upotrebljene u tekstu koji su katkad užeglokalnog zavičajnog karaktera, a koja evociraju na davna (u kontekstu priče)zatomljena vremena upravo iz hrvatske književne povijesti. U tome se smislu u priči sukobljavaju strani i domaći mentalitet; vlast tuđina i čuvara svojeg ognjišta.