Franjo Matešin

Scenarij za film
2005. - 2015.

IZGUBLJENI SNOVI

 

3. dio

 

Bitka za Trilu

 

RAVNICE

 

Mnoštvo stabljika uljane repice. Lucijan ide kroz nepregledna polja uljane repice. Rukama dira žute cvjetove. Preko leđa nosi svoju narančastu platnenu torbu u kojoj su pigmenti te papiri s priborom za crtanje i pisanje. Na ramenima, u drugoj putnoj torbi, nosi stvari potrebne za putovanje. Nekoliko puta poskoči i nastavi dalje veselo hodati prema horizontu. U daljini, s desne strane, vidi se dim Erofarme, rafinerije za preradu uljane repice u dizelsko gorivo. Iznad Lucijana je plavo čisto nebo.

 

 

RUB ŠUME, BRDOVEL

 

Lišće i krošnje stabala. Ptice pjevaju. Dvije divlje mačke skaču s grana. Uski rub šume. Lucijan se penje na uzvisinu. Iza njega se pruža pogled na nepreglednu ravnicu. Nastavi hodati između drveća. Staje ispod velikog hrasta i sav sretan promatra idiličan prizor koji se širom otvorio ispred njega. Između šumaraka, livada i obrađenih polja, na jednome izduženome brežuljku vidi se maleno selo. Okolo njega u više krugova preleti nekoliko lastavica. Lucijan raširi obje ruke, duboko udahne zrak i zatvori oči.

LUCIJAN

Eee - to je moj Malinal.

 

A onda se začuje tupi udarac. Lucijan se onesvijesti i nastane mrak.

 

 

SOBA ZA ISPITIVANJE, VOJNI GARNIZON I ZATVOR MALI REŠT, BRDO

 

Mrak. Prvo se začuje glas.

BORG-ARMA BUŠES-GAN

Otvaraju se zelene okice... Pazi sad... Hrh-hrh!

 

A onda ga borg-arma Bušes-Gan polije kantom hladne vode. Lucijan se strese pa otvori oči i ugleda krupno lice altarme Bulda koji kleči pored njega. Iza njega se cere borg-arme Moridan i Bušes-gan.

 

ALTARMA BULDO

Život je opasno mjesto. Zbilja nikad ne znaš od kuda će naići poplava!

 

BORG-ARMA BUŠES-GAN

Hrh-hrh.

 

BORG-ARMA MORIDAN

Bre, vidi sad malog...

 

I borg-arma Moridan iz sve snage dvaput opali debelom brezovom šibom Lucijana po bosim tabanima. On leži gol na kamenom podu, ima svezane ruke iza leđa i sav je mokar. Nalaze se u prostoriji za ispitivanje, u zatvoru Mali rešt u podrumima Vojnoga garnizona. Lucijan se od bola savine i kroz zube tiho zajaukne.

 

LUCIJAN

Uuuuuu...

 

BORG-ARMA MORIDAN

E, burazer... Nema ništa bolje od prave brezovače!

 

BORG-ARMA BUŠES-GAN

Hrh-hrh!

 

A onda altarma Buldo primi Lucijana za lice pa mu šapne na uho.

 

ALTARMA BULDO

Ej luzeru, tvoja bivša djevica je trudna.

 

I altarma Buldo ošamari Lucijana.

 

ALTARMA BULDO

To ti je plaća za sve ljubavne pjesme koje si pisao Edeni! Ovo je za Šupu i Jorgovanov rođendan... A ovo je još malo unaprijed... Govno štalsko!

 

BORG-ARMA BUŠES-GAN

Hrh-hrh... Govno štalsko... Hrh-hrh!

 

Altarma Buldo ustane i nogom lupi nekoliko puta Lucijana koji se savija po podu. Sjedne za stol, otvori nekakve svoje papire i pokaže prstom borg-armi Bušes-Ganu na praznu kantu za vodu. Ovaj ode iz ćelije, a on počne mrmljati i nešto zapisivati. Pored njega je Lucijanova narančasta platnena torba i stvari iz nje: crteži, zapisi, pigmenti boje, kistovi i još neka pisala.

 

ALTARMA BULDO

Da vidimo... Ime: Lucijan... Prezime: Lukin... Mjesto stanovanja; oho... Tu imamo problema, netko ti je slučajno zapalio kuću u Malinalu.

 

BORG-ARMA MORIDAN

... Na svetu se malo smanjio broj zašaranih papira... Bre, sve je otišlo u dim...

 

Borg-arma Moridan trepereći prstima prema gore, oponaša dim koji se penje, a onda zabode šibu u kožu na Lucijanovu vratu i počne ju okretati. Bušes-Gan se vrati s kantom vode. Altarma Buldo samo pokaže prstom na Lucijana. A onda Bušes-Gan sporo izlije hladnu vodu po cijelome Lucijanovu tijelu. Na kraju s visoka ispusti tešku limenu kantu i ona padne na Lucijanove gole noge.

 

BORG-ARMA BUŠES-GAN

Opa Bato! Hrh-hrh!

 

Borg-arma Bušes-Gan pokupi kantu koja se otkotrljala i opet ode van. Altarma Buldo se nasloni na stolicu i navagne na zadnje noge. Sa stola uzima crteže, polako ih drapa na male komadiće i otpuhuje dalje od sebe.

 

ALTARMA BULDO

Dugo te nije bilo u Brdu pa te sigurno zanima što rade tvoji dragi prijatelji... Ivan guli krumpire u Reštu u Gradini, a Bedzga trune u rovu negdje kod Rizica. Jedino nam je Jorgovan nekud odlepršao... Doći će i on na preodgoj... Gle, Mlinovi na Graniti... A tebe ćemo najvjerojatnije, budući da imaš puno zasluga za narod, poslati u rudnike Ore mijesiti zlatne kipove... A prije toga... da čujemo što to Libertina sprema u Šumama od istoka i gdje se sakrio onaj smrdljivac Gaber... Koja ti je ovo polovnjača?

 

Lucijan mokar šuti na podu. Altarma Buldo i dalje drapa njegove papire. Borg-arma Moridan izvadi šibu iz crvenog vrata i opali Lucijana po svezanim rukama.

 

BORG-ARMA MORIDAN

Gukni kume... Bre, dugo si bio na terenu pa si zaboravio mukati...

 

Opet nastane tišina u kojoj se čuje samo drapanje papira. Iz hodnika se začuje galama.

LOZMIR

Lopovi... Pustite me... Lopovi!

 

BORG-ARMA BEZ ZUBA

Ulaz...

 

Izvana se zatim začuje nekakvo rušanje i zatvaranje vrata na ćeliji. Unutra uđe borg-arma Bušes-Gan s kantom vode.

 

BORG-ARMA BUŠES-GAN

Opet onaj pijani Lozmir...

 

Altarma Buldo pokaže prstom na Lucijana. I borg-arma Bušes-Gan stane na Lucijana pa mu na glavu izlije cijelu kantu vode. Altarma Buldo ustane, uzme nekoliko bočica s pigmentima, odšarafi ih, poklopce baci na pod, a onda počne boje u prahu sipati po golome i mokrome Lucijanu.

 

ALTARMA BULDO

Malo vinjene... Malo zeljene... Evo sad više nisi Malinalec nego si Bojanec!

 

Izmučeni Lucijan s poda nemoćno gleda u Ansirisino lice na jednom podrapanom crtežu koji leži pored njega na mokrome podu. Borg-arma Moridan ga opet iz sve snage nekoliko puta lupi brezovom šibom po guzici.

BORG-ARMA MORIDAN

Cepaj bre! Igra guza... A?

 

Strgani papir na kojemu je nacrtana Ansiris, a po kojemu su prosuti pigmenti, polako upija vodu s poda i postaje neprepoznatljiv. Iz dubine hodnika, iz svega glasa, pjeva pijani Lozmir.

 

LOZMIR

Lijepa naša domovino,

Oj, junačka zemljo mila,

Stare slave djedovino,

Da bi vazda sretna bila...

(Antun Mihanović i Josip Runjanin: Lijepa naša domovino)

 

 

POKRAJ VOJNOGA GARNIZONA I ZATVORA MALI REŠT, BRDO

 

Ranojutarnji mir okružuje Vojni garnizon i zatvor Mali rešt koji se nalazi u podzemnom dijelu najveće građevine. Manji vojni kompleks koji je većinom napravljen od cigle i djelomično ožbukan, sastoji se od nekoliko povezanih zgrada koje zatvaraju dvorište unutar kojega se nalaze vozna, kamioni te sva druga tehnika i vojna oprema. U jednom dijelu su kavezi za dogse koje još spavaju. Između razmaknutih građevine je sazidan visok zid. Prema glavnoj cesti su velika ulazna vrata. Sa strane se pružaju dvije sporedne ulice, a odostraga je staro sajmište zaraslo u drač iza kojega se opet nastavljaju ceste i kuće Brda. Na području južnog dijela Vojnog garnizona je smješten veliki vodotoranj koji nadvisuje cijeli okolni prostor. Njegova dva kraka ulaze duboko u dvorište dok se druga dva pružaju preko ceste na južnoj strani pa se ispod njih odvija promet kroz otvore slične slavolucima. Iz krošanja stabala čuje se ptičji pjev. U daljini se oglase pijevci. Na čistini starog sajmišta je jedan drveni stup na kojemu je hrđav razglas. Spokoj prekida glas iz zvučnika.

GLAS IZ RAZGLASA

Ščščščšč... Ovdje Radio Eukon. Svim našim slušateljima širom Narodne Republike Eukona želimo dobro... Ščščščšč... i uspješne radne pobjede. Danas je peti dan mjeseca osemnika, četrdeset i prve godine vladavine našega milostivoga auditora Seka. Program započinjemo emitiranjem... Ščščščšč... simfonije pod naslovom Bez puno riječi, skladatelja Đurovića... Ščščščšč...

 

Iz razglasa počinju izlaziti zvukovi melodije koji traju neko vrijeme. A onda odjekne eksplozija, top pukne i granata silovito udari u gornje zidine Malog rešta gdje se nalazi vojna uprava. Komadi cigle se razlete na sve strane dvorišta, a zgrade Vojnog garnizona se zatresu. Crco se veselo nasmije pa pogladi svoj stari zakopani top.

 

CRCO

To je moj top! To je moj - zakopani top!

 

I Crco zajedno s Starim Slolinom zvanim SS nastave puniti stari top. Crco zapali fitilj. Pelin pucalom puca u zvučnik na banderi koji zaiskri pa se okrene prema dolje i umukne.

 

PELIN

Došao je i taj dan!

 

U taj čas počne zaglušujuća pucnjava ustanika. Gotovo svi nose maskirna odijela. S visokih zidina vodotornja borci se konopima spuštaju u dvorište Vojnoga garnizona pucajući istodobno na tridesetak borg-armi koji pospani, neki samo u gaćama i potkošuljama, zbunjeno izlaze iz svojih spavaonica.

 

 

LUCIJANOVA ĆELIJA, VOJNI GARNIZON I ZATVOR MALI REŠT, BRDO

 

Zatvorena zatvorska vrata. Začuje se nedaleki pucanj starog topa i udarac druge granate. Sve se zatrese. U skučenoj zatvorskoj ćeliji s bačvastog stropa otpadaju komadići žbuke i padaju na Lucijana koji se iznenada probudio. On na sebi ima oronulo prugasto zatvorsko odijelo s velikim cipelama bez vezica. Neobrijan je i nepočešljan. Na tijelu mu se još vide modrice od mučenja. Istresajući sa sebe prašinu, nadiže se na prozorčić koji je postavljen visoko, ne bi li nešto vidio od silne halabuke i pucnjave koja dolazi izvana. U hodniku se čuje strka stražara.

 

BORG-ARMA BEZ ZUBA

Libertinci! Libertinci!

 

JEDAN BORG-ARMA

Brzo napolje... Daj pucala!

 

Lozmir viče iz svega glasa.

 

LOZMIR

... Hajd' u boj, u boj!

Za dom, za dom, sad u boj...

(Franjo Marković i Ivan Zajc: U boj, u boj!)

 

Kroz prozorčić se vidi svjetlost koja izvana prodire u zatvorsku tamu.

 

 

VOJNI GARNIZON I ZATVOR MALI REŠT, BRDO

 

U taj čas kroz zatvorena velika drvena ulazna vrata uleti kamion bez vozača Brzog koji je iskočio netom prije udarca. Iza njega u dvorište Vojnog garnizona oprezno uleti Gaber, vođa Libertine, Reta i Breza, Livadina i Kupinela koje nose mitraljez s redenikom municije te još nekoliko napadača i napadačica. Većina borg-armi je bila usredotočena na pucanje prema borcima koji su se spustili s vodotornja i sakrivaju se iza njegovih stupova. Jedan dio borg-armi je na zidinama i prozorima te pucaju prema onima koji su na starome sajmištu i po okolnim ulicama. Nakon razmjene vatre unutar dvorišta, na obadvjema zaraćenim stranama ima po nekoliko ranjenih. Crcin top opet udari u upravnu zgradu i komadi cigle se nanovo razlete po dvorištu. Borg-arma bez zuba oslobađa kaveze u kojima su dogse.

BORG-ARMA BEZ ZUBA

Drž'! Drž'!

 

Livadina i Kupinela pucaju po razjarenim zvijerima koje hitaju prema njima.

 

LIVADINA

To su Jorgovanovi ljubimci!

 

KUPINELA

Iš! Iš!

 

Dok se desetak dogsa ruši po dvorištu, pored njih prođu tri jureća vozna u kojima bježe altarma Buldo i još jedan altarma te altarma Devin zajedno s borg-armom bez zuba. Gaber pogodi borg-armu bez zuba koji vozi. Njihovo vozno naglo skrene i k tome naleti na mrtvu dogsu pa se preokrene naopačke. Kotači se nastave vrtjeti u zraku. Borg-arma bez zuba ostane ležati pored glave mrtve dogse, a altarma Devin sav utučen digne ruke u vis. Reta dugo cilja pa pogodi gumu vozna altarme koji bježi. On skrene na drugu stranu pa se zaleti u ravan zid. Jedino altarma Devin uspije pobjeći kroz razvaljena vrata. Za njim netko zapuca.

 

RETA

Toliko o gazdama!

 

Još jednom udari granata iz Crcina topa. Prozorska stakla se razlete na sve strane dvorišta Vojnoga garnizona. A onda nastane zatišje. Iza jednog zaklona se začuje glas borg-arme Moridana.

 

BORG-ARMA MORIDAN

Ej, komšije... K'o nas bre zavadi? 'Ajde da se lepo dogovorimo...

 

Iza drugog nasuprotnog zaklona vikne Gaber.

 

GABER

Dogovoreno... Izlazite jedan po jedan... Pucala u zrak... Bacajte ih na jednu hrpu u sredini dvorišta... Pa u red... da vas bolje vidimo... Molim lijepo!

 

Sa svih strana počinju izlaziti polugoli borg-arme. Iznad sebe drže svakojaka pucala. Dolaze do sredine dvorišta i bacaju ih na jednu hrpu. Nastave držati ruke iznad sebe.

GABER

... I dobro jutro želim svima!

 

Borg-arme se postrojavaju u jedan red. Još neki silaze s okolnih položaja u pratnji boraca Libertine. Nekolicina pognutih glava izlazi iz svlačionica. I oni bacaju oružje na hrpu koja se neprestano povećava.

 

 

LIPOV TRG (SEKOV TRG), BRDO

 

Pelin je na ljestvama, skida ploču s natpisom Sekov trg i stavlja novu ploču s natpisom Lipov trg. Pored njega je Crco, Stari Slolin zvani SS i nekoliko mještana koji nasmijani promatraju i komentiraju taj povijesni događaj. Lozmir u ruci drži bocu sa šampanjcem i između prstiju četiri svečane čaše sa stalcima. U mnoštvu građana svih uzrasta koji odasvud pristižu na Lipov trg, hoda skopus Lusak i Lucijan. On je uredno počešljan i obrijan. Na sebi ima maskirnu vojnu odjeću. Živopisno mlatareći rukama oko sebe, objašnjava Lusaku svoje nedavne dogodovštine. Cestom se upravo vozi kolona raznih vozila i kamiona, a osobito traktora s prikolicama koje su pretrpane raznim pokretnim kućanskim stvarima. Okorjeli pristaše Sekova režima sa svojim porodicama napuštaju Brdo i Brdovel. Među njima su Cijan i Latan, članovi stranke Ozici. Okupljen narod gleda vidno nesretne dobrovoljne izbjeglice. Neki im nešto dobacuju i fućkaju. Djeca mašu na pozdrav. Skupina polako odlazi, a sve više svijeta dolazi na središnji gradski trg. Na okolnim prozorima ljudi znatiželjno gledaju veselo mnoštvo koje slavi slobodu. Nekoliko mladića se penje na drveće. Na glavu Sekova brončanog kipa netko je stavio stari šešir, u crveno su mu obojili usnice, oko tijela su mu privezali razdrapanu suknju i u ruku stavili brezovu metlu. Skopus Lusak i Lucijan prolaze kroz gužvu ispred Lipova doma pa ulaze kroz širom otvorena vrata.

 

 

SVEČANA DVORANA LIPOVA DOMA, BRDO

 

Jedan leptir leti iznad razdraganog svijeta, a onda kroz otvoreni prozor ulazi u administracijsku radnu sobu na katu Lipova doma. Kroz otvorena vrata se ulazi u hodnik kojim užurbano hodaju borci Libertine u vojnim uniformama. Nekoliko njih je lakše ranjeno. Neki od prisutnih nose osobno naoružanje. Stubama su se na prvi kat upravo popeli Lusak i Lucijan. Ulaze u Svečanu dvoranu za sastanke i prijame gdje je smješten improvizirani vojni stožer.

 

LUCIJAN

... I tako sam ja ostao bez pigmenata za Vašu sliku na stropu.

 

LUSAK

... Da se ne zaboravi - s puno žena... O bojama... i sisama kasnije ćemo. Evo nas...

 

Gaber, Reta, Breza s još nekoliko prisutnih gledaju u veliku kartu Eukona koja se nalazi na zidu. Svečana dvorana je velika i lijepo uređena. Na stropu su sjajni kristalni lusteri, na zidovima su slike velikih formata, a između antiknog namještaja, na drvenom parketu uredno je posloženo nekoliko mramornih kipova u prirodnoj veličini. Kip gole žene je prije nekog vremena izradio Lucijan. U sredini je ogromni drveni stol s masivnim tapeciranim stolicama. Na njemu su nekakvi papiri, karte i kutija s ključevima grada. Na vanjskom zidu su visoki prozori i otvorena dvokrilna vrata koja vode na veliki balkon ograđen željeznom kovanom ogradom. Gaber pokazuje prstom po karti na zidu.

GABER

... Jedino je u Hazmi stanje krajnje neizvjesno... Stiže i skopus Lusak... Dobar dan Vam želim.

 

RETA I OSTALI

Dobar dan!

 

Gaber se rukuje s Lusakom.

 

LUSAK

Svima vama dobar dan!

 

GABER

... I dobro došli na svoje staro i novo radno mjesto!

 

Gaber pomakne čelnu stolicu i ponudi ju Lusaku. Ovaj sjedne.

 

LUSAK

Zahvaljujem.

 

GABER

Kao što već znate, upravljanje Brdom i Brdovelom prepuštamo i dalje Vama... Svi skupa su se složili s jednim jedinim prijedlogom... Čestitam! Ključevi grada su opet u Vašim rukama.

 

Svi zaplješću Lusaku koji ustane i otmjeno se nakloni svima okolo. Prisutni se naklone i njemu. Gaber predaje Lusaku ključeve grada pa se opet rukuje s njim. Lusaku čestitaju još neki.

 

LUSAK

Zahvaljujem! Ako treba, i dalje ću vas sakrivati...

 

RETA

Došlo je doba da se sakriva netko drugi.

 

JEDAN PRISUTNI

... A mi ćemo ih pronaći!

 

Nazočni polako utihnu. Gaber nastavi prstom pokazivati po karti na zidu.

 

GABER

Situacija je složena... Ulične borbe na barikadama su izbile u Risesu, Lidinu, Cubinu i mnogim manjim mjestima. Vojske carstva se povlače iz osvojenog Rizica i Tambula na istoku i idu prema Izonu. Utvrđuje se sama Trila, Ora i Sek-Ekel. Nama iz Brdovela pridružiti će se drugovi iz Mlinova. Moramo brzo na sjever prema Severci jer su na nas poslani odredi borg-armi iz Gradine... I zato...

 

Izvana dopire sve veća galama pristiglog naroda. Čuje se pjesma.

 

NAROD

... Zovi, samo zovi, svi će sokolovi za te život dati...

(Narodna: Oj, Hrvatska mati)

 

U Svečanu dvoranu uđu Livadina koja nosi nekoliko vrsta kolača i Kupinela koja donosi zastavu Libertine; cvijet s pet latica.

 

GABER

... I zato... Evo kolača od naše kuharice Livadine i zastave od naše krojačice Kupinele... Molim lijepo - prvo zastava...

 

Svi se nasmiju pa krenu prema velikom balkonu. Lusak usput pipne sise na mramornome kipu pa prokomentira Lucijanu pored sebe.

 

LUSAK

Takve sise...

 

LUCIJAN

Naravno.

 

I njih dvojica zadovoljno krenu za Gaberom i ostalima koji su već izašli vani.

 

 

LIPOV TRG (SEKOV TRG), BRDO

 

Kupinela stavlja zastavu u za to predviđeno mjesto na balkonu. Zastava na kojoj je cvijet s pet latica slobodno vijori na vjetru. Iza nje su oni koji su malo prije nazočili sastanku u Svečanoj dvorani. Na Lipovu trgu i svuda oko njega, mnoštvo naroda veselo kliče i pjeva.

 

NAROD 1

... Zovi, samo zovi, svi će sokolovi za te život dati...

(Narodna: Oj, Hrvatska mati)

 

NAROD 2

Brdovel! Brdovel!

 

NAROD 3

Živjela Libertina!

 

Na balkonu Gaber drži stisnute dvije ruke u zraku i viče.

 

GABER

Imamo Brdovel!

 

Otac, kojega su na početku prisilno odvozili u kamionu, diže u zrak svojega malenoga sina kojeg je altarma Buldo srušio na cestu. Dijete je sretno.

 

 

HAZMA

 

U plamenu se ruši jedan eroplan. Iznad Hazme je dvadesetak letjelica, nekoliko vidno oštećenih, s kojih se opako puca i bacaju bombe na pobunjenike, a oni uzvraćaju protuzračnim topništvom. Ulični rat se vodi po cijelome gradu. Na trgu Soleusu i oko palače Giardene vidi se vatra i kretanje ustanika koji nadiru od svih strana te borg-armi koji se povlače prema uzletištu eroplana iza Giardene i palače Bijelih dvora. Svi su mokri i sve je mokro jer jako kiši.

 

 

UZLETIŠTE EROPLANA, PALAČA BIJELI DVORI, HAZMA

 

Eroplan upravo odlazi. Okrećući se na drugu stranu, diže se u smjeru odakle su netom uzletjele još dvije pretrpane letjelica s izbjeglicama i njihovim najvećim pokretnim vrijednostima. Odmah se otraga na prazno mjesto spušta drugi prazni eroplan. Jedan je upravo prizemljen i na njemu se otvaraju vrata. Sa strane nestrpljivo čeka gomila preplašenog naroda. Sve je puno vojske. Stalno pada kiša i svi su mokri. Uzletište iza palače Bijelih dvora je posebno napravljena monumentalna građevina s četirima velikim krakovima. Jedan od njih ujedno služi kao veliki hangar za održavanje letjelica, dva se koriste kao skladišta, a preostali je namijenjen za prihvat putnika. Na vrhu su napravljena uzletišta, na svakom kraku za jedan eroplan. U sredini je četvrtasti toranj na čijemu je vrhu centar za upravljanje prometom na uzletištima. Njegovo podnožje se koristi za izlazak ljudi na uzletno-sletni plato. Na prvome eroplanu je most do kraja spušten i preko njega se silovito počinju ukrcavati bogate familije i drugi civili koji podupiru Seka i njegov teror. Neki vuku torbe s dragocjenostima. Na vrhu mosta preko kojega se ulazi u eroplan, vlada panika. U kišnim kabanicama nekolicina borg-armi pokušava uspostaviti red među prekislim zbjegom.

 

BORG ARMA S PUCALOM

Pazi stoko neodgojena!

 

Zaminik, mlađi gura od sebe Rosanu.

 

ZAMINIK MLAĐI

Glupačo! Upamti već jednom; ja sam s tobom bio samo radi seksa! Odlazi otkud si i došla... U onu vuk... Pazi ti budalo!

 

ROSANA

Seronja umišljeni! A ja s tobom samo radi novaca, a ne radi seksa... Nesposobni smrdljivac!

 

Rosana pljune na njega, okrene se ljuta i gurajući se u suprotnom smjeru između svjetine, počne silaziti s mosta. Izađe s njega i prođe pored Plafusa koji u gužvi sa svoje dvije velike torbe bezobrazno odgurne djevojčicu koja se drži za svoje roditelje.

 

PLAFUS

Bjež' mala sa strane!

 

Na ulazu prije mosta za eroplan pucalima ga zaustavljaju altarme Serbio i Titinus.

 

ALTARMA SERBIO

E... Ti ne možeš dalje! Odbi nazad!

 

PLAFUS

Pustite mene... Evo koliko treba... Sto? Dvjesto?

 

Plafus iz jedne torbe vadi novce i daje svežanj novčanica altarmi Serbiu i Titinusu. Ovaj ga opali pucalom po rukama tako da se novčanice razlete okolo.

 

ALTARMA TITINUS

Tjeraj doma svojim Libertincima... Izdajnici nam ne trebaju.

 

ALTARMA SERBIO

Đubre jedno!

 

I altarma Sebio udari Plafusa pucalom pa ga gurne na pod. Ovaj se sav rastegne po mokrome betonu uzletišta. Torba s novcima se otvori. Novčanice se razlete na sve strane. Okolni ljudi jedan preko drugog počnu bezglavo kupiti novac. Na gornji dio uzletišta upravo prodiru pobunjenici i pobunjenice u maskirnim uniformama. Među prvima su Nimbus, Kalos i bivši arma Grujon koji je prešao na stranu ustanika. Neki borg-arme počnu panično pucati po Libertinima i po zbunjenom narodu koji se nije uspio ukrcati na letjelice. Nastane sveopći metež. Prvi eroplan poleti iako se još nije digao most. Neki se po njemu panično penju gore, a drugi se pokušavaju spustiti natrag i dolje. U zraku se naglo okreće. Za sam kraj mosta se nekako uspije primiti Plafus. Pokušava se popeti na njega. Letjelica se digne i ode iznad grada. Malo dalje Plafus pada s mosta koji se potpuno zatvorio.

 

 

PROSTOR ZA PUTNIKE, EROPLAN, IZNAD HAZME

 

U prostoru za putnike su svi mokri, iscrpljeni i šutljivi. Među njima je Ceri, ektor initio sekte Satanus iz Hazme i njegov bračni drug Upak. Oni se drže za ruke. Balodinus odmah vadi sendvič, pored njega je Inkasa. Zaminik, mlađi i Alemina su sasvim uz prozor. Na uzletištu se vidi borba Nimbusa s Serbiom i Titinusom. Drugi eroplan ostaje zarobljen. Izbjeglice, vojnici i pobunjenici u sveopćoj gužvi postaju sve manji i manji do neprepoznatljivosti. Ispod je palača Bijeli dvori i Giardena. Na trgu Soleusu vide se samo malene točkice koje nekamo idu. Alemina u rukama drži kutiju iz koje vire dragulji. Kroz zamagljeno staklo zamišljeno zuri u Hazmu koja ostaje iza njih. Na licu ima nekoliko zaostalih kišnih kapi.

 

 

DVORANA KRALJEVA, GIARDENA

 

Mrtvi Zirak u jako čudnom položaju, kao da je dovučen i bačen, sjedi na prijestolju i gleda u prazno. Ispod njega je lokva krvi. Malo dalje na podu leži njegov lanac i pištolj kojim ga je netko ubio. Svuda uokolo su razbacane razne stvari i puno papira. U Dvoranu kraljeva s oružjem ulaze potpuno mokri i krvavi Nimbus, ranjeni Kalos, arma Grujon i još dvojica boraca za slobodu.

 

NIMBUS

... A za jedan tjedan u Hazmu dolazi naša Zapadna vojska iz Fatima i Luriedesa. Bartel je iz Lidina poslao eroplanom koji su nedavno zarobili, obavijest za Herzo, odnosno Plamenu i Narodu Bez Imena... Na jesensku ravnodnevicu počinje napad na Trilu.

 

ARMA GRUJON

... Ako prije toga uspiju ući u Izon i doći do Trile s Istočnom vojskom... Evo ga... Sluškinja Tanija je imala pravo... Netko je ubio Ziraka!

 

NIMBUS

Nažalost...

 

Preko razbacanih stvari dolaze do njega. Arma Grujon popravlja Ziraka na prijestolju. Sklapa mu oči. Nimbus s poda diže njegov lanac i stavlja mu ga na vrat. Pištolj stavlja sebi za pojas. Svi kratko i nepomično šute.

 

NIMBUS

... Nije bio loš vladar. Da su barem neka druga vremena...

 

ARMA GRUJON

... I zato ga mnogi nisu voljeli. Još dok sam bio na mračnoj strani, kružila je priča kako se često svađa i sa svojom ženom Aleminom... Nikada se neće saznati prava istina...

 

NIMBUS

Naš skopatus Zirak zaslužuje sve državne počasti... Poslat ćemo nekoga po njegovo tijelo...

 

Izlaze van. Arma Grujon malo zaostane kod Ziraka, prekriži se pa se preko hrpa papira požuri za njima.

 

KALOS

... Svi ostatci ostataka Sekova carstva su se povukli u Sek-Ekel, Oru i Trilu...

 

NIMBUS

Istočnoj vojsci kod Izona dolazi pojačanje iz Velikagore i Zagrada...

 

U praznoj Dvorani kraljeva ostaje samo tišina i Zirak koji sklopljenih očiju, sa svojim lancem oko vrata, sjedi nepomično na prijestolju.

 

 

IZMEĐU STIJENA, POLUPUSTINJA ŠILJATI PIJESAK

 

Kotač se vrti u blatu. Iz sivog neba punog teških oblaka tu i tamo još padne pokoja kap kiše. Između stjenovitih litica, jedinom prohodnom putu prema naprijed, u veliku lokvu su greznuli dva SP-a. Iza njih u koloni čekaju još osam istih vozila. Ispred njih je nekoliko kamiona natovarenih vojnom opremom. Za posljednji su prikopčane čelične sajle. On pokušava izvući prvi SP. Blato pršti na sve strane. Volan, Adrijan, Pepsin kraj kojega je Moenika, Kala-Rijama, Florena, Jorgovan, Štefek i Jožek, guraju čudno borbeno vozilo. U tri prva SP-a vozači su Galadrijan, Lorin i Don-Če.

 

JORGOVAN

... I onda... Na jednoj grani jabuke, sa strane visi velik roj pčela... Uzmem ja samo pletaru... Popnem se...

 

ŠTEFEK

Aaaa, ja bez svoje dimilce nikud nedem.

 

JOŽEK

Je sused Štefek... Nedeš ti nikud bez svoje Bare... Kak ja vidim prek plota, uvek se na drvo penje tvoja Bara, a ti se natutavaš odozdol prema gore.

 

VOLAN

O jadan ja... Već tjedan gledam kišu koja stalno pada i neprestano slušam predavanja o pčelama, pčelarenju, pčelarima... Evo ide!

 

I prvi SP izađe iz blata. Iz kabine vozila koje odlazi, viče Galadrijan.

 

GALADRIJAN

Zahvaljujem na pomoći! Bilježim se i za drugi put!

 

VOLAN

Galadrijana smo riješili... 'Ajmo sljedeći... Lorin... pa Don-Če... i tako dalje...

 

Radna ekipa kopča sajle na drugi SP.

 

ADRIJAN

Meni je tako već nekoliko mjeseci! Samo što nije stalno padala kiša...

 

PEPSIN

... A ja Jorgovana znam već nekoliko godina... I otac mi je postao pčelar!

 

Svi se nasmiju i počnu gurati drugi SP.

 

JORGOVAN

... 'Ajde muškarci, malo napnite mišiće... Žene guraju bolje od vas... A da možda malo pojedete meda?

 

Blato frca svuda uokolo. Svi su potpuno blatni. Od prednje strane kolone na konjima dolazi Plamen kraj kojega jaše stariji sin Mun u pratnji dvaju kurira iza njih.

 

PLAMEN

Za koji sat dolazi dizalica s vitlom! Još ima posla na početku kolone. Trebate li pomoć u ljudstvu, zapovjedniče Volan?

 

VOLAN

Snalazimo se i sami! Dok su pčelari uz nas - ništa nas ne može iznenaditi...

 

I drugi SP izađe iz vode i blata na suho. Plamen kratko mahne na pozdrav pa s Munom i pratnjom ode prema završetku kolone. Njima mahne Moenika koja je i dalje pored Pepsina. Kroz prozor SP-a izviri Lorinova glava.

 

LORIN

Onda doviđenja društvo! Ostavite malo meda i za nas sirotinju izumitelje!

 

SP ode. Kamion za vuču se pomakne u stranu pa krene u rikverc. Spodobe u blatu vuku sajle do trećeg SP-a koji je ispred blatne kaljuže. Vozi ga Don-Če.

VOLAN

Još nazad... Još... Stoj!

 

JORGOVAN

Gdje sam ono stao... Aj da... Roj pčela. Popnem se ja s pletarom na najvišu granu kruške...

ADRIJAN

Jabuke...

 

PEPSIN

... I granu sa strane!

 

Uigrana ekipa ostaje kod trećeg SP-a.

 

Konjanici nastavljaju prema kraju vojske. Mun i Plamen raspravljaju.

 

PLAMEN

... Negdje na kraju je bilo problema s baterijom jednog vozila. Možda...

 

MUN

... A možda smo trebali ostati u Herzu! Danima samo jašemo naprijed-nazad, idemo gore-dolje s konja i k tome još pada kiša. A kakva korist od svega toga?

 

PLAMEN

E moj sine... Ako želiš biti dobar vladar i učiniti ispravan potez, uvijek moraš slušati glas mudrih ljudi... Aaa, oni su tako odlučili. Narodu treba služiti - od jutra do sutra! Još nešto; kada padne noć, moraš ići spavati, a ne hodati uokolo... i družiti se sa sumnjivim ljudima.

 

MUN

Stalno mi prigovaraš! K'o da si ti bio drugačiji! Neće meni nitko određivati s kim ću se ja družiti!

 

I Mun podbode svojeg konja pa ode ispred njih.

PLAMEN

Mun... Mun!

 

MUN

Ostavi me na miru!

 

Plamen maše glavom. S visoka se vidi duga kolona boraca koja broji oko 15 000 ljudi pod oružjem, a što je pola od ukupnog stanovništva Herza. Sve je puno konja, svakojake opskrbe, vojne opreme i vozila Naroda Bez Imena što vijugaju po blatnim kanjonima iznad kojih su visoke kamene litice. Na sjeveru se ispod mračnih oblaka vidi bijeli toranj Sek-Ekela.

 

 

U ŠATORU, POLUPUSTINJA ŠILJATI PIJESAK

 

U bijelom pocinčanom lavoru Adrijan sjedeći na malenoj stolici, samo u gaćama, pere noge. Iza jedne konstrukcijske šatorske cijevi, pored tri popravljena ležaja, na povišenom mjestu gori baterijska lampa. Na kamenju su putne torbe. Jedan dio šatora je napravljen od negorivih materijala i u njemu gori vatra. Pored nje svuda uokolo suši se cijela hrpa Adrijananove, Pepsinove i Jorgovanove odjeće. Kroz patentna vrata ulazi Zolita. Zatvara ih za sobom. Nosi otvorenu flašu vina i dvije svečane čaše. Adrijan oblači potkošulju.

 

ZOLITA

Dobra večer, mačevaoče Adrijane!

 

ADRIJAN

Dobra večer, doktorice Zolita!

 

Adrijan joj pokazuje dvije prazne stolice.

ADRIJAN

Biraj... Čemu imam zahvaliti ovu kasnu vizitu?

 

Zolita sjedne, ustima skine pluteni čep i polako natoči crno vino u čaše. Jednu pruži Adrijanu koji je ručnikom upravo izbrisao noge.

 

ZOLITA

U opisu radnog mjesta mi je stavka provjeravanja zdravstvenog stanja ljudstva... U to ime, za početak pregleda: živjeli!

 

Kristal zazveči i njih dvoje iskape do kraja čaše. A onda se Zolita prene pa iz svojega džepa izvadi nekakvu tabletu. Opet natoči.

 

ZOLITA

Zaboravila sam na tabletu...

Zolita proguta tabletu. Opet nazdrave.

 

ADRIJAN

U tvoje zdravlje...

 

I ispiju čaše do kraja.

ZOLITA

Vidjela sam da ste danas imali pune ruke posla oko spašavanja SP-ova?

 

ADRIJAN

A - da... I usput smo dokazivali kako su ljudi stvoreni od praha zemaljskog - malo namočenoga.

 

ZOLITA

A gdje su ti prijatelji Pepsin i Jorgovan? Ne čuvaju te večeras?

 

Adrijan ustaje. Zastaje i trlja oči. U vidnom polju počinje mu se sve izobličavati. Riječi koje mu izgovara Zolita su drugačijeg tonaliteta.

 

ADRIJAN

Hodaju okolo... Putuuu... uuu... j... u.

 

Adrijan se ljulja. Zolita ga primi i spusti na ležaj. Pokrije ga pokrivačem.

 

ZOLITA

Umoran si. Ja ću ti pomoći. Tu će ti biti toplo...

 

I ona se zavuče ispod Adrijanove deke. Zolita ugasi svjetiljku. U šatoru ostaje samo titrava svjetlost vatre koja slabo osvjetljuje unutrašnjost šatora.

 

ZOLITA

... Ja ću te još malo zagrijati i usput pregledati...

 

ADRIJAN

Iduuu... uuu...

 

Ispod deke Zolita svlači sebe i Adrijana.

 

ZOLITA

... Tebe i torbe...

 

 

KAMENJAR, POLUPUSTINJA ŠILJATI PIJESAK

 

Rano jutro. Puše vjetar. Naoblaka. U kamenjaru. Jorgovan i Pepsin su zauzeti oko svojih stvari. Pored njih se pakiraju ostali borci Naroda Bez Imena koji stavljaju svoje torbe i osobno naoružanje u kamion. Malo iza se vidi Adrijan koji više puta pokušava čudno smotani šator nagurati u torbu. Svi su u nekom pokretu. Svuda okolo prolaze ljudi, konji i vozila na struju. Zapovjednica Bojana obavlja smotru svoje vojne postrojbe.

 

BOJANA

Po-zor! Oružje na pregled!

 

Dolazi Adrijan koji se drži za glavu. Nosi jednu tešku torbu i vuče drugu iz koje visi loše spakirani šator.

 

JORGOVAN

A evo i našeg zavodnika! Noćas smo morali prespavati u Jožeka i Štefeka jer je naš šator bio zauzet.

PEPSIN

Bolje da sam bio vani... Pčelari su samo do polnoći izvrcali više meda nego ima vode u Ezenskim vodama! A mislio sam kako lovci znaju najviše zaračunati...

 

JORGOVAN

Ti si hrkao k'o Crcin zakopani top, a kamoli da bi čuo o čemu smo mi konstruktivno debatirali. Što je Adrijane... Izgubio si dobar glas?

 

ADRIJAN

Malo mi je u glavi mutno... Sjećam se da je došla Zolita. Onda smo pili crno vino... A onda sam se ujutro probudio gol... I lako se vama smijati...

 

Za vrijeme razgovora Jorgovan i Pepsin su se popeli na kamion. Pomažu Adrijanu koji je nekako gurnuo torbe preko stranice, ali sam nikako ne uspijeva uspeti se do gore. Bezuspješno ga vuku za mlitave ruke. Na kraju skoči dolje mladi Joja pa primi Adrijana za noge i prebaci ga preko stranice.

 

JOJA

'Ajmo braćo cigani!

 

Spušten iza stranice kamiona, Adrijan komentira situaciju. Kamion s borcima priključuje se šarolikoj koloni koja se kreće kamenjarom. Sve poskakuje po neravnom terenu.

 

ADRIJAN

Nešto... mi je smutila...

 

 

ISPOD PLANINE KALOSEK

 

Na južnoj strani planine Kalosek, između dvaju visokih obronaka koji zatvaraju široko polje, polako pristiže kolona ratnika Naroda Bez Imena. U gornjem dijelu stijenja vide se ruševine autocesta i ostatci velikih nadvožnjaka. Sunce svijetli između rastrganih oblaka. Kamioni i sva ostala vozila na struju se razvrstavaju. Konji idu na svoju stranu. Čete vojnika odmah formiraju privremenu bazu. Pecos dolazi do jednog drveta sa strane i piša na njega. Iz džepa prevelikoga vojničkog kaputa istodobno vadi flašu s rakijom i pije. Iz pravca Trile se čuje daleka tutnjava topova. Pecos gleda prema gore. Iza njega nečujno dolazi jedan zmijaz, polako se nadvije iznad i u jednom trenutku ga zgrabi i trenutačno rastrga. S okolnih padina se na još uvijek nadolazeće borce, poput stampeda, sruši dvjestotinjak zvijeri. U naletu počnu prevrtati vozila, u zrak bacati motocikle, gristi konje i ljude. Zmijazi izviru sa svih strana. Ratnici odmah spremno uzvraćaju i uspješno počinju ubijati genetski modificirane monstrume. Jožek i Štefek zbunjeno pucaju. Jedan zmijaz zagrize Štefeka i zahvati Jožeka te njime mlati po kamenju. Jožek bode njegov krak malim nožem.

 

JOŽEK

Na ti federmeser... Na!

 

Iz daljine Bojana lukom i strijelama pogađa zmijaza u pipce oči kraj usta. Monstrum posrne. Na njega skoči vojnik Mićo, dobar mačevalac, koji mačem i u krvi dokrajči ružnu zvijer.

 

MIĆO

Ljigavac...

 

Zmijaz se strese i ugine. Jožeku je slomljena noga, a Štefeku curi krv iz tijela.

 

ŠTEFEK

'Fala Mićo... Bu' ti moja Bara spekla gibancu.

 

JOŽEK

Meni daš skrajek!

 

MIĆO

Može. Sa sirom... A sad tu mirujte dok ne dođe hitna...

 

Mićo se nastavi boriti. U pokrajnje drvo tresne motocikl na struju i raznese se. Bojana i dalje gađa zmijaze lukom i strijelama. Nekoliko zmijaza otraga drmaju kamionima. Moenika, Kala-Rijama i Florena napravile su trokut tako da mogu pucati na zvijeri koje dolaze odasvud. Pored njih se iz zraka stropošta jedan umirući konj koji je dopola rastrgan i visi mu krvava utroba s crijevima. Na drugome mjestu, pored kamiona koji je parkiran ispod litice, Pepsin, Jorgovan i Adrijan bore se s dva zmijaza koji ih napadaju. Jorgovan i Pepsin se kotrljaju amo-tamo ispod vozila i pucaju po zmijazima. Adrijan trči okolo kamiona, izbjegava ugrize i mačem siječe dugačke pipce. Iz kabine kroz razbijene prozore pucaju dva vozača. Jedan pipac drži kamen i tuče po vratima. Svuda okolo po zemlji su razbacane stvari.

JORGOVAN

Mrzim dogse... Mrzim zmijaze...

 

PEPSIN

Nemoj biti živčan... Nemoj...

 

A onda se začuje dodatna pucnjava odozgo i oduševljenje boraca odozdo. Na kamion se sruši prvi zmijaz. Vozilo se spusti pod teretom. Drugi padne na njega, a kamion još više polegne na Jorgovana i Pepsina.

 

ADRIJAN

Evo... pola Brdovela!

 

Ljudi iz Zapadnog logora se spuštaju dizalicama i iz visećih korpa pucaju po zmijazima. Preživjele zvijeri bježe. Iz jedne spuštalice pozdravljaju Lucijan, Bedzga i Ivan.

 

LUCIJAN

Zdravo drugovi!

 

IVAN

Dobro došli na planinu Kalosek, zemlju zmijaza i borg-armi!

 

BEDZGA

Popravljate li vi to dolje getribu?

 

Jorgovan i Pepsin se izvlače ispod kamiona.

 

JORGOVAN

Igramo se skrivača s ovim slinavcima.

 

Lucijan prvi stane na zemlju. Čvrsto se rukuje s Adrijanom.

 

LUCIJAN

Drago mi je što vas vidim.

 

ADRIJAN

I meni... Još nam fali samo Bodul...

 

Jorgovan potapša Adrijana po leđima i dođe do Lucijana.

JORGOVAN

Već ćemo mi naći i tog mornara... Daj da zagrlim Lucijana... Zdravo arteine!

 

I Jorgovan digne Lucijana u zrak.

 

JORGOVAN

Teško mi je bilo bez tvojih umjetničkih vizija.

 

LUCIJAN

A meni bez dubokoumnih pčelarskih predavanja... Zdravo Pepsine! Kako si preživio druženje s ovom dvojicom filozofa?

 

Lucijan se rukuje s Pepsinom.

 

PEPSIN

Nije mi bilo dosadno.

 

Jorgovan se rukuje s Ivanom i Bedzgom.

 

JORGOVAN

Vas zbilja dugo nisam vidio. Malo ste se udebljali?

 

IVAN

Mene su zaposlili u blizini zatvorske kuhinje...

 

BEDZGA

... A nije bilo tebe, pa je ostalo šunke i za druge ljude... Zdravo Jorgovane, stara legendo!

 

JORGOVAN

I? Kakve su novosti? Je li tko vidio moje pčele?

 

LUCIJAN

Još uvijek zuje okolo. Budi bez brige, preživjet će one zimu ako im ne ukradeš sav med. A od novosti, kao što vidiš iz priloženoga: Ivan je oslobođen iz Rešta u Gradini nakon bitke kod Severke, a Bedzga je pobjegao iz Armije. Brzi je postao otac, Zora je rodila sina... Još nešto, Brdovel je ostao bez tvojih ljubimaca dogsi, a za to - moraš zahvaliti Livadini i Kupineli...

 

Dolazi kurir na konju i viče više puta.

 

KURIR NA KONJU

Za deset minuta... Zbor svih ratnika Naroda Bez Imena! Prisutnost obavezna!

 

Kurir na konju ode dalje. Prijatelji odlaze iza kamiona. Kupe svoje razbacane stvari. Iz unutrašnjosti kabine jedan okrvavljeni vozač čisti razbita stakla. Drugi mota lim na savinutim vratima.

 

IVAN

I najvažnije vijest - Crco je pronašao svoj zakopani top...

BEDZGA

A oko štaglja i po cijelom voćnjaku ostale su iskopane jame.

IVAN

... I ta stara krama puca k'o nova!

 

Na bojnom polju su ostale hrpe ubijenih zmijaza. Vuku ih izvan logora. Hitna služba zbrinjava ranjene. Odozgo dizalice, koje su montirane na ruševine nadvožnjaka, spuštaju pribor za dizanje vozne tehnike. Adrijan i Lucijan malo zaostaju.

 

ADRIJAN

A što radi kuharica Livadina? Sreli smo se u Zeks-Omirovu skladištu u Izonu...

 

LUCIJAN

I ti si vidio svijeta... A Livadina k'o Livadina... uvijek puna svakojakih tajni...

 

Između svih ostalih ljudi koji se užurbano motaju između metalnog krša i ubijenih zmijaza, Obertos i Mun s konja, sa strane promatraju Adrijana i Lucijana koji odlaze iza kamiona.

 

 

OKO ZIDINA UTVRDE TRILE

 

Iz velike visine eroplan ispušta nekoliko zavezanih zarobljenika iz Ore koji vrišteći padaju. Iza njih se počnu redati bombe koje padaju na Zapadni logor i eksplodiraju na tlu. U zraku je mnoštvo borbenih eroplana na koje puca protuzračno topništvo. A onda se pojavi veličanstven prizor bitke za Trilu. Iz pravca Zapadnog logora topovima se puca na utvrdu. Zemlja je prekrita vojskom. Sve je u dimu i vatri. U pozadini, prema sjeveru, podzemni je grad Ora i rijeka Epel koja ga okružuje. U daljini se vide visoki tornjevi Sek-Ekela. Iz ogromne utvrde Trile, u kojoj je sada oko 300 000 borg-armi, uzvraćaju paljbu na sve strane. Pucaju i na preostali dio velikoga zida prema južnoj litici. Kroz njega je već probijen tunel koji služi kao put koji spaja Zapadni s Istočnim logorom. Na nekim dijelovima novosagrađene ceste iznad provalija, izgrađeni su privremeni mostovi. Nekoliko vozna i vojnih kamiona između eksplozija jure neravnim putem. Iz jedne kamionske kabine na čijim su retrovizorima i prozorima s vanjske strane prikvačene zastavice Libertine, čuje se pjesma.

 

VINJENI I ZELJENI

... Ti vilo Velebita

Ti našeg roda diko...

(Narodna: Vila Velebita)

 

Neuredna kabina je iznutra oblijepljena posterima golih žena. Sa zelenim lovačkim šeširom i zataknutim fazanovim perom na glavi, poskakuje šofer Zeljeni, a Vinjeni sa zamotanim prstom drži mitraljez i dodaje mu flašu s vinom. Malo popiju pa nastave pjevati pjesmu.

 

VINJENI I ZELJENI

... Živila, premila,

Živila premila,

Živila, oj, premila...

(Narodna: Vila Velebita)

 

U pravcu istoka, iza stijenja u šumi, vidi se Istočni logor. Svuda uokolo je raspoređeno puno vojne tehnike i šatora. Na jugu, dolje ispod njih, preko kamenja prelazi jedan ranjeni zmijaz. U kanjonu ispod visokih litica je mali preostali dio vojske Naroda Bez Imena. Sa strane se dizalicama dižu posljednja vozila SP-a i nekoliko konja koji su došli iz Herza. Gore na platou, iza velikih stijena, u zaklonima Zapadnog logora, napravljena je poljska radionica gdje se popravljaju razbijena vozila i neispravna tehnika. Netko nešto zavaruje na jednom SP-u. Čete naoružanih vojnika su u pokretu. Razna vozila lete na sve strane. Hitna služba s rotirajućim svjetlima prevozi ranjenike u improviziranu bolnicu. Veliki topovi pored kojih je arma Grujon, pucaju na zidine Trile. U još uvijek po blatnome rovu po kojemu padaju granate, užurbano prolaze ljudi u uniformama. U blizini udari eksplozija i sve zaspe zemljom.

 

 

SKLONIŠTE POD ZEMLJOM, ZAPADNI LOGOR

 

Zbog udara granate u neposrednoj blizini, na sve sudionike sastanka padne malo zemlje sa stropa podzemnog skloništa. U Zapadnom logoru se pod zemljom održava sastanak svih visokih zapovjednika. U sredini prostorije, oko na brzinu sklepanoga drvenog stola na kojemu su razne karte i nacrti, zabrinuto sjede visoki zapovjednici Istočne i Zapadne oslobodilačke vojske te predstavnici Naroda Bez Imena iz Herza. Gaber iz Brda, Nimbus iz Hazme, vođe iz Risesa, Cubina, Zagrada, Velikagore, Luriedesa i drugih oslobođenih krajeva ozbiljnoga lica gledaju u Bartela.

BARTEL

... I već treći dan iz eroplana bacaju nesretne zarobljenike iz Ore. Dođe mi da poludim... Što učiniti?

 

Svi šute. A onda Plamen digne ruku i nastavi.

 

PLAMEN

To im je i nakana... Žele nam ubiti svaku želju za borbom. Ako i zaustavimo napad, oni se neće predati, a zarobljenicima opet ne možemo nikako pomoći. U takvoj situaciji uvijek je muka donijeti pravilnu odluku. Nitko nema pravo određivati život drugoga. Radi se o sudbinama ljudi... A... želimo li slobodu koju izmrcvareni narod Eukona iščekuje i sanja godinama... i koja je blizu, samo što nije tu... moramo odlučiti...

 

Čuje se tutnjava granata. Nimbus digne ruku.

 

NIMBUS

... Prije svake noći hodam poljem i među bačenima iz eroplana tražim svoju Orbitu... Ne znam ni što je s mojom djecom Logusom i Vilonom koje su odveli u Oru... Svaki novi dan je sve mučniji i mučniji... Jedini put do njih vodi kroz Trilu...

 

Opet eksplozija i zemlja pada po prisutnima.

 

NIMBUS

... Kako bi spasio cijelu ruku, ponekad moraš žrtvovati jedan prst ma kako to bolno bilo...

 

BARTEL

Tko je za to da se nastavi bitka za Trilu?

 

Prisutni nevoljko jednoglasno dignu ruku. U samoj blizini podzemnog skloništa odjekne jaka eksplozija. Sve se zatrese pa se komadi zemlje stropoštaju po stolu na razastrtu kartu Eukona.

 

 

ISTOČNI LOGOR

 

Udarac mačevima. Lucijan i Bojana su u bliskom okršaju. Glava je do glave.

 

LUCIJAN

... I samo da znaš - nisam bio najgori borg mačevalac...

 

Bojana se otrgne i udari nekoliko puta po Pepsinu koji joj se približavao otraga.

 

BOJANA

Tu si!

 

PEPSIN

Opet... Za malo!

 

Bojana je u sredini. Oko nje kruže Lucijan i Pepsin. Na malenoj čistini, pored jednoga zakopanoga drvenog stupa s kojega visi slabašna žarulja, opet počinje mačevanje. Iza njih Florena i Kala-Rijama uče desetak ljudi osnovama samoobrane s pomoću bajuneta. Nekoliko boraca sa strane promatraju simulirane borbe.

 

Večer u Istočnom logoru protječe mirno. U šumi između debelih stabala smješteno je veliko improvizirano vojno naselje. Posvuda gore logorske vatre oko kojih se druže izmučeni suborci. Neki su lakše ranjeni. Poneko priprema svoja pucala ili brusi svoje mačeve. Između šatora polako hodaju umorni pojedinci i malene skupine koje nešto potiho raspravljaju. U jednom krugu, tik do Lucijana i Pepsina koji se bore s Bojanom, Pelin na žičanom glazbalu u pozadini lagano svira tužnu melodiju. Kupinela pored petrolejke krpa zastavu Libertine. Lipan u dobi od 27 godina, Gaberov je brat koji na glavi ima lovački šešir, te Brzi, Ivan, Bedzga i Jorgovan koji usput rastavlja i sastavlja svoje pucalo, slušaju Moeniku koja priča o Herzu. Iza njih Adrijan u ruci nosa jednu staklenku i stalno nešto traži po travi i okolnom grmlju. Reta upravo odlazi s Gaberom i još dvojicom vojnika.

 

MOENIKA

U sredini je istoimeno, najveće...

 

GABER

Oprosti! Samo čas... Da vas podsjetim, sutra rano ujutro...

 

LIPAN

Nemoj nas prekidati! Nismo zaboravili: su-tra ra-no u-ju-tro se na-ša če-ta se-li u Za-pa-dni lo-gor. Po pe-ti put! Hajde ti u krpe. Mi imamo drugog posla. Moenika priča bolje priče od svakog lovca i ribolovca.

 

BEDZGA

I pčelara!

 

Svi se nasmiju, a Jorgovan na to samo odmahne rukom i nastavi dalje svoj posao. I Gaber odmahne rukom pa ode sa svojim društvom.

 

GABER

Kad imaš brata, onda ti ne treba neprijatelj...

 

Jorgovan promrmlja sam sebi, a Moenika nastavi dalje prema svima.

 

JORGOVAN

To mi je odnekud poznato.

 

MOENIKA

Hvala Lipane... Najveće naselje je Herzo od kojega vode ravne ceste na četiri sporedne strane svijeta. Oko dvanaestak kilometara od njega četiri su manja naselja koja nose nazive po istoimenim stranama svijeta; Veliko Selo Sjeveroistok, Veliko Selo Jugoistok, Veliko Selo Sjeverozapad i Veliko Selo Jugozapad...

 

Sve vrijeme dok Moenika govori, Jorgovan neprestano pogledava u Lucijanovu torbu ostavljenu blizu njega na kamenju pored još jedne bandere sa žaruljom. Na torbi je flaša s vodom, a ispod nje viri jedan papir.

 

Bojana koristi drveni stup sa žaruljom kao obrambeni zaklon. Lucijan i Pepsin napadaju svaki sa svoje strane.

 

BOJANA

Uvijek sam mislila da arteini znaju držati samo kist u ruci.

 

LUCIJAN

Da, i svaki put kad potegnu kist po platnu, s neba padne sto ulpena.

 

Bojana se nasmije, a onda nakon još nekoliko udaraca, izbije im mačeve koji odlete na zemlju.

 

Jorgovan i dalje znatiželjno promatra zagonetni papir koji viri ispod Lucijanove torbe. Pobjedonosno sastavi svoje pucalo, odloži ga na zemlju i polako izvuče crtež na kojemu je u prvome rukopisu napisana jedna pjesma. Proučava malo iskrižane rečenice. Za to vrijeme Moenika i dalje priča o Herzu.

 

MOENIKA

... U samoj sredini grada je velik izvor pitke vode od kojega su izgrađena četiri kanala za navodnjavanje prema glavnim stranama svijeta; prema sjeveru, istoku, jugu i zapadu...

 

A onda Jorgovan ustane, digne prst u zrak. Svi napeto pogledaju prema njemu.

 

JORGOVAN

Mala pauza... Moenika mora malo popiti... U međuvremenu čut ćete novu pjesmu Lucijana Lukinog zvanog Zeleni... iz Malinala...

 

IVAN

Čut ćeš Lucijanovu pjesmu...

 

MOENIKA

Onda - pauza! Već pola sata pričam bez prestanka. O Herzu nastavljamo nakon nastupa Jorgovana od Pčela... iz Pretoka!

 

Moenika se nakloni i pokaže prema Jorgovanu koji je stao na kamen i zauzeo čitalačku pozu. Ona ode do svoje torbe.

 

JORGOVAN

i tiha je noć

po kojoj hodaju

svi oni

koji su davno otišli u naše snove

snijeg

mrak

zima za noge

i prašina na rubu kreveta

 

Jorgovan malo šuti pa se onda nakloni s otvorenom rukom prema okolnoj publici. Svi plješću. Pjesma je napisana na crtežu s Ansiris. Jorgovan svima pokazuje papir.

 

JORGOVAN

A ovo je sigurno tajna djeva s Otoka Angela... Iz Ezena otoka... Uglavnom je žena i sigurno je s otoka!

 

LIPAN

Bit ćeš i ti na Golom otoku...

 

Svi se smiju.

 

Pored bandere razoružani Pepsin i Lucijan najprije dignu ruke u zrak na predaju, a zatim se duboko više puta naklone Bojani s rukama do zemlje.

 

PEPSIN

Ponizno se klanjamo, zabilježi nas i za sutra.

 

LUCIJAN

Treba zapisati u dimnjaku s unutrašnje strane; danas smo izdržali čak pola minute duže. Zahvaljujemo na stečenom znanju. Dobra ti noć bila.

 

Bojana im podigne mačeve pa im ih vrati. I ona se nakloni njima.

 

BOJANA

Treba ići na počinak. Sutra u isto vrijeme na istome mjestu... Za istu plaću!

 

PEPSIN

Laku noć, instruktorice.

 

LUCIJAN

Dogovoreno.

 

BOJANA

Hvala puno na crtežima.

 

Bojana pokupi dva crteža koji su bili na jednome kamenu. Nakon toga ode prema svojemu šatoru. Lucijan i Pepsin mašući mačevima odu prema skupini koja se očito dobro zabavlja. Iza njih Florena i Kala-Rijama i dalje uče ljude borbi izbliza. Nekoliko boraca koji su promatrali prizor, nastave svaki sa svojim poslovima.

 

Veselom društvu oko vatre prilazi Pepsin i Lucijan s mačevima u ruci. Jorgovan se još jedanput nakloni i siđe s kamena pa brzo odloži papir na Lucijanovu torbu.

 

JORGOVAN

... Toliko o tome. Svima slušateljima želim sreću i zdravlje, a sada ponovno prepuštam riječ Moenici...

 

Svi se potiho osmjehuju i gledaju u Lucijana koji dođe do svoje torbe. On odozgo uzme crtež na kojemu je napisana pjesma i spremi ga u torbu. Napije se vode, a onda se s mačem u ruci okrene prema Jorgovanu.

 

LUCIJAN

I onda?

 

JORGOVAN

A bilo bi šteta da je nisam slučajno izrecitirao... Eto, i ova je duža od onih koje piše Vinjeni.

 

LUCIJAN

Na svijetu ništa nije slučajno, a osobito u tebe - ništa nije slučajno...

 

I Lucijan prolije svu preostalu vodu po Jorgovanovoj glavi. Zatvori bocu čepom pa je zajedno s mačem odloži kod svoje torbe. Sjedne na kamen.

 

LUCIJAN

Mislim da Moenika još uvijek čeka svoj red...

 

Svi se nasmiju. Pelin nastavi potiho svirati. Iza njih Adrijan sa staklenkom ulazi u veliki kuhinjski šator. Pepsin je u međuvremenu bio u društvu Moenike koja mu je dala crvenu jabuku. Ona opet nastavi svoju priču.

 

MOENIKA

Nastavljamo dalje... Probleme transporta većinom rješavamo prometalima na struju. S pomoću vjetrenjača proizvodimo dovoljnu količinu električne energije. Jedini problem predstavlja njezino dugotrajno skladištenje...

 

 

ŠATOR KUHINJE, ISTOČNI LOGOR

 

Adrijan ulazi u veliki šator u kojemu je smještena kuhinja. Iz njega izlazi Breza koja u ruci nosi veliku praznu zdjelu. Iznutra za njom viče Livadina.

 

LIVADINA

... I uzmeš malo češnjaka!

 

ADRIJAN

Dobra večer, gospođo Brezo!

 

BREZA

Dobra večer, gospodine Adrijane!

 

Oni se lagano naklone jedno drugome i ode svak na svoju stranu. Adrijan uđe u prvi veći dio šatora koji ima svrhu blagovaonice. U njemu su u nekoliko redova poredani montažni pivski stolovi i klupe. Sa strane je spojeno nekoliko stolova za samoposluživanje. Sa stropa vise žarulje koje osvjetljuju prostor. Adrijan kroz međuotvor uđe u drugi dio velikog šatora u kojemu je smještena pokretna kuhinja. Sve je u polumraku. Jedna žarulja kod peći svijetli, a ostale dvije, kod sudopera i radnog stola, pregorjele su. Okrenuta leđima prema improviziranome sudoperu Livadina u dvije velike posude pere gomilu krumpira. Čuje korake, ali se ne okreće. Adrijan sjedne na stolicu iza nje. Šuti, gleda u nju i nešto radi oko staklenke koju je donio sa sobom. Livadina stalno i žurno pere krumpir. Priča bez prekida.

 

LIVADINA

Opet si nešto zaboravila. Tko nema u glavi - ima u nogama. Uzmi i dvije žarulje koje su nam pregorjele. Samo da znaš; danas smo u paprikaš stavile previše ljute paprike. U kruh nismo stavile sol. Nemamo... Ma, jesi li ti normalna?

 

A onda se okrene. Adrijan joj se nasmije.

 

ADRIJAN

Lijepo te je slušati... i gledati.

 

I ona se osmjehne njemu pa ga pošprica vodom. On ima sklopljene ruke. Malo se izmakne, ali ga ipak zahvati Livadinin pljusak.

 

LIVADINA

Sram te bilo! Bolje da mi pomogneš...

 

ADRIJAN

Vi iz Brdovela se nešto večeras razbacujete vodom.

 

Adrijan priđe Livadini. S lica mu se cijedi voda.

 

ADRIJAN

Jednom davno, na drugom kraju svijeta, jedan je pjesnik zapisao kako smisao života moramo potražiti u grabama pored ceste kojom putujemo... A ja sam na svojemu mračnome putu svoj smisao pronašao na jednoj livadi pored rijeke Granite u Pretokima...

 

Livadina s pregačom i mokrim rukama zbunjeno stoji ispred Adrijana. On otvara svoje sklopljene ruke i u zrak krene mnoštvo krijesnica koje osvijetle lijepo Livadinino lice.

 

ADRIJAN

U grabi rastu najljepši cvjetovi...

 

U polumraku kuhinje mnoštvo krijesnica leti oko Livadine i Adrijana. Ona s prstom polako briše kapljice vode s njegova lica.

 

LIVADINA

Dobro da me nisi usporedio sa starom kantom.

 

A on joj s očiju makne malen pramen kose.

ADRIJAN

Livadina... iz livade... Moja krijesnica...

 

Gotovo pa su se mogli i poljubiti kad se začuju koraci i unutra u kuhinju uđe Breza s grahom u velikoj zdjeli. Oko vrata joj visi vijenac češnjaka, a u džepovima kute nosi kutije sa žaruljama. Livadina nastavi prati krumpir, a Adrijan sjedne natrag na stolicu i tiho komentira.

 

ADRIJAN

Povijest se ponavlja.

 

BREZA

Evo mene Travnata... I donijela sam dvije nove žarulje.

 

Breza odloži tešku zdjelu na stol. Izvadi kutije sa žaruljama. Skine vijenac češnjaka pa ga stavi ispred Adrijana. Između kuhinjskog pribora uzme nož i pruži ga Adrijanu.

 

BREZA

Pomoćno osoblje nam je otišlo na spavanje... Vidim da ti je dosadno pa da te iskoristimo...

ADRIJAN

Primljeno na znanje.

 

Adrijan obriše preostale kapi s lica pa ozbiljno počne čistiti luk. Breza uzme drugu stolicu, stane na nju pa mijenja žarulju kod sudopera.

 

BREZA

Samo pola vijenca češnjaka... Otkud sad tolike krijesnice?

 

Livadina se osmjehuje i veselo nastavi prati krumpir. Oko njezine glave još uvijek leti nekoliko krijesnica.

 

 

VOJNO SPREMIŠTE, ZAPADNI LOGOR

 

Žar na vrhu Zolitine cigarete. Ona malo zadrži dim, a onda s kružno otvorenim ustima lagano otpuhne dim ispred sebe. Obertos, Mun, četvrti vojnik, mladić s dugom masnom kosom, još tri vojnika i pet djevojaka, sjede uokolo po improviziranom vojnom skladištu dupkom punom nabacanih stolica, stolova i klupa. Budući da je šator tik do neke stijene, kroz njega je protegnuto nekoliko kamenih blokova. Na jednom malenom tronošcu u sredini gori lampa. Na četvrtom vojniku je obješena prva djevojka. Sve je puno dima od cigareta. Obertos dugačko udahne zadnji dim iz svoje cigarete, baci čik na zemlju, zgazi ga vojničkom čizmom pa nastavi govor.

 

OBERTOS

... Rat je. Svi su jednako krivi za nastalu situaciju. Treba zaustaviti ovo besmisleno nasilje i ponovo uspostaviti bratstvo i jedinstvo... Ravnopravnost, ljudi, ravnopravnost... a ne da vam jedan vođa kroji vašu sudbinu... U novoj državi, u Novom svjetskom poretku, neće se zaboraviti vaše zasluge za narod... Vi ste svjetlo svijeta...

 

Kratka tišina. Poneko samo puši cigaretu. A onda Obertos ustane.

OBERTOS

Sve znate...

 

Tajno društvo se polako počne razilaziti. Prva djevojka se vuče za četvrtim vojnikom. Mladić s dugom masnom kosom prstima ispuše nos, obriše ih o hlače pa ode van.

 

MLADIĆ S DUGOM MASNOM KOSOM

Jedva čekam...

 

Obertos uzme lampu s tronošca. Potapša Muna po leđima pa će mu potiho.

 

OBERTOS

Čeka te visoko mjesto. Njegovo Veličanstvo mi je to potvrdilo radiovezom...

 

MUN

Samo da plan uspije.

 

OBERTOS

Ništa se ti ne brini... A ti Zolita, što je onda sa strancima? Nisi se baš izjasnila?

 

Zolita posljednja ustane. Obertos i Mun stoje dok ona gasi svoju cigaretu na stolici na kojoj je sjedila.

 

ZOLITA

Umorna sam. Nisam ništa našla.

OBERTOS

Jesi li sigurna?

 

ZOLITA

Dosadan si. Koliko ti puta treba ponoviti. U torbama nisu imali nikakvu knjigu, a Adrijana sam temeljito pregledala...

 

MUN

Imaš li još trave?

 

Mun, Obertos i Zolita odlaze u noć.

 

 

OKO ZIDINA UTVRDE TRILA

 

Bivši arma Grujon sa zastavicama na dugačkome štapu naređuje paljbu užurbanom ljudstvu koje poslužuju vrlo velike topove. Bljesne iz prve cijevi i tako redom njih stotinjak sljedećih. Sve se ovije dimom. Zbog zaglušujućega gruvanja, oni na ušima nose slušalice. Uokolo ima puno praznih čahura od granata. Granate stalno udaraju na nekoliko istih mjesta. Po zidinama utvrde Trile još su od prije velike pukotine. Iza načetih bedema građevinska mehanizacija i radnici utvrđuju oslabljene točke. Iz Trile svim raspoloživim sredstvima uzvraćaju vatru na pobunjenike. U zraku su eroplani koji pucaju na njihove položaje u rovovima, bacaju bombe i zarobljenike koji lete po zraku. Cijela okolica je opet u plamenu, dimu i nepodnošljivoj buci. Ispod čistog neba na kojemu sija sunce, u tijeku je velik napad na Trilu. Po zapadnoj čistini jure SP-ovi s Lorinom, Galadrijanom, Don-čeom i drugim hrabrim napadačima. Oni uspijevaju neprijatelju zadati mnogo problema jer njihovo oružje izbacuje pijesak koji velikom brzinom prodire kroz svaki otvor, odbija se dalje o zidove i tako onesposobljuje borg-arme. Iz zraka nekoliko letjelica prati SP-ove i pokušava ih uništiti. Jedan SP je pogođen, vijuga zemljom, zapne o kamenje pa odleti u zrak i lupne dolje. Drugi je pogođen iz utvrde, zapali se i staje sa strane. Ranjene vozače koji su se izvukli iz prvog i drugog SP-a, pokupe kolege iz ostalih jurilica. Iznad njihovih glava topnici ruše ostatak jednoga napuklog zida. Nekoliko borg-armi pada u ruševine. Iz više pravaca sakriveni iza zaklona, pojavljuje se dvadesetak transportera na gusjenicama. Jure prema prvoj novonastaloj rupi. Na njih pucaju s okolnih zidina Trile. U istom smjeru, ali iznutra, počinje unutarnja obrana utvrde. Dok se prva skupina vozila penje preko hrpa kamenih blokova i ostalog nakupljenog materijala, otraga se vidi kako se raspada još jedan dio zida utvrde prema kojemu juri druga skupina od dvadesetak transportera. Na prednjim bočnim stranama svakog oklopnjaka dva su mala topa iz kojih se stalno puca po neprijatelju. Teška metalna gusjenica preveze se preko topovske cijevi koja je virila iznad. Cijev se savije. Otvaraju se vrata prvoga transportera. U svakom spremištu je dvadeset ustanika. U kompletnoj vojnoj opremi iznutra izlazi Gaber, Lipan, Bedzga, Kupinela sa zastavom, Ivan, Reta, Jorgovan, Pepsin, Lucijan, Adrijan i još nekoliko boraca iz Brdovela. Oni se odmah bace na lijevu stranu i brane ju. Svaki odred nosi dva mitraljeza. Na jednome su Ivan i Kupinela sa zastavom koju je zadjela pored sebe. Adrijan iz daljine ustrijeli dvojicu borg-armi. Iz drugoga oklopnjaka izlete Bojana, Moenika, Kala-Rijama, Florena, Volan, Mićo, Joja s još nekoliko ratnika i ratnica iz Herza. Iz trećega transportera iskaču Mun, Obertos, četvrti vojnik, mladić s dugom masnom kosom i grupa teško naoružanih djevojaka i mladića. Obertos odmah po izlasku ubije dvojicu borg-armi. Otvaraju se vrata četvrtog vozila iz kojega izlaze Nimbus, Kalos i ostali borci iz Hazme.

 

NIMBUS

Držite desnu stranu!

 

Oni se poslože iza ruševina i pucaju na borg-arme koji nadiru s desne strane. Iza njih je pristiglo još nekoliko oklopnih vozila iz kojih izlaze neustrašivi borci i hitro zauzimaju prikladne položaje. Razvila se ogorčena borba za netom osvojeni položaj. Iz unutrašnjosti utvrde počinje pristizati mnoštvo borg-armi sa svojim voznima i oklopnim vozilima iz kojih se puca po Libertinima. Granata udari u lijevu stranu gdje su bili borci mitraljesci iz Brdovela. Ivana je zasulo teško kamenje i ozlijedilo mu donji dio tijela, a Kupinela i još jedan borac pogibaju na mjestu. Na mrtvo lice Kupinele lagano se spusti oštećena zastava Libertine. Iz unutrašnjosti utvrde na poprište bitke stiže nekoliko vozila specijalne namjene. Na njima se sve nešto vrti i otvara, a onda iz dugačkih cijevi počnu bacati zapaljivi napalm. Vatreni mlazovi šaraju po položajima napadača. Plamena smrt zahvati skupinu u kojoj su Joja, Mićo i nekoliko njihovih drugova iz Herza. Topovi iz transportera zaustave nekoliko plamenobacača. U međuvremenu je pristiglo i tridesetak velikih neprijateljskih oklopnjaka. Na njima se istodobno otvore vrata. Iznutra grune veliki broj dogsi. Zapjenjenih usta skaču preko kamenih blokova. Pobunjenici s vrha bezuspješno pucaju na golem broj zvijeri koje dolaze do njih i trgaju ih svojim raljama. Dvije dogse zgrabe Moeniku. Prva ju ugrize za vrat, a druga za noge. Kala-Rijama i Florena koja je ranjena u ruku, bore se sa zvijerima. Njima u pomoć prilazi skupina iz Brdovela. Adrijan, Pepsin, Lucijan i Jorgovan pucaju po četveronožnim neprijateljima.

 

JORGOVAN

Dvadeset i pet... Dvadeset i šest...

 

Pepsin ubija dvije dogse i dolazi do bespomoćne Moenike koja sva u krvi leži pored jednog kamena. Jadan ne zna otkud bi počeo zaustavljati krvarenje.

 

PEPSIN

Uskoro dolazi pomoć!

 

Moenika gleda u Pepsina koji joj pokušava zaustaviti krvarenje iz vrata.

 

MOENIKA

Toplo mi je...

PEPSIN

Ne boj se.

 

Moenika se malo nasmije.

 

MOENIKA

Ne bojim se ja smrti... Uvijek sam zamišljala kako ću umrijeti doma... stara... s djecom koja me drže za ruku...

 

Pepsinu krenu suze niz lice. Moenika ga primi za ruke. Gledaju se.

 

MOENIKA

... Čujem pjesmu... Gospodine tebi slave...

 

Moenika samo sklopi oči. Pepsin u suzama čvrsto drži nežive ruke i stalno se nekontrolirano naginje naprijed-nazad.

PEPSIN

O, Bože moj... O, Bože moj...

 

Iznad njega se nadvije cereće lice arme Balota s krvavim nožem. Nimbus iz blizine puca pucalom u glavu arme Balota. Meso i krv se razlete po Pepsinu. Arma Zverig istodobno puca u Nimbusa kojega samo okrzne jer se na njega odnekud baci Mun i nožem mu prereže vrat. Za to vrijeme do razvaljenih zidina dolazi četrdesetak kamiona iz kojih iskaču skupine borg-armi. Oni pucaju na napadače. Nekoliko borg-armi probilo se do Obertosa koji se nekontrolirano ceri i svojim mačem usmrćuje sve oko sebe. Nimbusu priđe Adrijan.

ADRIJAN

Ne možemo dalje! Moramo se vratiti!

 

Nimbus se ogleda po bojištu, a onda puhne u malenu pištaljku koja mu je visjela oko vrata. Prodorni zvuk se razlije bojišnicom. A onda se prodere kroz buku više puta.

 

NIMBUS

Povlačenje... Nazad... Svi nazad! U transportere... Povlačenje...

 

Pepsin i Mun vuku beživotno Moenikino tijelo u transporter. Na malo daljem mjestu nepoznata mlada djevojka pokušava pomoći teško ranjenom Ivanu.

 

IVAN

Spasi sebe... Molim te... idi!

 

Nepoznata mlada djevojka stisne Ivana za ruku, uzme zastavu s mrtve Kupinele pa između metaka otrči do oklopnjaka. Ivan zadnjim atomima snage puca mitraljezom po nadirućim borg-armama i tako štiti ostale pri povlačenju. Opkoli ga desetak preostalih dogsi. Adrijan i Lucijan koji nose jednoga ranjenika, bespomoćno gledaju prema Ivanu koji im viče.

 

IVAN

Reci Suzasi neka čuva našu djecu... Lucijane... reci Suzasi...

 

LUCIJAN

Iii...

 

Lucijan podigne ruku i taman kad mu nešto želi reći, između njih lupi topovska granata i digne zavjesu od kamenja i prašine. Trojica boraca u povlačenju se sruše, a nekoliko biva ranjeno. U svojemu mitraljeskom gnijezdu teško ranjeni Ivan ostaje bez municije. Uzima pištolj i ubija dvije dogse. Ostale se okome na njega i u trenu ga rastrgnu. Bespomoćni Lucijan plače. On i Adrijan smještaju ranjenika u transporter. Vojnik koji im je pomogao, ulazi unutra. Iza njih uskače Gaber i zatvara metalna vrata već jurećeg oklopnjaka. Kalos i Nimbus sa svojim borcima iz Hazme posljednji ulaze u svoj transporter i napuštaju poprište teških tragedija. Vozila uzmiču preko čistine. Odozgo na njih brzi eroplani bacaju bombe. Dva transportera su pogođena. Iz njih iskaču pobunjenici i bježe prema stijenama. Topovima iz utvrde pucaju po preostalim pobunjenicima koji se također bježeći iz druge i treće rupe na zidu, povlače prema svojim rovovima. Jedna dogsa s čijih krvavih zuba još vise komadi mesa, stoji na kamenim ostatcima zidina Trile i reži prema transporterima u daljini.

 

 

ZAPADNI LOGOR

 

Lijepo i čisto Moenikino lice osvjetljuje titrava svijetlost vatre koja gori dva metra od uzglavlja unutar složenoga povišenoga kamenoga kruga. Blijedo tijelo u bijeloj haljini leži u lijesu na dvjema stolicama. Pored Moenike na kamenu sjedi Plamen i zuri u nju. Sa strane, svaki za sebe stoje: Pepsin, Florena sa zamotanom rukom, Kala-Rijama te još nekoliko prijatelja. Iza njih je u nizu poredano još sedamdesetak otvorenih ljesova u koje su položeni ovozemni ostatci poginulih boraca. Otraga kod svakoga gori istosloženi plamen. Oko njih se nalaze njihovi najbliži koji se svaki na svoj način opraštaju s njihovim životima. Noć u Zapadnom logoru je žalosna i tiha. Na banderama vise žarulje. Tu i tamo koji šutljivi borac polako tumara između šatora i kamenih stijena.

 

 

GROBLJE, ISTOČNI LOGOR

 

Sa strane Istočnog logora na malenoj čistini usred šume nalazi se groblje na kojemu su zakopani poginuli tijekom bitke za Trilu. Tristotinjak nadgrobnih humaka ima križeve u obliku slova T na čijoj je gornjoj prečki napisano ime i prezime pokojnika. U četrdesetak novoiskopanih jama već su položena tijela mrtvih suboraca. Grupa od stotinjak ljudi lopatama zatrpava grobove. Do tu je dovedena struja, pa na nekoliko bandera svijetle slabašne žarulje. Ispod jednog stupa vidno izmučeni Lucijan, Jorgovan i Bedzga bacaju zemlju u jamu.

 

 

PARKIRALIŠTE VOJNIH VOZILA, ZAPADNI LOGOR

 

Na parkiralištu vojnih vozila, između kamenih stijena i bandera na kojima svijetle žarulje, parkirani su brojni oklopnjaci, kamioni, radni strojevi te sva vozila iz Herza koja se pokreću na struju. Odjedanput započnu velike eksplozije. Pet preostalih SP-ova odleti u zrak i raspadnu se u mnoštvo komada. Ispod brojnih drugih vozila eksplodira eksploziv, a onda u zrak odleti veliko skladište goriva koje se nalazilo unutar prostora ograđenoga žicom. Po zraku lete plamteće bačve.

 

 

GROBLJE, ISTOČNI LOGOR

 

U daljini iz pravca Zapadnog logora prvo zabljesne, zatim se osvijetli cijelo nebo i onda se začuju daleke eksplozije. Svi zabezeknuto gledaju u tom smjeru. Odjedanput bljesne u njihovoj blizini. Između stabala, iz pravca vojnog parkirališta, počnu se redati velike eksplozije. Dijelovi uništene vozne tehnike tuku po drveću i padaju svuda uokolo. Neki se sagnu ili bace u najbliži zaklon. Jedna lampa lupne pored Lucijana i otkotura se sa strane. Plamen i svjetleći dim dignu se iznad šume i ispune cijeli Istočni logor. Situacija se stiša. Tu i tamo gore razbacani ostatci. Sva radna ekipa potrči prema logoru, skladištima i parkiralištu u plamenu. Tamne sjene boraca komešaju se između drveća. Na nezatrpanim grobovima ostanu samo lopate.

 

 

PARKIRALIŠTE VOJNIH VOZILA, ISTOČNI LOGOR

 

Osvijetljeni vatrom iz gorećeg kamiona, jedan nasuprot drugome, kruže Adrijan i Obertos. Tuku se mačevima iz kojih frcaju iskre.

 

OBERTOS

... Prodana duša...

 

Obertos raspali po Adrijanu koji uzmiče.

 

OBERTOS

... Za zlato si se prodao... i ubio dva svoja prijatelja...

 

Adrijan jedva izmiče teškim udarcima. Obertos mu nogom baci zemlju u lice, zamahne mačem i poreže ga u ruku. Adrijan ljutit navali na Obertosa.

 

ADRIJAN

Ti si izdajica!

 

OBERTOS

... Zbog Četvrte knjige... ubio si dva svoja prijatelja! Materijalist!

 

Adrijan još bjesomučnije počne napadati Obertosa.

 

ADRIJAN

... I to znaš... Sluga sotonski...

 

Adrijan se zaleti, promaši Obertosa pa se sruši na zemlju. Ovaj ga počne loviti i lupati mačem prema njemu. Adrijan se kotura i izmiče smrtonosnom oružju.

 

OBERTOS

Krepaj!

 

Obertos i Adrijan nastavljaju krvavi obračun.

 

Iza hrpe uništenih vozila, sto metara dalje, prvi pristigli suborci nose kante s vodom i gase nekoliko plamtećih skladišta. Četvorica ljudi vežu dvije diverzantice. Prva djevojka u ruku ugrize Retu koji ju je obujmio objema rukama.

 

PRVA DJEVOJKA

Pusti me!

 

RETA

Priženjen sam ja veće puno godina...

 

Reta joj zafrkne ruke iza leđa i omota ih konopom. Suborac joj sveže noge.

PRVA DJEVOJKA

Aaa...

 

SUBORAC

Pjevaj sad!

PRVA DJEVOJKA

Eee...

 

Gaber i Lipan na zemlji vežu četvrtog vojnika koji viče i baca se na sve strane.

 

ČETVRTI VOJNIK

Budale glupe... Ništa vi... ne razumijete!

 

LIPAN

Bez propovijedi! Nitko te ništa nije pitao!

 

I Lipan ošamari četvrtog vojnika. Konopcem mu omota usta. Gaber mu sveže ruke iza leđa pa ustane, uzme kantu koja je bila pored njih i odmah otrči gasiti skladišta.

GABER

Nek' ih netko ostane čuvati... Gdje ima još kanta?

 

Za njim otrče još trojica vojnika. Reta i Lipan ostanu čuvati dvije diverzantice i četvrtog vojnika koji se počne migoljiti po tlu. Lipan stane na njega nogom.

 

LIPAN

Za danas je bilo dosta jada...

 

Ovaj nastoji izmaći, a onda ga Lipan još dvaput jako udari nogom tako da ovaj samo nerazgovjetno zajaukne.

 

LIPAN

... Zapalili ste i vatrogasne kamione!

RETA

Smiri živce.

 

Lipan izvadi kutiju cigareta iz hlača. Nervozno ih istrese tako da mu nekoliko cigareta ispadne. Šutne ih nogom. Jednu stavi u usta.

 

LIPAN

Tko ima vatre?

 

Zarobljenici se umire. Pored njih kod gorućeg skladišta prolazi grupa s groblja među kojima su Lucijan, Jorgovan i Bedzga. Napravljeno je nekoliko lanaca. Kante se prebacuju iz ruke u ruku i pokušavaju se ugasiti vatre na nekoliko mjesta istodobno.

 

Kod gorućeg kamiona zamazani, mokri i krvavi Adrijan i Obertos bore se bez riječi. Nakon nekoliko opasnih udaraca Obertos izbija mač Adrijanu. Još jedanput ga rani. Adrijan se vješto izmiče bijesnome Obertosu, a onda ga udari više puta. Nakon nekoliko borilačkih zahvata i hrvanja, Obertos se sam nabije na svoj mač. Grčevito gleda u Adrijana.

 

OBERTOS

Vrag...

 

Prođe nekoliko sekunda, a onda ga Adrijan odgurne od sebe. Obertos se sav krvav sruši na zemlju. Trese se neko vrijeme, a onda se njegovo tijelo smiri. Adrijan nepomično stoji pored njega. Iza njega, ispred plamena i dima, promiču sjene gasitelja.

 

 

ZAPADNI LOGOR

 

U Zapadnom logoru gori još nekoliko vojnih vozila. Između razbacanih dijelova i ostataka SP-a, Lorin, Galadrijan, Don-Če i cijela hrpa ostalih boraca s kantama gase zadnje ostatke vatre. Nekoliko čađavih i zamazanih spodoba tuče granama po zapaljenim lokvama goriva. Volan i Bojana na čelu dviju desetina vojnika dovode zarobljenike ispred Plamena koji u ruci još drži kantu, te ispred Bartela i još nekoliko ljudi. Sa vezanim rukama za leđima pred vojne zapovjednike staju Mun, Zolita, mladić s dugom masnom kosom te još jedan mladić i dvije djevojke.

 

VOLAN

Troje nam je pobjeglo... Ove smo uspjeli uloviti...

 

Plamen stoji nepomično i gleda u sina izdajicu. Mun ljutito gleda u njega. Zolita cinično pozdravi.

ZOLITA

Dobra večer vođo Naroda Bez Imena.

 

VOLAN

... Kod Podlipe. Bježali su. Što da radimo s njima?

 

Plamen hladno progovori.

 

PLAMEN

Postoji sud... I sudit će im se. Smjestite ih u jedan prazni kontejner. Dobro postavite stražu jer možda ima još koji izdajnik...

 

Na te riječi Mun počne vikati i pokušava se osloboditi konopa kojim je vezan iza leđa.

 

MUN

Nisam ja izdajnik! Svi vi ste ubojice...

 

Čvrsto ga prime dvojica stražara, a on i dalje nastavi galamiti. Nastoji prići Plamenu koji sav užasnut šuti i dvjema rukama stišče ručku limene kante.

 

MUN

Ti si ubio moju sestru... Nikad me nisi volio... Nikad! Nikad!

Bartel istupi malo naprijed i uperi prstom u Muna.

 

BARTEL

O tome svemu ćemo kasnije. A sada ih vodite u kontejner... i ako možete, sakupiti sve zapovjednike Zapadnog i Istočnog logora... Za jedan sat u glavnoj komandi. Otpust!

 

Vojnici odvode zarobljenike.

 

ZOLITA

I vi lijepo spavajte!

 

MLADIĆ S DUGOM MASNOM KOSOM

Budale.

 

Mun se i dalje otima.

 

MUN

Sve se moglo riješiti bez rata! Ubojice... Ubojice!

 

Bartel Plamenu samo stavi ruku na leđa i šutke ode s ostalima. Usput odgurne nogom izgorenu praznu bačvu za gorivo. Ispod žarulje koja visi s drvene bandere Plamen ostane stajati sam. S velikog zgarišta se polako razilaze zadnji izmučeni borci. Niz Plamenovo lice cure suze. A onda stisne na grudi limenu kantu, odjuri u mrak i izgubljeno trči u krug.

 

 

LITICA IZNAD RIJEKE EPEL

 

Mala crvena ruža. Adrijan u svojoj lijevoj ruci gleda poklon koji mu je prošle noći dala Livadina. U desnoj ruci vrti osušeni cvjetni kličak koji mu je ostao iz Zeks-Omirova skladišta. S dobro svezanim oružjem oko pojasa, Adrijan stoji na malenoj kamenoj izbočini do koje vodi strma kamena staza. Pored njega je sedam velikih i teških torba. Iznad, u magli, veoma je visoka kamena litica s koje visi uže za penjanje. Bojana i Kala-Rijama prve trasiraju put i postavljaju uže koje pomaže Volanu, Pepsinu, Lucijanu i Jorgovanu da savladaju gotovo potpuno okomito stijenje. Ispod malene kamene izbočine je strmi teren u podnožju kojega je divlja rijeka Epel. Golema količina vode pada u jakim slapovima i tuče po tvrdom kamenju. Šum brzaca ispunjava cijeli veliki kanjon. Pored Adrijana padne drugo uže. Odozgo se prodere Jorgovan.

 

JORGOVAN

Dosta je bilo romantike! Veži torbu i penji se!

 

Adrijan spremi ružin cvijet i kličak u unutarnji džep maskirne vojničke uniforme. Sveže prvu veliku torbu, potegne uže i vikne.

 

ADRIJAN

Diži!

 

Torba ode gore. Jorgovan odnekud s visine nastavi komentirati.

 

JORGOVAN

Al' se moja susjeda Livadina bude usrećila...

 

Odozgo se do Adrijana, koji čeka kvačenje drugih šest velikih torba, dokotrljaju sitni kamenčići koji odu dolje prema rijeci Epel.

 

PLANINA KALOSEK

 

Ogoljelim kamenim vrletima Kaloseka, samim vrhom jednoga planinskoga grebena, visoko iznad staze Mirkamena, zapadno od Sek-Ekela idu odvažni borci. Sedmorica na leđima nose teške torbe pune eksploziva i opreme za miniranje. Oko pojasa im je oružje. Ispred njih, u magli i oblacima, uzdiže se golemi bijeli grad Sek-Ekel. U visini jata ptica kruže oko mnogobrojnih tornjeva.

 

 

RUB PROVALIJE, PLANINA KALOSEK I SEK-EKEL

 

Bojana, Kala-Rijama, Volan, Pepsin, Lucijan, Jorgovan i Adrijan dolaze do ruba provalije ispod palače. Tu uvijek puše jak vjetar. Na granama niskog raslinja je zakvačeno na tisuće vijorećih najlonskih vrećica. Oko njih su vrhovi stijenja planine Kalosek. Ispod njih, prema sjeveru, prostire se nepregledna ravna zemlja Ravnica. U daljini, na sjeverozapadu vide se Ezenske vode. Na jugu se vidi podzemni grad Ora, a još iza utvrda Trila i sitni bljeskovi eksplodirajućih granata. Kao točkice nebom lete eroplani. Pepsin pokazuje prema dolje, ispod ogromnih zidina s njihove desne strane.

 

PEPSIN

Otvor za smeće je ispod zidina Sek-Ekela... Moramo dolje pa onda gore...

 

Lucijan se prvi počne spuštati po strmom stijenju.

 

LUCIJAN

Na to smo naviknuti... Posljednje vrijeme stalno idemo gore-dolje...

 

Cijela skupina započne opasno spuštanje pod zidine Sek-Ekela.

 

ADRIJAN

Ja imam dojam da stalno idem samo natrag.

 

Jorgovan se nabaci kamenom u duboku provaliju.

 

JORGOVAN

A ja od mjeseca protuletnjaka do mjeseca jesenika nisam vidio svoje drage pčelice... Šest mjeseci!

 

Nestaju dolje iza stijenja. Svuda okolo leti tisuće galebova, gavrana i drugih ptica strvinara. Na njih se obrušava nekoliko jastrebova.

 

 

PODZEMNO SMETLIŠTE, SEK-EKEL

 

JORGOVAN

Đubre je đubre, ali i tu postoji razlika u nijansama. Ni na gnoju iza naše štale u Pretokima ovako ne smrdi!

 

LUCIJAN

Mislio sam da ti smrde samo dogse?

 

JORGOVAN

One smrde po trulim čarapama...

 

Jorgovan trulim štapom odalami nekoliko gavrana koji su bili ispred njega.

 

JORGOVAN

Iš!

 

Štap se prelomi, a on se nabaci ostatkom prema drugoj skupini ptica koje se razlete pa onda sjednu malo dalje. Društvo se probija prema gore kroz tone i tone svakojakog smeća. Granama razmiču put ispred sebe. Skaču po stijenama koje strše malo iznad. Ogromna podzemna prostorija je s tri strane zatvorena zidinama i otvorena prema kilometarskom ponoru na sjeveru. Na jugu je otvor za bacanje otpada s pritvorenim velikim metalnim vratima. Između dvaju krila zaostala je malena hrpa smeća. Dolaze do vrata koja na propuhu lagano lupkaju u ostatak nebačenog otpada. Pepsin malo proviri kroz otvor. Vrti rukom kako ispred njih nema nikoga. Prvo s leđa skine težak teret, razmakne jedno krilo vrata, ubaci torbu unutra, nesigurno se popne na hrpu smeća ispod svojih nogu pa nestane otraga. Nakon njega se na isti način kroz velika željezna vrata provlače svi ostali.

 

 

SAKUPLJALIŠTE SMEĆA, SEK-EKEL

 

Diverzanti ulaze u golemu halu glavnog sakupljališta smeća za cijeli Sek-Ekel. U visokoj prostoriju je planina nastala od svakojakog otpada. Pored nje su parkirana tri stroja sa širokim korpama za guranje prema van. Sa svake strane su po dva velika lifta koja služe za dovoz ambalaže. Nasuprot otvoru za izbacivanje, na drugoj strani podzemne hale, velik je broj stubišta koja vode u svim svjetskim smjerovima. S betonskoga rešetkastog stropa na konopima vise napola upaljena svjetla. Nekoliko njih žmirka. Diverzanti sa sebe skidaju sve torbe i oružje. Tresu ostatke smeća. Jorgovan iz desne vojničke čizme izvadi kost i baci ju preko glave iza sebe.

 

PEPSIN

Ovuda... Opet prema dolje...

 

Pepsin krene prema jednim stubama. Iza njega krenu i drugi. Jorgovan posljednji uzme svoju tešku torbu, a onda nakon nekoliko koraka zastane pa iz lijeve čizme izvadi još jednu kost. S njom se ljutito nabaci jako daleko. Kost lupi u veliki prozor limene kancelarije za osoblje. Pogođeno staklo napukne. Jorgovan samo slegne ramenima i ode dalje.

 

 

PODRUMI VINA, SEK-EKEL

 

Pepsin, Lucijan, Adrijan, Bojana, Kala-Rijama, Volan i Jorgovan silaze stubištem u ogromnu podzemnu dvoranu s veoma visokim križno-bačvastim svodom koji drže brojni kameni stupovi. Dolje je sve u mraku, pa zato na svojim glavama nose remenjem pričvršćene rudarske lampe. Veliki vinski podrum ima kameni pod po kojemu su poredane šume drvenih polica na kojima su poslagane nebrojene boce vina iz svih razdoblja i krajeva Eukona. Odozgo iz stropa, u sredini nepregledne prostorije, pet je širokih cijevi kojima prometuju liftovi. Prolazeći između polica, dolaze do nekoliko središnjih stupova koji su raspoređeni oko liftova.

 

PEPSIN

... Tu smo! Ovdje nas je nekoliko puta znao dovesti Sekov mag edil Partij... Pili smo vino i slušali jeku...

 

Pepsin skida svoju tešku torbu s leđa, a to isto rade i svi ostali. Otkopčavaju ih. Iz njih vade dvije bušilice za kamen, hrpe eksploziva, upaljača, nekoliko kolutova žice i jednu kutiju za aktiviranje. Oslobađaju se oružja koje je na njima i polažu ga pored sebe.

 

PEPSIN

... Prije dvije godine smo nekoliko katedrusa (profesora) s Arteide na Elpotorini iz Hazme, trojica prijatelja arteina i ja, nešto radili u Sek-Ekelu na Zlatnoj dvorani gdje se održavaju Toriji...

 

JORGOVAN

Piješ vino, slušaš jeku i zarađuješ novce... Zbilja vam je bio težak život! A je l' bilo kakvih pomagačica?

 

Adrijan već buši rupu na jednome stupu. Lucijan razmata žice, a Jorgovan stoji besposleno pored Pepsina, Bojane i Kala-Rijame koji slažu eksplozive. Volan gurne Jorgovanu u ruku tešku bušilicu za beton.

 

VOLAN

Tu ti je bušilica za beton. Vrti... i usput misli o sluškinjama!

 

Volan priprema kutiju za aktiviranje eksploziva, odvrće dvije matice gdje se spajaju žice, stavlja ih u džep i gleda prema gore. Svjetlo njegove lampe osvjetljuje visoke stupove i također kameni križno-bačvasti strop koji drže.

 

PEPSIN

Dolje ispod vinskog podruma napušteni su stari rudnici zlata. Ovdje su temelji Sek-Ekela najslabiji.

 

VOLAN

Imaš pravo... Ako miniramo ove stupove, sve bi se trebalo srušiti... Valjda?

 

PEPSIN

Nadamo se.

 

Volan skida izolaciju s nekoliko tankih dvostruko omotanih žica i spaja ih izolirskom trakom. Adrijan i Jorgovan nastavljaju vrtjeti bušilicama. Komadići kamena i prašina ispod svrdla padaju na pod. Bojana, Kala-Rijama i Pepsin su zauzeti stavljanjem štapina eksploziva u napravljene rupe u stupovima i spajanjem upaljača žicama koje svuda okolo razvlači Lucijan. On, s lampom na glavi, znatiželjno promatra sve oko sebe i zalazi među police s bocama. Bojažljivo i postupno pojačava svoje vikanje ne bi li čuo jeku.

 

LUCIJAN

Oooj... Jekooo... Oooj!

 

Iz pozadine ga stišavaju.

 

PEPSIN

Malo tiše kolega!

 

JORGOVAN

Al' si neozbiljan... Kamo su ti otišle godine?

 

U taj čas se počne paliti podrumska rasvjeta montirana na stupove, a u cijevima lifta se začuje pokretanje. Putujući zvuk se zaustavi na dnu u odjednom osvijetljenom nezamislivo golemom vinskom podrumu. Svi zbunjeno gledaju u vrata lifta koja se polako otvaraju. Iznutra ispadnu pijani i polugoli Sidon s dvoglavom dogsom, Drogan te Golida, Rinas i još dvije prostitutke koje se međusobno ljube. Sidon u ruci drži polupraznu bocu vina. Dvoglava dogsa odmah jurne iz lifta. Bojana mačem odsiječe obadvije glave koje se otkotrljaju Jorgovanu pod noge. On automatski šutne nogom jednu glavu dvoglave dogse i ona odleti daleko sa strane. Sidon se nabaci flašom prema Jorgovanu i aktivira zvono za uzbunu u liftu. Jedna crvena lampica se naizmjenično počne paliti i gasiti. Adrijan iz daleka baci dva noža. Uvijek poluomamljeni Drogan i bijesni Sidon bez glasa se sruše, a polugole Golida, Rinas i dvije prostitutke pobjegnu u podrum među police vina.

 

ADRIJAN

Već će se one snaći!

 

Volan na brzinu završava svoje spajanje žica koje su dovučene iz smjera stupova. Sve skupa spaja na početak velikoga koluta koji drži Lucijan.

 

VOLAN

Hitro!

 

Bojana, Kala-Rijama i Pepsin završavaju guranje eksplozivnih štapina u isvrdlane rupe na stupovima i njihovo spajanje upaljačima i razvučenim žicama. Pomažu im Adrijan i Jorgovan. Budući da su sve na brzinu donekle završili, kupe svoje oružje ostavljeno pored torba i korištenog alata pa žurno idu prema velikom stubištu kojim su sišli u vinski podrum. Lucijan odmata kolut žice, a Volan nosi kutiju za aktiviranje eksploziva. I taman kad su se popeli na prva gazišta, Kala-Rijama padne od metka. Odozgo nahrupi cijeli odred borg-armi koji bjesomučno pucaju po diverzantima. Adrijan i Bojana svojim pucalima skinu sa stubišta nekoliko neprijatelja.

VOLAN

Lift... Svi u lift!

 

Između visokih polica i boca vina koje se razbijaju mecima pa staklo frca na sve strane, prema liftovima trči hrabra ekipa. Na podu teče proliveno vino i ostaje žica koju za sobom vuče Lucijan. Iz cijevi preostalih četiriju liftova čuje se zvuk spuštanja. Pri podnožju stupova počinju se otvarati njihova vrata. Iznutra izlaze drugi borg-arme koji odmah otvaraju vatru na uljeze u podrum. Jorgovan usput lupi nogom drugu glavu dvoglave dogse.

 

JORGOVAN

Mrcina genetska!

 

Pepsin je iz lifta izvukao Drogana. Jorgovan otkotura Sidona s vrata.

 

JORGOVAN

Ozakonjeni bolesnici...

 

Unutra upadaju Volan s kutijom i Lucijan s kolutom od kojeg se odmata žica. Pepsin nervozno stišče nekoliko tipka u dizalu za označivanje katova. Bojana i Adrijan u povlačenju pogode nekoliko borg-armi koji su ih bili potpuno opkolili. Vrata lifta se zatvaraju.

 

VOLAN

O, vrata nebeska! Žica!

 

Volan na brzinu gurne svoj bodež između dvaju metalnih krila. Po njima tuku ispaljeni meci. Lift krene prema gore.

 

 

LIFT, SEK-EKEL

 

Bojana, Volan, Adrijan, Pepsin, Jorgovan i Lucijan ukočeno stoje u liftu koji se diže. Svi gledaju u žicu koja se brzo odmata s vrtećeg koluta.

 

ADRIJAN

A što ako...

 

PEPSIN

... Borg-arme strgaju žicu?

 

Lift staje. Volan izvadi iz džepa dvije matice i njima na brzinu za svoju kutiju zašarafi dva kraja žice s Lucijanovog kotura. Više puta okrene ručku sa strane na kutiji za aktiviranje eksploziva. Lift se potpuno zaustavi. Svi se međusobno samo pogledaju. A onda Volan ručku u obliku slova T stisne prema dolje. Nastane tišina.

 

 

ZAPOVJEDNI ZIGURAT, UTVRDA TRILA

 

Egzarma Majori puši debelu cigaretu na kojoj ima puno neotpalog pepela. U svečanoj vojnoj uniformi stoji pored neprobojnih prozora koji okružuju njegov raskošni ured, sav u skupocjenom namještaju koji je presvučen pravom škripavom kožom. Sa samog vrha zapovjednog zigurata bezbrižno gleda još jedan topnički napad pobunjenika na Trilu i sluša klasičnu glazbu. Izvana se ne čuje nikakvi drugi zvuk. Na sve strane padaju topovske granate. Na sjeveru, u daljini od trideset kilometara, prema nebu se uzdiže bijeli toranj Sek-Ekela. A onda se zgrada zapovjednog zigurata lagano zatrese. Na skupocjeni ćilim na podu velikog ureda otpadne dugačak komad nakupljena pepela s debele cigarete. Ubrzo se sve smiri. Klasična glazba i dalje svira.

 

 

LIFT, SEK-EKEL

 

U liftu koji se jako trese, nalaze se Bojana, Volan, Pepsin, Adrijan Jorgovan, i Lucijan. Bezuspješno se pridržavaju rukama. Desetak sekunda se nekontrolirano drmaju i udaraju u zidove sa strane.

 

 

PODRUMI VINA, SEK-EKEL

 

U podzemlju se ruši nekoliko miniranih stupova. Komadi kamenja padaju na police s vinima. Boce se razbijaju i vino teče na sve strane. Pucaju i cijevi liftova. Rasvjeta se gasi. Tu i tamo na istegnutim žicama ostaje svijetliti pokoja cijela lampa. Borg-arme koji su zatečeni u vinskom podrumu, bivaju zatrpani svim i svačim. Nekoliko njih uspije pobjeći stubištem. A onda sve stane, unutra nastane tišina i slijeganje prašine koja putuje iznad ruševina. Križno-bačvasti strop ostane stajati.

 

 

LIFT, SEK-EKEL

 

U liftu je sve smireno. Jorgovan, Pepsin i Lucijan, koji još uvijek čvrsto drži kotur žice, završili su na podu. Volan u rukama ima kutiju za aktiviranje eksploziva. Bojana i Adrijan su naslonjeni za zid lifta. U rukama drže pucala. A onda se lagano otvore vrata lifta.

 

 

DVORANA SATANISA, SEK-EKEL

 

Satanisu, veliku Zlatnu dvoranu sekte Satanus gdje se događa njihov glavni vjerski obred, ispunjava psihodelična glazba. Glazbalo nalik orguljama nalazi se u dijelu prema južnom izlaznom portalu. Na njemu sviraju tri izvođača u transu. U središtu Satanise, ispred zlatnoga žrtvenika, Sek, koji je ujedno ab initio sekte Satanus, krvavim rukama vadi srce iz djeteta. Kraj njega je Ceri iz Hazme s još pet drugih ektora initiona. Oni u ekstazi dižu krvave ruke, zrakom rade neke magijske pokrete i stalno mole ponavljajući istu molitvu.

 

SVI EKTORI INITIONI

... Sveti Lucifere, molimo se tebi.

Sveti Lucifere, molimo se tebi...

 

Dva initiona u zlatne kaleže kupe krv koja kaplje sa strane žrtvenika. Druga dvojica kleče ispred i mašu kadionicama iz kojih na sve strane izlazi miomirisni tamjanov dim koji je svuda u zraku. Još dva initiona poslužitelja po dvorani raznose životnu tekućinu. Normasi u transu piju krv pa između hrpa razbacane hrane i piće nastavljaju neobuzdane orgije ispunjene nekontroliranim seksom. Neki mrtvi pijani leže na stolovima i svuda po podu. Oni koji nisu drogirani zbunjeno se ogledavaju zbog nerazumljive buke i potresa. Među njima je Alemina puna dragulja, Balodinus koji jede komad mesa, Inkasa i Zaminik, mlađi. U prostoru između žrtvenika i kamenog stubišta sa slavolukom, ispred akvarija s vodezima, veliki je teški željezni kavez u kojemu je zatvoreno osmero uplašene djece. Dva initiona na vrh akvarija u kristalnim posudama nose dijelove ljudskog tijela. Još dvojica initiona su upravo izvukla maleno dijete koje se otima i cvili.

 

MALENO DIJETE

Mama... Moja mama... Mama!

 

Malo dalje, iza zatvorene djece koja plaču, stoji šest naoružanih i nepomičnih ezija koji drže koplja sa sječivom. Na lijevom i desnom zidu od njih, vrata su lifta. Otvorila su se desna vrata. Bojana, Volan, Pepsin, Adrijan, Jorgovan i Lucijan ugledaju stravičan prizor u Satanisi.

 

VOLAN

I vrata paklena...

 

Bojana i Adrijan s već pripremljenim pucalima pucaju na ezije koji su se automatski okrenuli prema njima. Dva ezija se odmah sruše, a ostala četvorica bace svoja koplja prema liftu. Jedno sječivo poreže Volana. Četvero ezija skokovima i saltima odmah nasrnu na došljake. Još u zraku vade svoje dugačke bodeže i sruče se na Bojanu i Adrijana koji su se ispriječili ispred Volana, Pepsina, Jorgovana i Lucijana. Zapodjene se nemilosrdna borba puna svakojakih smrtonosnih borilačkih vještina. Adrijan je pokupio bačeno koplje, a Bojana je izvukla svoja dva dugačka bodeža. Volan opali na initione koji prema žrtveniku još uvijek vuku maleno dijete. Obojica svećenika se sruše i maleno dijete potrči natrag prema kavezu iz kojega mu druga djeca kroz rešetke pružaju ruke. Lucijan i Pepsin, koji usput uzme ključ od pogođenog initiona, pođu do kaveza s djecom. Jorgovan zastane, nacilja i opali u Seka ispred žrtvenika. Metak prozuji pored auditorove glave i završi u nekoj kutiji glazbala sličnog orguljama. Iznutra se nešto spuši i glazba stane kao odrezana. Tek tada nastane sveopća panika, bezumno bježanje, prevrtanje stvari i metež polugolih tijela. Sek svom snagom stisne izvađeno srce čija mu krv iscuri među prstima. Bijesno se okrene, digne ruke i u trenu se, kao teleportiran, stvori pored Pepsina i Lucijana koji su upravo počeli otvarati kavez s uplašenom djecom. Krvavom rukom zgrabi Pepsina i nadljudskom silom ga baci na metre daleko. Ovaj udari o tordirani stup glavnog žrtvenika i sav se razbije. Lucijan u maskirnoj vojnoj odjeći stoji nasuprot Seku. U ruci drži mač, a na malome prstu desne ruke se vidi dijamantna prstenasta krunica koju je dobio od Ansiris.

 

Seku se vrati vizija od prije nekoliko mjeseci.

 

I on prepozna Lucijana.

 

SEK

Ti si taj? Spasitelj izgubljenih duša.

 

Vrte se u krug.

 

SEK

Misliš tom malom krunicom uvoditi red u velikome svijetu?

 

Lucijan jako zamahne mačem, ali se Sek u trenutku stvori nekoliko metara dalje. Lucijana zanese silina zamaha. Sek digne desnu ruku i neka nevidljiva sila odbaci Lucijana pored slavoluka na podnožju stubišta. Sa strane zapne o obješenu zastavu sekte Satanus. Zapetljan u razderano platno lupne uz sam rub akvarija u kojemu su vodezi i klizeći ukoso padne dolje. Dijamantna prstenasta krunica duboko zagrebe dugačku crtu po staklu akvarija. Sek se odmah pojavi iznad njega.

 

SEK

Protiv svijeta duhova ne pomaže ti željezo.

 

Zlobnog auditora s druge strane stakla gleda veliki vodez. Iza njegovih leđa prilaze Volan i Jorgovan, ali on, ne okrećući se, samo raširi ruke i oni se kao odvučeni sruše sa strane. Tanka nit na staklu akvarija se odjedanput velikom brzinom počne širiti na sve strane. Lucijan se baci na Seka. Obadvojica se sruše na pod. Tamne naočale spadnu sa Sekova lica. On rukama čvrsto uhvati Lucijana i obadvojica se dignu malo iznad zemlje.

 

SEK

Do sada si gledao stvoreno, a od sada ćeš gledati Stvoritelja...

 

Lebdeći Sek lijevom rukom drži Lucijana, a desnom mu želi iskopati oči. Lucijan ga čvrsto drži za ruku. Voda iz akvarija počinje curiti pod silnim pritiskom. A onda eksplodira akvarij i jedan veliki vodez u letu raljama zgrabi Seka. Lucijan se sruši pod silnim naletom vode. Auditor i zvijer u kovitlajućoj borbi odu prema žrtveniku. Iz raspadnutog akvarija izađe još nekoliko velikih i malih monstruma koji samo skliznu pored kaveza s djecom. S vanjske strane se za jednu rešetku čvrsto drži pobjeglo maleno dijete. Ceri i ostali ektori initioni pored glavnog žrtvenika još uvijek mole istu molitvu.

 

SVI EKTORI INITIONI

... Sveti Lucifere, molimo se tebi.

Sveti Lucifere, molimo se tebi...

 

Pušteni vodezi usput grabe svu šestoricu visokih svećenika, a onda ulaze među prestravljene članove sekte Satanise koji u metežu i stampedu bježe van. Pojeden je Balodinus koji u ruci stalno čvrsto drži komad mesa. Inkasa i Zaminik, mlađi pokušavaju pobjeći, ali ih presreću dva vodeza i bacaju na hrpu isprevrnutog jela i pića. Tada se na njih bace dva mala vodeza. Po podu se svuda uokolo mlati polugolim tijelima. Ispred još uvijek otvorenoga desnog lifta, Bojana i Adrijan teško i mučno konačno pobjeđuju četiri ezija. Bojana se dvama bodežima bori s jednim neprijateljem. Adrijan s kopljem odolijeva dvojici. Prvi ezi pada i poteže kratko pucalo, ali Bojana iz daleka baci jedan svoj bodež i on se sruši. Adrijan u drugoga zabode koplje. I Bojana uspijeva poraziti svoga suparnika. Za to vrijeme Volan i Jorgovan, obojica mokri, dolaze do kaveza s djecom.

 

JORGOVAN

Zdravo pioniri!

 

Ključem koji je ostao u bravi otvaraju rešetkasta vrata zatvora iza kojih su preplašena djeca.

 

VOLAN

Mi smo dobri ljudi... Vi ste hrabra djeca... A sada nakon upoznavanja - svi brzo van!

 

JORGOVAN

Kroz ona velika vrata... Trk... K'o zadnji - magarac!

 

Djeca istrče van. Iza kaveza se stisnulo maleno dijete kojega su vukla dva initiona. Volan mu priđe i klekne pored njega.

 

VOLAN

Dođi. Ja ću biti tvoj konj... Sad ćemo mi njih prestići!

 

Dijete malo razmišlja, a onda se nasmije i zajaši ranjenom Volanu na leđa. Lucijan sav mokar dolazi do tordiranog stupa gdje na šarenom mozaiku kamenog poda leži teško ozlijeđeni Pepsin.

 

PEPSIN

Idem k Moeniki... Reci mojoj mami i tati da ih tamo čekam...

 

LUCIJAN

Već ćemo nešto smisliti...

 

Lucijan gleda u nepomičnog Pepsina.

PEPSIN

... Bilo mi je lijepo živjeti...

 

LUCIJAN

... Već ćemo nešto smisliti...

 

Negdje u pozadini Adrijan gleda prema njima i nešto žurno traži kružeći uokolo. Bojana je otišla do kaveza gdje Jorgovan i Volan izbavljaju djecu. Na žrtveniku glavnoga oltara u veoma čudnom položaju leži ranjeni auditor. Oko njega kruži jedan veliki vodez. Prema njemu pužu još dva čudovišta. Sek ubrzano stari. Sav je u grču. Lice i ruke mu se suše, dobiva bore. A onda se na njega istodobno bace sva tri vodeza i u trenu ga rastrgaju na komadiće. Od siline udarca gornja se zakrvavljena ploča žrtvenika prepolovi na dva dijela. Ispod nje se u malenoj udubina na donjem dijelu žrtvenika pojavi Knjiga nad knjigama.

 

 

PODRUMI VINA, SEK-EKEL

 

U vinskome podrumu, na križno-bačvastom svodu, nešto pukne i nastaje veći procijep koji se munjevito širi. Najprije počinju otpadati komadići, a onda se odvali cijeli kameni blok. Iza njega uslijedi lančano rušenje ogromnog stropa. U nastaloj prašini puknu posljednje lampe koje su ostale visjeti na izduženim žicama i sve skupa nestane u mraku.

 

 

DVORANA SATANISA, SEK-EKEL

 

Cijeli Sek-Ekel se zatrese. Zidovi se počnu raspadati. Dijelovi poda Satanise se prvo nadižu u nepravilnim valovima, a onda polako urušavaju u rupe koje nastaju ispod njega. Pored tordiranog stupa Lucijan lupka rukama po sebi i još uvijek gleda u ležećeg Pepsina.

 

PEPSIN

... Svršeno je.

 

U taj čas među njih bane Adrijan koji nosi nekakav ćilim i baci ga na pod pored Pepsina.

 

ADRIJAN

Dosta je bilo oproštaja! Na tri ga dižemo na ćilim... Samo pažljivo.

 

Adrijan i Lucijan uhvate rukama Pepsina ispod tijela.

 

ADRIJAN

Jedan...

 

Upravo doleti Jorgovan koji odmah pomaže.

 

JORGOVAN

Dva i tri!

 

Lucijan, Adrijan i Jorgovan samo malo podignu Pepsina i stave ga na razmotani ćilim. Adrijan ga hitro počne zamatati.

 

ADRIJAN

Je l' možeš micati prstima na nozi?

PEPSIN

Idu.

 

ADRIJAN

Odlično! Uživaj na letećem ćilimu!

 

Jorgovan gurne Lucijana u stranu, uzme zadnji kraj ćilima i digne ga zajedno s Adrijanom.

JORGOVAN

Ti si pametniji, ali ja sam jači!

 

U taj čas pored njih projure djeca. Bojana na rukama nosi jako maleno dijete, a Volan na leđima pridržava svoga putnika.

 

VOLAN

'Ajmo...

 

Kroz nered i pomični kameni pod koji se urušava, svi počnu trčati prema južnom portalu kroz velika drvena širom otvorena vrata. Ispred njih se migolje zadnji vodezi koji naganjaju zaostale članove sekte Satanus. Lucijan na trenutak ostane neodlučno stajati i gledati prema otvorenom žrtveniku u kojemu je prepoznao izgubljenu Knjigu nad knjigama. Komad stropa se raspadne i pored njega se sruši velika hrpa kamenja. Prašina zapahne sve uokolo. Lucijan jurne prema gore. Iz udubine krvavog žrtvenika zgrabi Knjigu nad knjigama. A onda, između rušećeg stropa i propadajućeg poda, kroz oblake prašine, preko unakaženih leševa, trči prema svjetlu izlaza.

 

 

ZLATNI MOST, SEK-EKEL

 

Lucijan kroz južni monumentalni kameni portal, pun skulpturalnih kompozicija, istrčava na široko vanjsko stubište koje je u ravnini sa Zlatnom dvoranom. U rukama čvrsto drži posljednju Knjigu nad knjigama. S njegove lijeve i desne strane su dva niža izlaza iz Torija. Sva tri stubišta se spajaju na trgu iza kojega kroz veličanstveni slavoluk počinje, oko kilometar i više, dugački lučni Zlatni most koji spaja Sek-Ekel s velikim uzletištem eroplana ispod kojega je podzemni grad Ora. Iza Lucijana, kroz širom otvorena velika izrezbarena vrata - otvor, nahrupi veliki val prašine. Na stubama jedan vodez maše polumrtvim Alemininim tijelom. Mnoštvo bisera se otkida s njezina torkvesa. Malene kuglice padaju niz stubište. Na Zlatnom mostu su djeca s Bojanom, Volan te Adrijan i Jorgovan koji u zamotanom ćilimu nose Pepsina. Razbježavši se, ispred njih je puno slugu koji su radili u Sek-Ekelu i borg-armi koji su bacili svoje oružje. Iza slavoluka na drugom kraju Zlatnog mosta s uzletišta se diže nekoliko letjelica. I Lucijan dolazi na veliki most iznad duboke provalije. Dolje ispod u strmom kanjonu teče bujica rijeke Epel. Iza njega počinju pucati svi zidovi Sek-Ekela. Mnoštvo ptica odlijeću od njega. Na njih pada kamenje raspuknutih tornjeva. Raspadaju se donji dijelovi kolosalne građevine. Gornji katovi se spuštaju pod svojim teretom. Sve se nakrivljuje. Lucijan trči preko Zlatnog mosta i drži Knjigu nad knjigama. A onda se iza njega cijeli grad Sek-Ekel spektakularno ruši.

 

 

ZAPOVJEDNI ZIGURAT, UTVRDA TRILA

 

U svojoj sobi na vrhu zapovjednog zigurata stoji egzarma Majori i kroz neprobojan prozor gleda na sjever. U zraku je nekoliko eroplana koji bježe. Klasična melodija počne preskakati pa onda utihne i čuje se samo šum. Zgrada se opet lagano zatrese. U daljini se visoki toranj Sek-Ekela počinje raspadati. A onda se sruši do kraja. Egzarmi Majoriju iz zabezeknutih usta ispadne cijeli ostatak cigarete. Ostane se dimiti na šarenome orijentalnom ćilimu.

 

 

ZLATNI MOST, SEK-EKEL

 

Veliki dio tornja Sek-Ekela se odlomi pa se uz zaglušujući tresak sruši na južnu stranu prilaza i na Zlatni most. Silan udarac kovitlajuće prašine velikom se brzinom raširi na sve strane. Razarajući putujući zid nemilosrdno sruši Lucijana koji trči Zlatnim mostom. Od zračnog udara ispadne mu knjiga. Zlatni most se u trenu počne raspadati. On na brzinu zgrabi Knjigu nad knjigama. Ispod njega se nenadano otvori velika praznina. Kroz smrvljene ostatke građevinskog materijala i gustu prašinu, Lucijan u polusvijesti propada u duboku provaliju. Vrijeme mu se počne razvlačiti. Svako kretanje postaje usporeno. Gleda Četvrtu knjigu koju drži u rukama. Između razlomljenih dijelova mosta Lucijanovo tijelo se vrti i pada dolje prema dubokom mračnom ponoru. A onda se, kao u tajanstvenom snu, između svega, na letećem leptiru pojavljuje Ansiris. Primi ga dvjema rukama i privuče k sebi. Leptir nekoliko puta jako zamahne svojim krilima, a onda se oštro digne u vis.

 

 

ZAPOVJEDNI ZIGURAT, UTVRDA TRILA

 

Egzarma Majori još uvijek nepomično stoji pored velikog prozora. Ispod njega se vidi cijela unutrašnjost utvrde Trile. Odjedanput se dogodi eksplozija svjetla. Bljesak se razlije zaslijepivši sve okolo. Egzarma Majori se kao pokošen sruši na pod pored svoje cigarete. Njezin mali posljednji žar se lagano ugasi.

 

 

UTVRDA TRILA

 

Iz nebeskih visina se na Trilu obrušava jedanaest redovnica Virgo Intakti. Sa svojih leptira bacaju svjetleće kugle, koje nakon što su ispuštene iz ruku, same ubrzaju, a onda eksplodiraju nešto prije tla. Oko njih se u koncentričnim krugovima širi prodorno svjetlo. Po cijeloj utvrdi se u valovima ruše zatečeni borg-arme. Sve ostalo, što okružuju kilometarske zidine Trile, ostaje netaknuto.

 

 

SMETLIŠTE ISPOD PLANINE KALOSEK

 

U velikoj prašini ostatci tornja Sek-Ekela raspadaju se po sjevernim padinama planine Kalosek. U stijenju se lome zadnji ostatci grada. Kotrljajući kameni blokovi tresnu u veliko smetlište. Jedan kamen se silovitom brzinom zajuri prema televizoru u kojemu štakori imaju svoj igrokaz. Lupne u njega i sve skupa, zajedno sa štakorima, raznese se svuda naokolo. Na mjestu gdje je stajao televizor, vidi se izrasla mlada zelena trava.

 

 

IZNAD RIJEKE EPEL

 

U donekle usporenom kretanju, malo iznad rijeke Epel, leti veliki leptir. Na njemu Ansiris drži polusvjesnog Lucijana koji još uvijek stišće Knjigu nad knjigama. Kao u nekom snu, on gleda njezino ozareno lice. Ona ga nježno pomiluje po glavi. Kroz izmaglicu lebde ponad kamenih stijena u koje tuče silovita bistra zelena voda. Krila leptira se spuštaju tik do vodene pjene. Iznad njih pri vrhu visokog kanjona, na kraju ostataka srušenog Zlatnog mosta, naziru se spašeni prijatelji.

 

 

TRILA

 

U unutrašnjosti Trile, kod Istočnih vrata, u polumraku ispod kamenih zidina, između velikih blokova utvrde vide se masivna hrđava željezna vrata. Ona se uz cviljenje metala počinju dizati. Iz tamnog prolaza kojim se prometuje prema istoku, najprije istrči nepoznata mlada djevojka koja nosi zastavu Libertine koju je prije imala Kupinela. Iza nje istrče pa redom usporavaju: Gaber, Lipan, Bedzga, Reta i sva druga nadolazeća vojska iz Istočnog logora. S oružjem u rukama zbunjeni koračaju između ležećih tijela borg-armi koja su razasuta svuda naokolo. Lipan nogom gurka dogsu koja leži preko jednog borg-arme. Gaber provjerava puls na vratu drugom neprijatelju.

 

GABER

Oni spavaju.

 

Unutar cijele Trile vide se tragovi dugotrajne opsade. Mnoge građevine su polusrušene, na prometnicama su rupe od granata, vozila su demolirana, a stabla imaju polomljene grane. Između stijenja se u daljini uzdiže zapovjedni zigurat u sklopu kojega je glavno vojno uzletište za borbene eroplane. Zrakom izgubljeno pluta nekoliko letjelica. U velikoj utvrdi stalo je svako kretanje. Glavnom cestom koja vodi prema sjevernom dijelu Trile, kreće se kolona vozila iz Zapadnog logora. Neko popravljeno vozno i kamioni s vojnicima prolaze kroz Sjeverna vrata.

 

 

IZNAD NADVOŽNJAKA IZMEĐU ORE I TRILE

 

Između ostalih, Vinjeni i Zeljeni voze jedan stari kamion. Na oronuloj gajbi bez cerade natiskani su Nimbus, Kalos i ostali hazmanski borci za slobodu. Od brze vožnje vjetar im mrsi kosu. Nimbus se drži za željeznu cijev i nestrpljivo gleda naprijed. Petnaest kilometara dugačkim veličanstvenim nadvožnjakom koji spaja Trilu s Orom, jure osloboditelji. On je sagrađen na debelim nosivim stupovima ponad izduženoga planinskoga grebena, između korita rijeke Epel koja ga okružuje s istočne i zapadne strane. Na dva mjesta, isturene sa svake strane i spojene mostovima, napravljene su sigurnosne utvrde. Imaju tri prometna traka sa svake strane. Kraj puta završava golemim tunelom kojim se ulazi u podzemni grad Oru. U njemu je povremeno živjelo više od 150 000 ljudi. Ora je bila mjesto zabave i provoda, puna kockarnica, svakojakih klubova, javnih kuća i trgovina luksuznom odjećom, a napose nakitom. Na obroncima planine su izgrađeni mnogobrojni hoteli u kojima su odsjedali bogataši i svi drugi znatiželjni posjetitelji iz cijeloga kontinenta Zapadnog Sferakona. U dubini planine su iskopani nebrojeni tuneli i podzemne galerije u kojima je neprestano tekao razuzdan život. Posljednjih nekoliko mjeseci sve je zamrlo. U opustjelom gradu su ostali samo oni koji su morali. Tu negdje su i centri u kojima se preodgajaju oteta djeca. Još dublje ispod podzemnoga grada su velika nalazišta zlata u kojima stalno rade osuđenici i svi drugi nepodobni vlasti. Njihovi zatvori su cijevima spojeni s drugom stranom litica kanjona gdje se također kopa dragocjeni metal. Rijeka Epel između golih vrleti planine Kalosek kao velika potkova zaokružuje cijelu Oru. Na samom vrhu podzemnoga grada se nalazi divovsko uzletište za eroplane na kojemu se i za ratnih dana gusto prometuje. Na nebu se vidi pokoji sitni eroplan. A onda se iz ponora digne leptir na kojemu Ansiris drži Lucijana koji ima sklopljene oči. Ansiris nosi Knjigu nad knjigama i upravlja letom. Oni zaokruže zrakom i vinu se u visine gdje leti preostalih jedanaest redovnica Virgo Intakta koje su se vratile s Istočnog kontinenta. Utope se u blještavoj Sunčevoj svjetlosti.

 

 

UZLETIŠTE ZA EROPLANE, ORA

 

Dijamantna prstenasta krunica je na desnome malome prstu. Dvije mlitave ruke drži Ansiris koja kleči pored klupe s drvenim letvicama i okvirom od lijevanog željeza na kojoj leži onesviješteni Lucijan. Na njemu je rastrgana i mokra maskirna vojna odjeća. Sa svih strana su natiskani znatiželjni prijatelji iz Brdovela: Bedzga, Gaber, Lipan, Reta, Breza i Pelin sa žičanim glazbalom. Lucijan žmirne nekoliko puta pa otvori oči. Zbunjeno se osvrne oko sebe, a onda mu se na licu pojavi smiješak.

 

ANSIRIS

Dobar dan!

 

LUCIJAN

Dobar dan... A gdje je Pepsin?

 

Iza stiske se promoli Bojana.

 

BOJANA

Ne brini se. Hitna služba ga je odvela na sigurno. On i Volan prave društvo Floreni u bolnici...

 

ANSIRIS

... A nakon svega ranjenike ćemo poslati na Ezen. Za nekoliko dana svi će biti zdravi.

 

Iza prisutnog društva se čuje Jorgovan koji prilazi.

 

JORGOVAN

Opet slike neće vrijediti puno... A vidi koga smo našli u zlatnim krtovincima ispod Ore... Samo u malo mršavijem izdanju.

 

Svi se malo razmaknu, a onda do Lucijana, koji je u međuvremenu uz malu pomoć sjeo pored Ansiris na klupu, dođe malo mršaviji Bodul. Jedan i drugi se nasmiju i srdačno stisnu ruke.

 

LUCIJAN

Bodul - naš omiljeni kuhar.

 

BODUL

I Lucijan - nezamjenjivi sanjar.

 

Zatim se Bodul nakloni i pruži ruku prema lijepoj Ansiris u cvjetnoj haljini - hlačama. Ona mu elegantno da svoju ruku koju on poljubi.

 

BODUL

Zovu me Bodul... A Vi ste sigurno neka tajanstvena vila koja čuva našega arteina...

 

ANSIRIS

Počevši od Otoka Angela... Ansiris. O vama i Jorgovanu sam čula puno zanimljivih priča...

 

U razgovor se umiješa Jorgovan.

 

JORGOVAN

Slušam ja cijeli život Lucijanove pripovijetke... A sada bi za dobar početak Bodulu prvo trebalo dati domaćeg špeka i luka!

 

BODUL

Može i čvaraka! A ja ću, prije nego što konačno krenem svojoj dragoj Melaniji doma u Feren, svima vama još jedanput pripremiti ribu - na bodulski način.

 

Pristigli zajedno s Bodulom, sretna Livadina drži veselog Adrijana za ruku.

 

ADRIJAN

I to možda u Pretokima... Gdje ću ja možda ostati čuvati Livadinine krave na livadi pored rijeke...

 

Livadina Adrijanu stavi prst na usnice, zagrli ga i poljubi u usta ispred svih okupljenih.

 

LIVADINA

... I to tek nakon našega vjenčanja!

 

Svi jednoglasno zaplješću zbog novosti. Jorgovan slegne ramenima i pogleda u Bodula.

 

JORGOVAN

E, to je i meni nepoznanica.

 

BODUL

Dok mene nije bilo, vani se je puno toga čudnoga dogodilo... Javljam se za kuma!

 

Bodul digne ruku u zrak. A Jorgovan digne obadvije ruke u zrak.

 

JORGOVAN

... Ali to nije sve! Pod zemljom smo našli i jednu arteinicu... Evo...

 

U društvu Kalosa i Bartela, između svih njih, Lucijanu priđu Nimbus i Orbita. Vilona se stisnula pokraj Nimbusa koji u naručju drži malenog Logusa. Lucijan s pomoću Ansiris ustane i čvrsto zagrli Orbitu.

 

ORBITA

Lijepo vas je vidjeti...

 

LUCIJAN

Baš mi je drago...

 

NIMBUS

Sada smo konačno svi na broju.

 

Ansiris se nakloni pridošlicama kao i oni njoj. Lucijan se trgne, zastane pa upita.

 

LUCIJAN

A gdje je Knjiga nad knjigama?

 

ANSIRIS

Od sada pa do kraja vremena - kod svih ljudi svijeta.

 

Ansiris primi Lucijana za ruke i pokaže prema četirima redovnicama reda Virgo Intakta koje stojeći sa strane, sa svjetlosnim mačevima, koji više podsjećaju na kratke svjetlosne bičeve, čuvaju Knjigu nad knjigama. Otvorena knjiga miruje na nekakvome četvrtastome kamenu. Na prvome početnome listu velikim slovima piše Biblija. A onda zapuhne lagani vjetar i počne listati stranice. Pelin uzme svoje žičano glazbalo, malo ga naštima, započne svirati samo melodiju jedne kitice, a onda se nastave riječi pjesme.

 

PELIN

Gledam ta siva jutra

Dok u srcu su dani djetinjstva

Žitna polja što sada me zovu

Proljeće je u mom kraju.

 

Selo moje, selo malo

U daljini mirno spava

Tu su šume, tu je rijeka

Prva ljubav što me čeka...

(Đani Maršan: Selo moje)

 

Na krovu Ore, gdje je smješteno veliko uzletište za eroplane, sve je u nekom smirujućem kretanju. Iza Virgo Intakta meškolje se pet leptira. Nekoliko četa zarobljenih borg-armi prolaze pod pratnjom. Malo dalje na posebnom povišenom mjestu je jarbol za zastavu. Usred okupljenog mnoštva nepoznata mlada djevojka visoko gore podiže oštećenu zastavu Libertine. Pored nje stoje Plamen i Ve-Mura koji se znaju još od davnih vremena Zimske bune. Maleno dijete samo prolazi mimo njih. Odlazi nekamo otraga. Između prizemljenih eroplana i dalje izgubljeno hoda širokim prostorom. U visinu se dižu mnogobrojni tornjevi uzletišta. Velike ruševine Sek-Ekela nadlijeću ptice nebeske. A u plavoj magličastoj daljini jedva se naziru Ezenske vode i nepregledne Ravnice.

 

 

POLJSKI PUT, MALINAL

 

I dalje se čuje pjesma.

 

PELIN

... Soba je ova hladna

U ovom gradu ja sam samo stranac

Tu za mene ljubavi nema

Gdje su ona polja snena.

 

3x

Selo moje, selo malo

U daljini mirno spava

Tu su šume, tu je rijeka

Prva ljubav što me čeka...

(Đani Maršan: Selo moje)

 

Usred polja, livada i pokojeg šumarka, na jednome izduženome brijegu, stoji maleno selo. Vidi se cijeli Malinal. Listopad je. Sunčan dan. Svuda u prirodi se vide tragovi zlatne jeseni. Između živica i pokojeg stabla, po tvrdom zemljanom putu, juri bicikl iza kojega žuto i crveno lišće leti na sve strane. Lucijan se vraća doma. Na njemu je zelena majica, crvena karirana košulja i ljubičaste hlače za pedalj kraće od normalnih, a na leđima nosi svoju narančastu platnenu torbu. Uskoro zamakne iza malog zavoja. Sa strane u travi je cvijet na kojemu je leptir. On nekoliko puta lagano zamahne krilima, a onda se digne u zrak, malo kruži pa krene za Lucijanom u daljinu.

 

Odozdo prema gore. Oblaci sporo prolaze pa zatim brzo. Mrak.

 

>