Franjo Matešin

Scenarij za film
2005. - 2015.

IZGUBLJENI SNOVI

 

2. dio

 

Putovanje ratnika

 

RUŠEVINE SPOMENIKA, RAVNICA ZAPADNA TRAVA

 

Žar zagasle vatre u središtu starog spomenika na Zapadnoj travi. U širokoj ravnici na povišenom platou, kojem se sa svih strana prilazi stubama koje su na tri razine, postavljeno je osam velikih kockastih kamenih blokova, a između njih je prazan prostor. U sredini popločanoga kamenog poda je jedno grobno mjesto nasuto zemljom. Malo dalje zarastao u drač leži bačen drveni križ. Katalogus, Dijena i Lucijan se penju na konje. Lucijanu to ide malo teže. Na prsima nosi Adrijanovu torbu u kojoj je Četvrta knjiga. U drugoj torbi na leđima su mu pigmenti koje je, za slike naručene od skopusa Lusaka, kupio u Hazmi. Izjašu iz središnjeg dijela. Između kamenih blokova se spuštaju po rampama koje su napravljene na svakoj strani stubišta. Zalaze u pusti travnati predio. Odlaze prema sjeveru. U ravnici spomenik ostaje stravično sam. Na nebu su oblaci malo obojani. Zora rudi.

 

 

RUŠEVINE AUTOCESTE, RAVNICA ZAPADNA TRAVA

 

Trojica putnika na konjima brzo jašu dugačkom starom autocestom zaraslom u travu. Svuda oko njih je travnata pustoš. Na nebu stoje veliki sivi oblaci. Puše vjetar.

 

 

RUŠEVINE VISEĆEG MOSTA, MOČVARA EREKI

 

Dvije divlje patke i nekoliko preplašenih ptica močvarica izlete iz gnijezda u šašu. Konji propadaju u vodu i blato. Zašli su u granje i gusto raslinje s kanalima i vodom. Dijena, Katalogus i Lucijan silaze s konja.

 

LUCIJAN

Sav sam strgan... I tako je završilo moje prvo jahanje.

KATALOGUS

Još malo pa ćeš na utrke. Uzmi samo svoje stvari.

 

S konja uzimaju torbe i stvari za putovanje. Stavljaju ih na povišeno mjesto. Dijena nestaje u granju. Iznad njih strše ostatci velikoga visećeg mosta. Lucijan gleda gore i trese guzicom.

 

LUCIJAN

Katastrofa! Gotovo je teško k'o pranje tanjura.

KATALOGUS

Konje ćemo pustiti neka se vrate nazad u ravnice Zapadne trave. Onuda uvijek hodaju nomadska plemena. Oni će ih pokupiti.

 

Lucijan provjerava svoje torbe. Katalogus potjera tri konja. Oni se propnu po blatu i vodi pa pojure natrag kroz šiblje.

KATALOGUS

Sad smo u močvarama Ereka. Prije nego što počnu utjecati u Ezenske vode, rijeke Andireja i Kolina zajedno tvore ovo golemo podvodno područje koje krije tajne velikoga Potopljenoga grada.

 

Lucijan gleda u Katalogusa koji pokazuje visoko gore u ostatke visećega mosta.

 

KATALOGUS

Neki geolozi tvrde da je još prije Doba tišine velika prirodna katastrofa napravila rasjed u zemlji sve od Ledenih planina na sjeveru, preko Potonuloga grada, Ezenskih voda, utvrde Rid i Kaloseka, pa preko Šiljatog pijeska i Herza sve do planina Pustalita na jugu.

 

Katalogus nešto provjerava oko svojih torba i nakon nekog vremena nastavi.

 

KATALOGUS

Andireja i Kolina teku sve od Ledenih planina podno kojih je Spirit, grad tajanstvenih svećenika koji čuvaju predaju o Učitelju iz vremena davno prije Doba tišine... Mi braća, El Angelici, držimo se Učiteljeva svetog nauka koji je zapisan u sve četiri knjige. Neki vjeruju da postoji još mnogo knjiga... zapravo jedna... Knjiga nad knjigama!

 

Lucijan gleda u svoju torbu u kojoj je Četvrta knjiga. Iza granja Dijena dolazi na lebdećem čamcu nepravilnog oblika čiji izgled podsjeća na list. Lucijan u čudu gleda lebdeći čamac.

LUCIJAN

... U Malinalu bi rekli da se čudim k'o puran glisti.

 

LUCIJAN

(znakovnim jezikom)

Sada ću moći odmoriti guzicu.

 

Dijena se smije.

 

DIJENA

(znakovnim jezikom)

I mi svi drugi.

 

Katalogus i Lucijan stavljaju stvari u čamac. Penju se na njega. Lucijan i Dijena pomažu Katalogusu.

 

KATALOGUS

Godine su me pregazile.

 

LUCIJAN

Imate Vi još dosta do svjetla na kraju tunela.

 

Pošto su se smjestili na lebdeći čamac, on je počeo bešumno kliziti nisko iznad močvarnog raslinja. Lucijan gleda iznad njih u ogromne ruševine visećeg mosta. Čamac s Dijenom, Katalogusom i Lucijanom nestaje u kanalima granja. Na vodu se spuste dvije divlje patke i slijeću druge ptice močvarice.

 

 

ŠUMA NA VODI

 

Šuma na vodi. Dijena, Katalogus i Lucijan na lebdećem čamcu prolaze između divovskih vodenih stabala. Uokolo njih je voda. U nju ulazi velika zmija. Tu i tamo strše nekakve antene i drugi dijelovi građevina.

 

 

POTONULI GRAD

 

Putnici dolaze do Potonuloga grada. Okruženi su potopljenom metropolom. Ogromni i visoki, čelični i betonski neboderi zaklanjaju svjetlo dana. Neki su srušeni ili nakrenuti. Iz pustih zgrada rastu biljke. Kao da ih promatraju sjene duhova zaboravljenih stanovnika. Lebde iznad sjenovite vodene ulice. U svojemu čamcu izgledaju maleno u usporedbi s davno napuštenim velikim gradom. Visoko iznad njih je plavo nebo.

 

 

NA KROVU TRGOVAČKOG CENTRA, POTONULI GRAD

 

Noć. Samo se čuje zavijanje vukova. Velik mjesec svijetli iznad mnoštva golemih nebodera Potonuloga grada. Na opustošenom krovu trgovačkog centra lagano gori vatra. Okolo nje su, svaki na svojemu kraju, Katalogus i Dijena koji spavaju te Lucijan koji čita Četvrtu knjigu. Pri tome se koristi onom čudnom Dijeninom svjetiljkom. Pokraj njih je lebdeći čamac. U daljini i dalje sablasno zavijaju vukovi.

 

 

UŠČE RIJEKE KOLINE

 

Dijena, Katalogus i Lucijan plove lebdećim čamcem rukavcima rijeke Koline. Iz vode još ponegdje strši koji metalni stup. Opet prolaze između velikih stabala. Neka su spojena visećim mostovima. Ponegdje vise prirodne lijane i užad. U rašljama grana su smještene nekakve stražarnice. Odjedanput ispred njih na užetu preleti stražar Grana, pozdravi ih u zraku i prebaci se na maleni drveni plato na drugoj strani. Preko ramena ima čudno pucalo. Grana je suh i mršav, ima 45 godina.

 

GRANA

Dobar dan!

 

Katalogus se malo iznenadi pa nenadano sjedne u čamac koji se malo zaljulja. Uhvati se za Lucijana. Na rubu drvenog platoa sjedi drugi stražar Idem U Trnje. U ruci drži rog. Idem U Trnje malo je deblji i ima 39 godina.

 

IDEM U TRNJE

Dobro došli dragi gosti!

 

DIJENA

(znakovnim jezikom)

Mir vama! Drago mi je što vas vidim.

 

Katalogus ih predstavlja Lucijanu.

 

KATALOGUS

Mogao sam i misliti... Leteći stražar je Grana. Sjedeći stražar je Idem U Trnje. U čamcu je Lucijan.

 

LUCIJAN

Onda dobar dan i vama dobri ljudi.

 

IDEM U TRNJE

Moj mršavi kolega Grana voli iznenaditi goste... Skoro si utopio Katalogusa.

 

Idem U Trnje lupi Granu rukom po leđima. Ovaj mu uzvrati.

 

GRANA

A moj debeli pajdaš Idem U Trnje ne može se pokrenuti jer čeka smjenu za ručak već dva sata. Trebao bi se zvati Idem Za Stol Svaki Čas.

 

IDEM U TRNJE

Sad se pravi javlja... A ti za pet minuta pojedeš više nego sve tvoje devetero djece zajedno u jedan mjesec... i još si mršav k'o bijesna glista...

 

Grana primi rog koji je držao Idem U Trnje pa onda lagano gurne prijatelja s drvenog platoa. Ovaj bučne u vodu pored lebdećeg čamca i pošprica goste.

 

GRANA

Sad ću ja najaviti goste.

Grana duboko zatrubi u rog. Idem U Trnje se mokar penje na lebdeći čamac. Pomažu mu Dijena i Lucijan.

 

IDEM U TRNJE

Mrzim vodu... i onog smotanca gore...

 

Na drvenom platou iznad Grana se smije i trubi svoju netom smišljenu veselu pjesmicu.

 

GRANA

Mala kornjača,

Kornjača mala,

Bude ručnik dala,

Starog dečka izbrisala...

 

Malo dalje u vodu skoči vidra.

 

 

SELO NA VODI

 

Lebdeći čamac na kojemu su Dijena, Katalogus i Lucijan ulazi u kanale Sela na Vodi. Oko njih je u pratnji nekoliko drvenih čamaca na vesla te nekakvih čudnih vodenih skutera na kojima su razdragani domaćini koji im mašu. Selo na Vodi se sastoji od kuća sojenica koje su napravljene na ogromnim drvenim stupovima zabitim u vodu. Tu i tamo je pokoji otočić. Drvene kuće su međusobno spojene mnoštvom mostova. U selu živi oko 5 000 stanovnika. U njemu ponekad borave sestre reda Virgo Intakta s otoka Ezena koje se brinu za stanovništvo, a ono im uzvraća hranom i drugim sitnim uslugama. Stanovnici su prihvatili samo mali dio suvremene tehnologije u skladu sa svojom tradicijom i prirodom koja ih okružuje. Konvoj vodenim kanalima dolazi direktno ispod velikog trga koji stoji iznad vode u središtu mjesta. Izlaze na pristanište, uzimaju stvari i penju se stubištem. Oko njih je sve više znatiželjnog naroda, a posebno djece koja oko njih skakuću.

 

SREDIŠNJI TRG, SELO NA VODI

 

Dijena, Katalogus i Lucijan između mnoštva stanovnika Sela na Vodi izlaze na drveni trg iza kojega je seoska vijećnica i nešto nalik na drvenu crkvicu sa zvonikom. Za Lucijanovu torbu s bojama prilijepio se maleni nijemi dječak Tratin. On je Dijenin prijatelj s kojom razgovara znakovnim jezikom. Dijena mu iz svoje velike torbe izvadi malenu igračku automobil.

 

DIJENA

(znakovnim jezikom)

Ovo je za tebe Tratine. Jesi li bio dobar?

 

TRATIN

(znakovnim jezikom)

Hvala teta Dijena. Pitaj me nešto drugo!

 

On ju zato zagrli i poljubi. Drugim mališanima koji su se okupili oko njih, Dijena daje hrpu slatkiša iz svoje velike torbe. Došljake dočeka veliki starješina Sela na Vodi, Velika Magla od 65 godina, ogroman i jak s dugom kosom. Pored njega je žena Kapljica od 65 godina, kože opaljene suncem s urezanim borama osmijeha na licu i s dugom prosijedom kosom spletenom u dvije ukrašene pletenice. S njima je još nekoliko uglednika. Iza prijamne delegacije proviruje njihova mlada kći Duboka Zelena Voda koja se zagledala u Lucijana. Pridošlice se duboko naklone, a ovi im uzvrate laganim naklonom.

 

KATALOGUS

Poštovani veliki starješino, Velika Maglo, draga gospođo Kapljice i svi ostali domaćini... Drago mi je opet doći u Selo na Vodi i biti gost vašega veselog doma. Predstavljam vam svoga prijatelja Lucijana, arteina, koji je iz jednog sela koje se zove Malinal... Dijenu znate bolje nego ja.

 

Maleni dječak Tratin igra se automobilom po Lucijanovim torbama. Lucijan se još jednom nakloni.

 

LUCIJAN

Pozdravljam vas sve skupa. Moje selo je jako maleno... i nemamo toliko puno vode.

 

Velika Magla se posebno nakloni Lucijanu.

 

VELIKA MAGLA

Dobro došli dragi gosti, stari i novi prijatelji! Osjećajte se kao u svojoj kući. Nadam se da ste dobro putovali?

 

KATALOGUS

Išli smo zaobilaznim putem da izbjegnemo blizinu planine Kalosek i Sekove patrole borg-armi. Barem smo vidjeli velike ravnice Zapadne trave, močvare Ereka i Potonuli grad.

 

VELIKA MAGLA

Za početak se dobro okupajte. Ne morate šparati s vodom! A onda... u čast naših dragih gostiju...

 

Pogleda gore prema nebu.

 

VELIKA MAGLA

... U ime današnjega lijepog dana i svih žena na svijetu... za večeras proglašavam slavlje dobrodošlice!

 

Na te riječi nastane sveopće veselje i odobravanje. Velika Magla zagrli svoju ženu Kapljicu i digne ju u zrak. Svi u radosnom metežu odlaze na sve strane.

 

 

SREDIŠNJI TRG, SELO NA VODI

 

Stalno se čuje glazba. Na središnjem drvenom trgu nekoliko glazbenika na dvojnicama, gajdama i raznim žičanim glazbalima sviraju veselu ritmičnu pjesmu. U sredini gori ogromna vatra oko koje plešu parovi. Iznad svih ulica su obješeni svjetleći lampioni. Sa strane sjede grupice ljudi koji se zabavljaju, jedu i piju. Između svih zajedno trči mnogo djece. U jednom krugu sjede Katalogus, starješina Velika Magla, Dijena s nekoliko sestara reda Virgo Intakta i nekoliko ozbiljnijih seljana. Svi pozorno gledaju u Katalogusa koji im govori o stanju u Eukonu i događajima u Hazmi. On u ruci stalno drži punu kriglu piva.

 

KATALOGUS

... I onda... Auditor Sek je izdao Proglas u kojemu zahtijeva da svi od 20 do 30 godina idu u vojnu. Dečke su na silu odveli u rovove istočne fronte, u Tambul na obale Istočnog mora. Svaka kuća je morala davati dodatni porez... A onda...

 

Kapljica, Granina žena Sitna Žaba, Mala Kornjača, djevojka od Idem U Trnje i nekoliko drugih žena opet donose nešto za jelo. Iza njih u drugoj grupi, kraj čudnih lampa, Lucijan završava crtež Tratina.

LUCIJAN

(znakovnim jezikom)

... A evo i tebe.

 

TRATIN

(znakovnim jezikom)

Hvala striček Risalo!

 

On sav sretan mašući crtežom u jednoj ruci i malenim automobil u drugoj odlazi do Dijene. Mnogo ostale djeca navaljuju na Lucijana radi crtanja. U gužvi pored njega su Idem U Trnje koji u ruci drži komad mesa, Grana i Sunčeva Beba, ribar, upravitelj broda u dobi od 30 godina. On je veseljak kojemu se svi smiju i onda kada nije smiješan. S njima su dva mladića od po 15 godina, Drveni i Travnati, koji uče pomorske vještine i ribarski zanat. Svi u rukama imaju drvene krigle s pivom. Lucijan pije sok i stavlja ga na pod pokraj noge. Iza djece i zabavnog društva naviruje se stara baka koja se stalno diže na nožne prste ne bi li vidjela kako Lucijan crta.

 

LUCIJAN

Vi biste se dobro složili s mojim prijateljem Jorgovanom koji sada putuje na drugu stranu, u Herzo... Samo polako... I zarobljenim Bodulom ... Prvo cure.

 

GRANA

Njega ne bi nikad uspio baciti na papir. Sunčeva Beba se smije i dok spava. Ha-ha-ha! Da nema uha, smijao bi se uokrug cijele glave. Gle, kako izgleda...

 

SUNČEVA BEBA

A znate li vi zašto Grana nije razgovarao sa svojom ženom pola godine?

 

IDEM U TRNJE

Hrih-hrih-hrih! Pazi da te ne čuje Sitna Žaba! Hrih!

 

SUNČEVA BEBA

... Zato što pola godine nije mogao doći do riječi! Ha-ha-ha... A jeste li ikad vidjeli kokoš koja se sakrila iza tratinčice?

 

Sunčeva Beba grli Granu i Idem U Trnje. Duboka Zelena Voda stoji sa strane i gleda u Lucijana koji crta jednu curicu na papiru.

 

SUNČEVA BEBA

... E niste. Zato što se dobro sakrila! Ha-ha-ha!

 

IDEM U TRNJE

Hrih...

 

Svi skupa nazdravljaju. Stara baka uporno nastoji vidjeti kako Lucijan radi. Glazba i dalje svira. I svi veselo plešu.

 

 

BLIZU OBALE KOD SELA NA VODI, JEZERO EZENSKE VODE

 

Dugački pjenasti vodeni trag ostaje iza dvaju čudnih katamarana koji veoma brzo jure po Ezenskim vodama. Dobar vjetar napinje nekoliko jedara. Selo na Vodi ostaje iza njih. Na tirkiznim valovima svjetluca jutarnje svjetlo. Na prvome plovilu u kutu dudi neispavani Lucijan koji se ljulja u ritmu plovidbe. Uokolo po palubi jure i popravljaju užad dva mladića, Drveni i Travnati, a šaljivčina Sunčeva Beba kormilari. Na drugome su stražari Idem U Trnje koji nešto namata i Grana za kormilom, Katalogus koji kao top spava na ribarskim mrežama te Dijena koja nešto čita. Na katamaranima se prevoze neke stvari za stanovnice otoka. Udaljili su se od obale. U zraku su galebovi. Putnici u malenim brodicama ostaju sami na prostranstvu ogromnog jezera.

 

 

NA PUČINI, JEZERO EZENSKE VODE

 

Pri povoljnomu vjetru plove dva katamarana. Utrkuju se. Blizu su jedan drugome. Na rubu prve brodice kod Sunčeve Bebe Lucijan čita Četvrtu knjigu. Mladići Drveni i Travnati se odmaraju. Na drugom plovilu Katalogus nesigurno hoda palubom, Dijena leži na posebnom mjestu na pramcu gdje može rukom dodirivati vodu. Grana i Idem U Trnje koji nešto jede za kormilom, dovikuju se sa Sunčevom Bebom.

 

GRANA

Znaš li ti što nastane kad staneš između dvije bukve?

 

SUNČEVA BEBA

Udri brate!

 

GRANA

Drvored! Ha-ha-ha!

 

SUNČEVA BEBA

Ha-ha-ha!

 

IDEM U TRNJE

Hrih-Hrih... A slušaj sad...

 

Idem U Trnje zagrize komad mesa. Malo žvače pa vikne Sunčevoj Bebi.

 

IDEM U TRNJE

... A znaš li ti Sunčeva Beba zašto Brđani zakapaju svoje mrtve iza brda?

 

SUNČEVA BEBA

Slušam sad...

 

IDEM U TRNJE

Brđani zakapaju svoje mrtve iza brda... zato što je iza brda brđansko groblje! Hrih-hrih-hrih!

 

SUNČEVA BEBA

Ha-ha-ha... Dobar, dobar... Ha-ha-ha... Zakon.

 

Na prvome plovilu Lucijan podiže oči s Četvrte knjige jer su sva jedra odjednom pala. Katamarani počinju lagano usporavati. Drveni i Travnati su se uznemirili. Iz skladišta uzimlju dva čudna pucala. Pune ih. Na drugome se Dijena penje na palubu i tumači rukama Lucijanu na prvome katamaranu.

 

DIJENA

(znakovnim jezikom)

Pazi Lucijane! Za tihoga vremana iz dubine jezera vrebaju vodezi, podvodne nemani koje Sek uzgaja u Sek-Ekelu i baca ih s tvrđave Rid u Ezenske vode kako bi napakostio Virgo Intaktama... I svima drugima... I zato se makni što dalje od vode!

 

Brodice se zaustavljaju na nepomičnoj vodenoj površini. Lucijan sprema Četvrtu knjigu u Adrijanovu kožnu torbu na prsima.

 

SUNČEVA BEBA

Drveni i Travnati! Pospremite jedra. Ne idite blizu vode da vas ne uhvate vodezi... Zvijeri love za vrijeme tišine.

 

DRVENI

Daj Travnati otpusti ono uže!

 

TRAVNATI

Odi Drveni na drugu stranu!

 

SUNČEVA BEBA

Ali to nije sve... Imamo mi i pogon od Virgo Intakta... Jedva sam ga skužio.

 

Na drugome katamaranu Grana i Idem U Trnje penju se po jarbolu i namataju jedra. Grana je prebacio pucalo preko leđa. Katalogus gleda u vodu. Na prvome Sunčeva Beba nešto petlja oko čudnoga motora na krmi brodice.

 

SUNČEVA BEBA

Ima ona narodna... Nikad nije bilo toliko loše, a da ne bi moglo biti još lošije...

 

Iz duboke vode se iznenada pojavljuje prvi vodez i raljama grabi Lucijana koji je bio blizu ruba palube. Nestaju u dubinama. Drugi vodez se baci na palubu i repom baci Travnatoga zajedno s pucalom u vodu. Pokušava ugristi i Drvenoga koji se popeo na visoko. On puca po bijesnome monstrumu, ali mu ovaj izbija pucalo. Sunčeva Beba ga nastoji probosti ostima. Drugi vodez pada natrag u vodu.

 

SUNČEVA BEBA

Paklenjak! Iš... Iš!

 

Na drugi katamaran su se okomili četvrti, peti i šesti vodez. Nastoje ga prevrnuti. Katalogus i Idem U Trnje ga nastoje obraniti tako što nekakvim harpunima gađaju vodena čudovišta. Grana puca po vodi. Dijena pograbi bodež i baci se u vodu za Travnatim oko kojega je krv. Treći vodez mu je odgrizao dio lijeve noge. Ispod površine prva zvijer mlatara Lucijanom koji se brani. Vodez je oštrim zubima zagrizao torbu u kojoj je tajanstvena knjiga. Bacaju se iznad vode i lupnu o površinu. Lucijan ostaje plivati na vodi. Ima ranjenu desnu ruku. Dijena bodežom ubija treću zvijer. Sve je u krvi. Na prvome plovilu Sunčeva Beba i Drveni izvlače Travnatoga i Dijenu. Na njih se opet okomljuje drugi vodez. Dijena se opet bori jer nije stigla izaći na palubu. Četvrti, peti i šesti vodez i dalje napadaju Katalogusa, Idem U Trnje i Granu na drugome plovilu. Grana je ranio četvrtu zvijer. Ispod površine se vidi Lucijan kako lebdi na vodenoj svjetlosti, a njemu se brzo približava mračna sjenka prve nemani. Čudovište izranja. U letu mu odjedanput svjetlosnim mačem, koji više podsjeća na kratki svjetlosni bič, Ansiris na letećem leptiru odreže glavu koja se strovali kraj Lucijana. Iz zraka dvije preostale redovnice Virgo Intakte na leptirima laserskim oružjem usmrćuju drugog vodeza kod Dijene i četvrtog ranjenog kod drugoga katamarana. Peta i šesta neman bježe u dubine. Ranjenog i mokrog Lucijana na palubu drugog katamarana izvlače Katalogus, Idem U Trnje i Grana.

 

LUCIJAN

Spasila me je ova torba... i Četvrta knjiga... Kao i Adrijana na stazi Mirkamena.

 

KATALOGUS

Čudno je to... Mislili smo...

 

IDEM U TRNJE

Ruka se mora odmah zamotati. Na leđima imaš samo nekoliko posjekotina... Nije strašno... Strahota jedna... Sve zlo svijeta...

 

GRANA

... A onda su se pojavile Virgo Intakte.

 

Iznad njih kruže ogromni leptiri na kojima su borbene Virgo Intakte. Odjednom u poluspuštena jedra čudom nadire jak vjetar. Leptiri s jahačicama odlaze. U daljini još ponekad iz vode izroni peti i šesti vodez na koje laserskim pištoljem pucaju tri redovnice. Na brodicama se oporavljaju od šoka. Na prvom katamaranu se sva mokra Dijena i Drveni brinu o Travnatome kojemu je odgrizeno pola lijeve noge, a desna je teško oštećena.

 

DIJENA

(znakovnim jezikom)

Ne uznemiruj se... Samo da dođemo do Ezena.

 

Sunčeva Beba odveže naduta jedra i opet počinje plovidba.

 

DRVENI

Još malo pa smo na otoku... Sad će Sunčeva Beba lupiti koji vic...

 

TRAVNATI

... Mmmmm... Al' boli! Reci mu nek' požuri... Mmmmm...

 

Dijena daje neku injekciju Travnatom i ovaj odmah zaspi. S drugoga broda viče Lucijan.

 

LUCIJAN

Kako je?

 

SUNČEVA BEBA

Dobro je... Dobro je... Drveni je malo drven. Dijena je neuništiva. A Travnati je u blaženim snovima. Kad ga zakrpaju na otoku, bit će on još k'o nov... A u tvojoj drugoj torbi su svi papiri i sve boje na broju... Bude još i za nas baciti na kipec!

 

Na snažnom vjetru ranjeno i izmrcvareno društvo nastavlja s plovidbom. Na drugom katamaranu Lucijan sam si veže desnu ruku. Ima razdrapanu odjeću. Iz leđa mu curi malo krvi. Grana i Idem U Trnje su visoko među konopcima iznad palube. Katalogus kormilari. Odlaze na pučinu.

 

GRANA

Hvala na pitanju... Mi smo dobro!

 

 

LUKA U EZENU

 

Veliki crveni mjesec je malo iznad jezera Ezenskih voda. Dva katamarana s ispaćenim putnicima plove u noćnoj tišini vodenim prostranstvom. Dolaze do sjeveroistočne otočne strane. Oko njega je 12 visokih svjetionika stražara. Prolaze mimo njih i ulaze u čudnu luku, između divovskih isprepletenih stabljika i svjetlećih listova trave. Lucijan ima zamotanu desnu ruku i leđa. U čudu oko sebe gleda jedan sasvim novi svijet.

 

SEK-EKEL

 

Iz pravca Ezenskih voda pojavljuje se palača Sek-Ekel u noćnom sjaju. Sve je rasvijetljeno. Uokolo jako visoke građevine vidi se puno tornjeva, zidina i prozora iz kojih kroz vitraje prolazi obojeno svjetlo. Iza dugačkoga vitkoga Zlatnog mosta stoji ogromno uzletište za eroplane koji danonoćno slijeću i uzlijeću. Pod mostom je veliki osvijetljeni nadzemno-podzemni grad Ora s izdašnim rudnicima zlata ispod. U daljini se nazire monumentalna vojna utvrda Trila. Na sjevernoj strani Sek-Ekela strši veliki istaknuti balkon na kojemu čavrlja mnoštvo uzvanika.

 

 

ZLATNA DVORANA TORIJA, SEK-EKEL

 

Kroz jedna od dvojih velikih otvorenih balkonskih vrata ulazi se u golemu kamenu monumentalnu unutrašnjost Zlatne dvorane Torija u čijem jednom kutu veliki orkestar izvodi nekakvu laganu klasičnu skladbu. (U Zlatnoj dvorani se održava Torij - Veliko vijeće, čiji članovi su torijevci; vijećnici iz svakog provingola i skopatusi.) Na južnoj strani su isto tako dvoja velika vrata s kojih se spuštaju dva stubišta prema Zlatnom mostu. Zlatna dvorana Torija je kvadratnog tlocrta iznad koje je veličanstvena kupola s mnoštvom malih okruglih izreza kroz koja prodire difuzno svjetlo. Donji dijelovi zidova su ispunjeni reljefima. Na istoku je vrh komada stijene na kojoj je sagrađen Sek-Ekel, a od koje je isklesana velika piramida na čijem je vrhu zlatni dvoglavi orao raširenih krila, simbol Narodne Republike Eukon. U donjem dijelu piramide je isklesano zlatno auditorovo prijestolje do kojega se uspinje stubama. Nasuprot njoj je Sekov ulaz iznad kojega je zlatna kompozicija od dviju isprepletenih zmija. Prolaz do piramide razdvaja sredinu u kojoj su četvrtasti drveni stolovi za kojima inače sjede torijevci - veliki vijećnici, a koji su ovom prilikom pretvoreni u bogato postavljene hrpe svakovrsnog jela i pića iz svih krajeva carstva. Između njih se mota veliko mnoštvo uglednih gostiju, predstavnika civilne i vojne vlasti iz svih pokrajina imperija. Među vojnim staležom sam stoji egzarma Linka. Velik broj drugih časnika sluša predavanje egzarme Majorija iz Trile o velikoj pobjedi u Hazmi. Pored njih su arme Balot koji ima zamotano uho koje je grizla Orbita, i Zverig. Tu su i mnogi predstavnici sekte Satanus među kojima su ektor intio Ceri i njegov bračni drug Upak. Zirak vidno neraspoložen drži čašu vina i s Lapicisiusom komentira stanje u Eukonu. Njegova žena Alemina, puna bisera i dragulja, u društvu Inkase veselo razgovara u krugu drugih uzvanika među kojima je i Zaminik, mlađi s Rosanom koju stalno ignorira. Balodinus jede i gleda u guzicu jedne sluškinje koja nešto stavlja na stol. Pusialis sva radosna u društvu svojih članica stranke Ozici izlaže neku novu teoriju. Negdje sa strane kod jednog zida cjelokupno događanje usamljeno promatraju skopus Lusak i njegova mlada žena Siganija. U dvoranu kroz Sekov ulaz sav ushićen dolazi Partij i dirigira orkestru. Zvuci glazbala najavljuju dolazak auditora. Svi uzvanici se zaustave u svojim kretnjama te lagano krenu prema središtu dvorane Torija. A onda se pojavljuje Sek u pratnji Sidona s dvoglavom dogsom i Droganom. Nosi plašt. Na glavi ima krunu. Oko njih su četiri ezija. Kroz razmaknuto mnoštvo gostiju koji žamore, dolaze do piramide. Sek se sa svojim bračnim drugovima uspne na prijestolje. On sjedne na veliku zlatnu stolicu, a oni na dvije srebrne sa strane. Auditor Sek pokretom ruke utiša uzvanike.

 

SEK

I Rizic je osvojen!

 

Nastane sveopće oduševljenje koje traje. Jedni čestitaju drugima. Sek ih opet utiša.

 

SEK

Dragi moj narode! Drugarice i drugovi Narodne Republike Eukon... iz Fatima, Hazme, Luriedesa, Spirita, Velikagore, Zagrada, nove pokrajine Tambula... i Rizica koji je postao naš za samo nekoliko dana!

 

Opet nastane pljesak koji se nakon nekog vremena utiša.

 

SEK

Kao što vidite, dugo željeni mir Novoga svjetskoga poretka polako dolazi u sve krajeve Zapadnog Sferakona. Zgaženi su svi vanjski i unutarnji neprijatelji našega bratstva i jedinstva... Da samo spomenem i veliku pobjedu nad pobunjenicima u Hazmi...

 

Opet nastane kratak pljesak.

 

SEK

... I zato... i dalje u svojemu srcu čuvajte svete stečevine svih naših naroda i narodnosti! Odajte počast našoj slavnoj Armiji! Sutra ćemo zajedno hrabro u nove radne zadatke! Večeras slavimo sve naše pobjede!

 

Oduševljeno mnoštvo kliče. Sidon i Drogan čestitaju Seku. Neki čestitaju vojnim zapovjednicima. Partij zapovijeda da glazba nastavi sa sviranjem. Sa strane zajedno stoje Lapicisius, Zirak, Lusak i Siganija. Ulazi posluga s jelom i pićem.

 

 

KONTROLNA TOČKA PRIJE ULAZA U UTVRDU TRILA

 

Adrijan zatvara ceradu na kamionu. Ulazi u kabinu u kojoj već sjedi Pepsin i vozač Zeljeni. Ispred njih Jorgovan spušta ceradu i ulazi u drugi kamion koji vozi Vinjeni. Adrijan, Jorgovan i Pepsin su obučeni u plave radničke kombinezone, a na glavi nose kape šiltače. Zeljeni je tvrdokoran lovac od 45 godina koji na glavi uvijek nosi zeleni lovački šešir s fazanovim perom. Vinjeni je neshvaćen pjesnik od 45 godina. Ima dugu rudlavu crvenu kosu i malenu bradicu. Zeljeni i Vinjeni su Ve-Murini vozači koji vole malo popiti i često voze raznu trgovačku robu iz Hazme preko Trile i Izona u Lidin, ili obrnuto, pa ih stražari dobro znaju te ih uvijek propuštaju, a ovi im zauzvrat svaki puta nešto ostave za mito. Borg-arme vraćaju papire, a Vinjeni im kroz prozor daje dvije flaše rakije. I sam malo popije iz jedne boce, mahne im i ubaci krčeći mjenjač u prvu brzinu. Rampe se dižu i stari kamioni prolaze kroz kontrolnu točku na kojoj je još poprilična gužva raznih vozila.

 

 

ULAZ U UTVRDU TRILA

 

Noćas je padala kiša pa na cesti ima vode. Dugačka šutljiva kolona borgova pod punom ratnom opremom u četveroredu lagano puzi prema utvrdi Trila. Dva kamiona prestižu iscrpljene vojnike koji idu prema Zapadnim vratima kolosalne građevine. Na širokoj cesti je prilično prometno. Ulaze u mračni ulazni tunel. U Trili je u običnim mirnodopskim uvjetima stacionirano oko 30 000 borg-armi, a u slučaju izvanrednih stanja i puno više. Taj kvadratični vojni grad, sagrađen između planinskih vrhova, opasan velikim kamenim zidinama, ima oblik istostraničnog križa raspona od 10 kilometara. Sa svake strane svijeta su po jedna vrata koja čuvaju dvije pokrajnje monumentalne kamene tvrđave. Na južnoj strani, iznad litice, prema Šiljatom pijesku, posebna je produžena tvrđava. Na sjevernoj strani iza Sjevernih vrata nastavlja se veoma dugački utvrđeni nadvožnjak prema podzemnome gradu Ori ispod kojega su rudnici zlata. Iznad njega je divovsko uzletište za eroplane koji danonoćno prometuju. Oru u obliku potkove okružuju brzaci rijeke Epel. U pozadini je visok toranj Sek-Ekela sagrađen od bijeloga kamena. Na sjecištu glavnih putova unutar utvrde je kružni prometni tok oko velikog zapovjednog zigurata. Pored njega i na njemu je izgrađeno vojno uzletište za borbene eroplane. Prostor Trile ispunjavaju vojna naselja, poligoni za obuku, razna skladišta i sve drugo potrebno za dugotrajnu opsadu.

 

 

ZAPOVJEDNI ZIGURAT, UTVRDA TRILA

 

Negdje ispod velikoga zapovjednog zigurata između mnoštva betonskih stupova, raznih kamiona te svakojakih radnika koji se svuda motaju, Adrijan i Jorgovan kao pomoćni radnici nose vreće s brašnom u jedno skladište. Pepsin je na kamionu. Na Zeljenovu kamionu je otvorena hauba i on nadolijeva vodu u hladnjak. Vinjeni je ispod svojega kamiona i nešto šarafa. Kraj njih stoji arma Balot sa zamotanim uhom i pije rakiju iz jedne flaše. U drugoj ruci drži cigaretu. U društvu je još jednog borg-arme koji na papirima bilježi primljenu ili izdanu robu. Sa strane u boksevima je deset dogsi.

 

ARMA BALOT

Aaa... Prava domaća... Šljiva? A Vinjeni? Je' l čuješ tamo dolje? Nek' vam stara polovnjača Ve-Mura nabavi nove kamione. Stalno nešto šarafite.

 

VINJENI

I to bojanska...

 

ARMA BALOT

... Dobra... Noćas smo bili u Sek-Ekelu na audijenciji kod auditora Seka. Zbilja je bilo jako puno ljudi. I bilo je super. Slavilo se osvajanje Tambula i Rizica. Još smo otišli u Oru. Do rane zore. U Crveni mlin...

 

Arma Balot opet malo potegne.

 

ARMA BALOT

... Al' je bila dobra brate... Crnkinja... guzata... He-he-he.

 

Gleda u Adrijana koji zajedno s Jorgovanom uzima vreće brašna koje im s kamiona na leđa tovari Pepsin. Jorgovan gleda u dogse. Zeljeni pospremi u svoju kabinu karnister s vodom te dođe do njih. Vinjeni ispod kamiona lupi u nešto.

 

VINJENI

U pi... Tri cijela četrnaest!

 

ZELJENI

Generacijo, pazi kako se nabacuješ riječima. Naš dobrotvor arma Balot ima zamotano uho.

 

ARMA BALOT

E moj Zeljeni... U Hazmi me je pred koji dan grizla jedna libertinska sisata zmija. Sad je na zlatnoj radnoj terapiji u rudnicima Ore negdje ispod nas.

 

ZELJENI

Umno zboriš naš dobrotvore arma Balote... Osobito sisatima je mjesto ispod nas.

 

Opet ispod Vinjeni lupi u nešto.

 

VINJENI

U... Piksu pekmeza! U pisaću mašinu i u pisalo je u novinama ... Sve skupa zajedno.

 

Arma Balot gleda u nekakve radnike kod drugog kamiona.

 

ARMA BALOT

Pazi tamo šupčino... Sve moraš sam kontrolirati ili...

 

Opušak cigarete baci na pod, zgazi ga i opet malo potegne iz boce. Arma Balot opet čudno gleda Pepsina, Adrijana i Jorgovana koji završavaju posao. Pepsin silazi s kamiona. Tresu sa sebe brašno. Jorgovan kao slučajno pljune prema dogsama i laktom gurne ljutitog Adrijana i promrmlja kroz zube.

 

JORGOVAN

Hitro.

 

Na brzinu zatvaraju cerade i sjedaju u kabine. Ispod kamiona izlazi Vinjeni. Maše ozlijeđenim prstom. Baci ključeve kroz otvoreni prozor u kabinu. Zeljeni iz svoje kabine opet izvadi karnister s vodom i bocu s rakijom. Polije Vinjenove ruke. On starom krpom izbriše zamazane ruke i baci ju kroz otvoreni prozor unutra. A onda uzme bocu rakije koju mu pruži Zeljeni.

 

ZELJENI

Za dezinfekciju...

 

Vinjeni potegne koji gutljaj i spremi bocu u svoj džep. Potpisuje papire. Borg-arma mu daje jednu kopiju koju ovaj samo ubaci u kabinu. U pozadini Zeljeni daje armi Balotu još jednu bocu s rakijom. Ovaj ju pospremi negdje otraga. Vinjeni o hlače još malo obriše ruke i sjeda u kamion. Motor malo duže vrti pa upali i sve oko sebe obavije dimom. Prilaze arma Balot i Zeljeni koji ulazi u svoj kamion. Mora dvaput zalupiti vratima.

 

ARMA BALOT

Nešto su vam šutljivi ovi vaši šljakeri danas. A?

 

ZELJENI

Osjećaj se pozdravljenim naš dobrotvore arma Balote! I pazi da ti sisate i crne guzate ne odgrizu nešto drugo.

 

Kamioni nestaje iza mnoštva betonskih stupova u podnožju zgrade zapovjednog zigurata. U gužvi vozila i ljudi arma Balot gleda za njima, pali novu cigaretu i popravlja zavoj na uhu.

 

 

CESTA U PLANINI KALOSEK

 

Sunce i plavo nebo s pokojim oblačićem odražavaju se u lokvi punoj vode na cesti. Kotač se naveze na rupu i sve šprica okolo. Kamioni poskakuju po lošoj cesti. Voze se kroz šumu na planini Kalosek. U kabini stražnjeg vozila drmaju se Zeljeni, Pepsin i Adrijan. Okolo su oblijepljeni posteri golih žena. Pod nogama su im dva sanduka pića; jedan s pivom, a drugi s rakijom koja se dijeli prema potrebi. Zeljeni priča lovačke dogodovštine.

 

ZELJENI

... Bili smo tri sata na čeki u Kaniži, crna kmica, ne vidiš ni prst pred nosom. A onda... iz pravca Drežnje... dolaze divlje svinje. Ide jedan veeeliki vepar, težak k'o konj, pet ogromnih krmača... svaka je imala petnaest malih...

 

Zeljeni iz jednog sanduka uzme pivsku bocu, otvori čep, baci ga na pod kabine pa malo popije. Stavi je sa strane, obriše usta rukavom pa nastavi.

 

ZELJENI

... Ukupno preko sto dvadeset divljih životinja! I onda... ja nanišanim... Kad....

 

ADRIJAN

Zar ih ne bi trebalo ukupno biti manje od sto?

 

PEPSIN

I meni je zbroj ispao osamdeset i jedan!

 

Zeljeni samo odmahne rukom i popravi šešir na glavi koji mu je pao na oči.

 

ZELJENI

Ma to ti je tu negdje. Svinja više ili manje... I onda... ja nanišanim... Kad...

 

Zadnji kamion nailazi na još jednu rupu u cesti.

 

U neurednoj kabini prednjega kamiona Vinjeni recitira svoje pjesme Jorgovanu. Ima zamotan jedan prst. I oni na podu imaju dva sanduka; jedan s pivom, a drugi s rakijom. Boce se drockaju.

 

VINJENI

Naslov. Istina o jučerašnjim ljudima.

Ljudi od jučer danas više ne žive.

 

Iza toga nastane tišina. Na sjedalima samo poskakuju Vinjeni i Jorgovam.

 

JORGOVAN

I?

 

VINJENI

I?

 

JORGOVAN

I?

 

VINJENI

I. I što "I"? Malo pisano s točkom ili veliko štampano bez točke?

JORGOVAN

I... Sama pamet - bez kostiju. I što "I"? Pa ostatak pjesme! Gdje su ti ostali stihovi? Odlepršali na krilcima neshvaćene ljubavi kroz prozor u začaranu šumu Striborovu? Ishlapjeli u alkoholnim parama?

 

VINJENI

Pa to je to. Nema više. Baš se ti razumiješ u poeziju. Nisu sve pjesme srcedrapajuće k'o Lucijanove.

 

Jorgovan potegne pivu. Malo mu iscuri sa strane.

 

JORGOVAN

Ništa ja vas dvojicu ne razumijem. Njegove su barem duže. Možeš čuti više riječi... 'Ajd daj ti još jednu... al' najdužu koju imaš.

 

I Vinjeni malo popije pa nastavi ozbiljno.

 

VINJENI

Birane su riječi velikih ljudi,

čak i kad drva cijepaju.

 

Jorgovan se pukne smijati.

 

JORGOVAN

I ja znam cijepati drva... znači... i ja sam velik pjesnik.

 

VINJENI

E... Imam jednu još dužu. Slušaj sad.

 

Volim biti okružen malim ljudima.

Oni jedva spajaju kraj s krajem

i nemaju vremena za velike snove.

U...

 

U taj trenutak kotač njihova kamiona lupi u oštru rupu punu vode. Kugla između upravljača i kotača iskoči van iz ležišta. Vinjeni gubi kontrolu nad vozilom i nakon vrludanja jedva se zaustavi blizu jednog drveta sa strane. Zeljeni gotovo naleti na njega, njegov kotač udari u kamen pokraj ceste i probuši se guma. Izlaze Adrijan i Pepsin. Zeljeni prvo pogleda boce u obadva sanduka pa izađe van.

ZELJENI

Da bi riječ rekel.

 

Kraj drugog kamiona stoji Jorgovan. Vinjeni već leži ispod kamiona.

 

JORGOVAN

I?

 

VINJENI

I... Glupost u jedinici vremena... Kugla je iskočila.

 

Adrijan, Pepsin i Jorgovan gledaju u Vinjenoga koji se ispetljava ispod vozila.

 

VINJENI

Što zurite u mene? Nije ljepota prijelazna. 'Ajmo... Dizalica, okasti ključ broj sedamnaest, viljuškasti ključ broj dvadeset i dva - dva komada, metar žice i naš svagdanji alat; čekić od šest kiloerona i poluga od dva metrona.

 

Zeljeni hoda okolo svojega kamiona, malo zaviri ispod cerade pa gleda u probušenu gumu, dolazi do njihova kamiona, malo zaviri ispod njihove cerade pa dođe do grupe hladeći se šeširom.

 

ZELJENI

Generacijo, dobro je. U kištrama ništa ne curi. Od drugoga kvara imamo probušenu prednju lijevu gumu.

 

Jorgovan kopa po kabini i dodaje alat dečkima koji stoje pored vrata. Na kraju izvadi i flašu rakije. Malo popije pa otpuhne. Preda ju Vinjenome.

 

JORGOVAN

Za bolju koncentraciju.

 

I Vinjeni malo navagne pa pruži flašu Pepsinu koji odmahne rukom i pruži ju Adrijanu. On uzme piće pa ga proslijedi do Zeljenoga. Ovaj malo potegne.

 

VINJENI

... I tako ćemo opet morati na popravak u Majstora u Lidinu. E, taj zna računati...

 

ZELJENI

... Aha... N-da...

 

Pepsin šuteći stavi dva kamena ispred zadnjeg kotača i iza njega pa postavi dizalicu i diže kamion. Jorgovan ode prema drugom kamionu skidati rezervnu gumu.

 

JORGOVAN

Ponekad nije dobro imati probušenu gumicu...

 

Zeljeni nakon malo stanke još malo popije.

 

ZELJENI

... A baš sam pričao o onome kad smo Adljo i ja upucali sto pedeset divljih svinja...

 

VINJENI

Opet tučeš u stranu, generacijo! Čim zineš, lažeš. K'o i svi lovci. Vi ste se natočili da niste znali ni kako se zovete, a kamoli da još ulovite koju divlju svinju. Dobro da ste se znali vratiti doma. Odi bolje k Jorgovanu da ti ne zamijeni krivi kotač.

 

Vinjeni se spusti k Pepsinu ispod kamiona, a Zeljeni s flašom u ruci ode do Jorgovana koji odšarafljuje kotač.

 

ZELJENI

Pravi se javlja... Je l' može jedna recitacija?

 

Usput se duboko nakloni nekome nevidljivome i skine šešir s glave.

 

ZELJENI

Lijepa gospo, pred vama stoji neshvaćen poeta, u slobodno vrijeme - šofer... Je l' može jedna recitacija?

 

Adrijan ostane sam stajati. Ispod Vinjenova kamiona nešto lupi po metalu.

 

VINJENI

U... Pivsku flašu... Pi... I sve drugo u rječniku na pi nek ide u pi!

 

Adrijan slegne ramenima pa se uputi malenim djelićem šume na proplanak sa strane. Oko njega se čuju ugodni zvuci u prirodi. Nekoliko srna sa svojima mladima preplaše se pa pobjegnu u šumu. Adrijan hoda šumskom livadom. Uzima jedan cvijet. Pomiriše ga i zatvori oči. Sunce na nebu. Iza se čuje pjesma.

 

VINJENI, ZELJENI, JORGOVAN I PEPSIN

... I nikom nije lepše neg' je nam',

Samo da je tako svaki dan...

(Narodna: Zato, braćo, pime ga)

 

 

IZON

 

Sunce je dosta nisko na crvenome zapadnom nebu. Između ostalih vozila, dva stara kamiona voze vijaduktima iznad provalija na istočnim obroncima Kaloseka. Ispred njih je Izon, grad nastao na raskrsnici putova, sagrađen na željeznim stupovima i terasama koje su spojene mnogobrojnim tunelima i s još više mostova. U njemu je koncentrirana sva teška industrija za proizvodnju i obradu metala cijelog Eukona. Sve djeluje mračno zbog dima iz tvorničkih dimnjaka.

 

 

SKLADIŠTE ZEKS-OMIRA, IZON

 

Kamioni ulaze kroz otvorena vrata velikoga skladišta. Na ulazu, ispred šume visokih polica na kojima je mnoštvo raznovrsne robe, dočeka ih Zeks-Omir, škrti bogati vlasnik, u plavoj kuti s olovkom i papirom u prednjem gornjem džepu, uredno začešljan prema nazad. Ispred njega je maleni pokretni ambon na kojemu su razni poslovni papiri. Iza njega užurbano prolaze šutljivi radnici.

ZELJENI

Zdravo budi Zeks-Omire, preko veliki gazda najvećeg skladišta u velikom Izonu. Neka se tvoje silno ovozemno bogatstvo umnoži stostruko i neka te vazda bespogovorno slušaju svi radnici! Evo nas opet kod Vas!

 

ZEKS-OMIR

Hazma... Ve-Mura... Ulaz dvadeset i šest. Red jedanaest.

 

Zeks-Omir nešto zapisuje u maleni blokić. Zeljeni odlazi na desnu stranu. Iza njega se dimi. Zeks-Omir od sebe tjera dim rukom.

 

ZELJENI

Papiri su u književnika Vinjenog!

 

Vinjeni zastaje sa svojim kamionom i kroz prozor daje papire Zeks-Omiru. Ima zamotana dva prsta. Gazda ih temeljito proučava.

 

ZEKS-OMIR

Ulaz dvadeset i šest. Red jedanaest. Kontrola na izlazu.

 

Vinjeni malo otpije piva pa ubaci u brzinu. I njegov kamion odlazi na desnu stranu. Iza njega se još više zadimi. Zeks-Omir maše papirom i pokušava rastjerati nakupljeni dim. Na kraju kroz vrata bježi van.

 

Jorgovan i Pepsin nose kartonske kutije s robom.

 

JORGOVAN

... Teško je biti bogat. Moraš stalno raditi.

 

PEPSIN

Zamisli onda kako je tek tvojim pčelama.

 

JORGOVAN

Imaš pravo. Nije im lako... I na kraju priče još im ja sve uzmem.

 

Odlaze među police. Na drugoj strani Adrijan nosi puno kutija naslaganih jedna na drugu. Iz suprotnoga smjera prilazi Livadina koja isto tako nosi nekoliko kutija, pa ne vidi dobro ispred sebe. Lupnu jedno o drugo.

 

LIVADINA

Koji...

 

Kutije se počnu naginjati na sve strane, ali ih nakon lovljenja ravnoteže i prislonjeni jedno na drugo uspiju polako spustiti na pod. Iza kutija im se pojave zbunjena lica.

 

ADRIJAN

Koja krasotica!

 

LIVADINA

Koji... Adrijan!

 

ADRIJAN

Bilo kuda - Livadina svuda.

 

LIVADINA

Zemaljsko čudo... Što ti ovdje radiš? Zar se ne biste trebali kupati na Južnome moru? A gdje je Bodul?

 

Livadina i Adrijan se za sve vrijeme razgovara pridržavaju za kutije.

 

ADRIJAN

Jednom davno je jedna mudra kuharica prorekla kako je bedast onaj koji misli da ako gori susjedov štagalj, da se neće zapaliti i njegov... I tako se u Hazmi zapalila naša prikolica sijena... Bodul se u znoju lica svoga kupa u rudnicima zlata ispod Ore, a ja, kao što vidiš iz priloženoga, nosam kutije po Zeks-Omirovu skladištu u Izonu... Kuhaš li ti ovdašnjim radnicima čarobnu juhu?

 

LIVADINA

Brzi i ja nabavljamo robu za gazda Jozinu ciglanu. Utrpavamo još ove kutije pa se vraćamo u Brdo.

 

U taj čas kroz otvorena skladišna vrata Livadinu obasja zalazeća sunčeva svjetlost. Tada nastane mala stanka u kojoj Adrijan iz prednjeg džepa radničkoga kombinezona izvadi zgužvan cvijet sa šumske livade i pruži ga Livadini. Ona zbunjeno nastavi pričati.

LIVADINA

U Brdovelu je napeto... Nedostaje samo jedna mala iskra... Sudbina...

 

Adrijan i dalje u ruci drži cvijet. Livadina nepomična gleda u njega i šuti. U taj čas se iza njih oglasi Jorgovan koji dolazi zajedno s Brzim.

 

JORGOVAN

Nije ovo šećerana! Što se čeka? Vinjeni i Zeljeni već verglaju ljute mašine.

 

BRZI

Dobar dan i dobru večer želim.

 

Livadina na brzinu otrgne gornji dio cvijeta i gurne ga u svoj džep. Adrijan spremi kličak nazad u kombinezon.

 

ADRIJAN

...Večer.

 

JORGOVAN

Naš skori otac, Brzi, izvještava kako Ivan još trune u Reštu u Gradini, Bedzga bojuje u borgovima, a Crco svaki dan prekapa zemlju oko štaglja tražeći svoj top.

 

Livadina i Adrijan dižu svoje kutije i nastave hodati za Jorgovanom i Brzim.

 

JORGOVAN

Nego... Reci ti Brzi, budući ponosni tata, kakav trbuh ima Zora i jesu li sve moje pčele na broju?

 

LIVADINA

Moj susjed Jorgovan zuji više nego svi njegovi trutovi zajedno... i neprestano uokolo skakuće sa cvijeta na cvijet... pa bi mu zato bilo bolje brinuti se za nečiji drugi pupak. A da se kladimo u sto ulpena - još sigurno nije pitao ni za roditelje, a kamoli za brata. Sve mu je izokrenuto.

ADRIJAN

Samo slušaj Livadinine vizije i dobro ćeš proći u životu. Vidiš kako sam ja završio.

 

Zalaze među visoke police pune svakojakih kutija koje prestaje obasjavati sunce.

 

 

NIZBRDICA PLANINE KALOSEK

 

Južni obronci planine Kalosek. Nizbrdicom po serpentinama spuštaju se dva stara kamiona. Zrakom lete eroplani. Ispred njih se prostire Lidin. Veliki grad u kojemu ima oko 1 000 000 stanovnika, smješten je na podnožju padina planine Snoaba između slapova rijeka Fati i Nilse. Istočno od njega su nepregledne Šume od istoka, a zapadno je kritodepresija Šiljati pijesak, polupustinja koja je u vremenu prije Doba tišine propala ispod razine mora. Njihova prometnica se spaja s još nekoliko krakova prilaznih cesta. Kamioni se ispremiješaju s drugim vozilima u sve gušćem prometu.

 

 

GRADSKA TRŽNICA, LIDIN

 

Između tornjeva zvonika, na jednom od minareta nekakav svećenik u dugačkoj halji glasno moli. Sunčano je i vruće. Gradska tržnica orijentalnog izgleda puna trgovaca i mušterija, smještena je između zgrada s mnogo obrtničkih radnja i otvorenih natkrivenih štandova. Na banderama je razglas preko kojega se puštaju vojne koračnice. Na sredini ceste, između mnoštva svakovrsnih prometala, opraštaju se Adrijan, Pepsin i Jorgovan od Zeljenog i Vinjenog koji su u kamionima. Nose torbe u kojima im je svakidašnja odjeća i razne druge stvari. U rukama svaki drži po jednu flašu rakije. Vinjeni ima zamotana tri prsta. Drži bocu s pivom.

 

JORGOVAN

Dragi naši prijatelji, ostajte zdravi, veseli i pazite što radite tamo kamo idete!

 

Pored Jorgovana prolaze dvije krave koje vuku nekakvu drvenu prikolicu. Na njoj viče prodavač.

 

PRODAVAČ

... Vapno... Vapno... Gašeno vapno...

 

VINJENI

Prvo razbacati robu po dućanima pa u Majstora na popravak kamiona, a onda - bliže i dalje.

 

ZELJENI

Hvala za pomoć! Stvoreni ste za vreće i kutije. Možete još koji put s nama na istovar.

 

ADRIJAN

Zahvaljujemo za putnu tekućinu!

Adrijan podigne flašu u zrak. Oko njih se stvorio prometni čep. Neki vozači počinju trubiti i galamiti.

 

PRVI VOZAČ

Glođani seljoberski!

 

DRUGI VOZAČ

Crkljetne krepane!

 

TREĆI VOZAČ

Ikar te depjo!

 

PEPSIN

Onda... Sretan put!

 

Prvi ljutiti vozač nastavi svoje izlaganje kroz otvoreni prozor.

 

PRVI VOZAČ

Ajzapi antrakasti i bilmajzi, dumeše falingasti i kajgodi ofurdani, odure i rajzeri incljivi!

 

Vinjeni kroz prozor pruži srednji prst prvome vozaču, malo potegne iz flaše pa doda gasa, mahne prijateljima i krene. Zeljeni digne svoju bocu piva i krene. Zastane kod prvoga vozača pa mu izrecitira.

 

ZELJENI

Močenca ofucana, obojak ošljemurani, sičan lamantrasti, sluto zdršnjeni, šalabajzer talumanski i na kraju; udbaš komunistički!

 

Zeljeni nabije gas, zatrubi i ode. Iza njega ostane oblak dima, a oni ostanu stajati u sredini prometnoga kaosa. Između ostalih vozila žurno izlaze van. Jorgovan zagazi u kravlji drek koja je maloprije prošla.

 

JORGOVAN

Sranje...

 

ADRIJAN

... I to dosta veliko...

PEPSIN

... Kao što se vidi iz priloženoga!

 

Na banderama iz razglasa nakon vojne koračnice počinje politička propaganda.

 

GLAS IZ RAZGLASA

Poštovane drugarice i drugovi grada Lidina, program nastavljamo sa snimkom govora velepoštovanog auditora Seka...

 

Nastane mala stanka u emitiranju. Nešto krči pa iz razglasa nastavi treštati snimljen Sekov glas.

 

SEKOV GLAS IZ RAZGLASA

... Dragi moj narode! Drugarice i drugovi Narodne Republike Eukon... iz Fatima, Hazme, Luriedesa, Spirita, Velikagore, Zagrada, nove pokrajine Tambula... i Rizica koji je postao naš za samo nekoliko dana!

 

Adrijan i Pepsin nestaju u gužvi. Za njima zaostaje ljutit Jorgovan koji otresa drek s cipele i gleda u razglas na banderama. Tada naleti na vojnu patrolu; dogsu koja slini i tri borg-arme s puno oružja na sebi. Nakloni im se.

JORGOVAN

Oprostite... Otvori se zemljo...

 

I Jorgovan nestane u gužvi.

 

SEKOV GLAS IZ RAZGLASA

... Kao što vidite, dugo željeni mir Novoga svjetskoga poretka polako dolazi u sve krajeve Zapadnog Sferakona. Zgaženi su svi vanjski i unutarnji neprijatelji našega bratstva i jedinstva... Da samo spomenem i veliku pobjedu nad pobunjenicima u Hazmi...

 

 

ULICA IZNAD LIDINA

 

Na bregovima iznad Lidina su samo kuće bogatih žitelja. One su terasasto smještene između mnoštva tirkizno-bijelih slapova. Stalno se čuje šum vode. Sve je puno raznovrsnog zelenila. Ulicom koja prati konfiguraciju terena, iz daljine dolaze Adrijan, Jorgovan i Pepsin. Jedva nose svoje torbe. Adrijan vuče svoj štap. Još uvijek su u plavim radničkim odijelima s kapama šiltačama na glavi. Dolaze do velike raskošne kuće. Skreću na desno.

 

 

DVORIŠTE KUĆE PEPSINOVIH RODITELJA, LIDIN

 

Pepsin otvara mala vrata željezne kovane ograde. Okolo imanja su visoki zidovi.

 

JORGOVAN

Crna zemljo... Nemoj samo reći da je ovo tvoja kuća! Naš cijeli sokak nema toliko kvadrata.

 

PEPSIN

U Lidinu imamo još dvije i jedan ljetnikovac na Snoabu... plus nekoliko klaonica, tvornica prerađevina i trgovina mesom... Ova je najmanja.

 

JORGOVAN

Zemljo mila... A ti truneš na onome zidu u Hazmi kod Ziraka. Kad bih ja bio tako bogat... spavao bih po cijeli dan. Glava bi mi bila u hladu, a noge u bazenu. Sluge bi me hladile paunovim perjem i palminim lišćem. Sa svake strane bi ležale plavuše. Jedna bi lagano pjevala, a druga mi stavljala grožđe u usta. Na zidu bih imao veliku sliku košnica s pčelama... i s vama ne bih nikad razgovarao... 'Ajd dobro... možda samo nekad... za svetke.

 

Jorgovan to sve skupa objašnjava krileći se rukama i hodajući kamenom stazom kroz park prema kući. Adrijan i Pepsin se smiju.

PEPSIN

... Kao sin jedinac, trebao sam naslijediti taj posao... Ali eto... Čudni su putovi Božji...

 

ADRIJAN

I putnici koje susrećemo!

 

Sa strane, u blizini malenog slapa koji protječe njihovim imanjem, oko jedne gomile cvijeća, zadubljena u posao, klečeći radi Pepsinova mama Halina koja ima 60 godina. Oni joj travnjakom prilaze s leđa. Pepsin ju odostraga zagrli rukama.

 

PEPSIN

Dobar dan, gospođo Halina! Trebali bismo Vašega cijenjenog supruga Gamina!

 

Ona zastane s poslom.

 

HALINA

Pepsin!

 

Halina ljubi i grli Pepsina rukama od zemlje.

 

HALINA

Dijete drago... Mogao si javiti da dolaziš.

 

PEPSIN

... Mama...

 

Pepsin ju poljubi, digne u zrak i zavrti oko sebe. Iza njih se pojavi Pepsinov otac Gamin koji ima 60 godina. On ih zagrli obadvoje pa poljubi Pepsina. Jako čvrsto stisnu ruke jedan drugome.

 

PEPSIN

... Tata...

 

GAMIN

Sine... Dobro došao kući!

 

Sa strane stoje Adrijan i Jorgovan. Pepsin ih predstavi svojim roditeljima koji se rukuju s pridošlicama.

PEPSIN

Moji roditelji: majka Halina i otac Gamin. Ovo je Adrijan... On je iz Sakre...

 

ADRIJAN

Dobar dan, gospođo.

 

HALINA

Halina... Dobar dan.

 

ADRIJAN

Dobar dan, gospodine.

 

GAMIN

Gamin. Ruke su mi od zemlje... Dobro došao u naš dom.

 

PEPSIN

... A ovo je Jorgovan, veliki pčelar, Lucijanov prijatelj.

 

JORGOVAN

Baš mi je drago da Vas konačno upoznajem. Pepsin mi nije nikada rekao da ima tako veliku kuću.

 

HALINA

... Halina. Sretna sam što mogu na živo upoznati slavnoga Jorgovana.

GAMIN

... Gamin. Mi smo o tebi slušali još i više. Na tajnome mjestu iza kuće imam pet košnica pletara. Imam nekoliko posebnih pitanja...

 

PEPSIN

Opa! To je nešto novo. Bolest pčelarenja se proširila i po Lidinu.

 

HALINA

Za početak, idemo mi svi skupa u kuću! Ima još dana i za razgovore. Prvo za stol... a onda ćemo slušati pitanja.

 

Halina i Gamin uzmu svako po jednu Adrijanovu i Jorgovanovu torbu. Halina usput poljubi Pepsina i ode prva prema kućnom ulazu. Iza nje kroz park odlaze Gamin, Pepsin, Adrijan i Jorgovan koji gleda okolo.

GAMIN

Kako ste putovali... I kakva je to radnička odjeća na vama?

 

PEPSIN

Duga je to priča...

 

U prelijepom vrtu ostaju biljke i slap koji neprestano žubori.

 

 

ULICE LIDINA

 

Pas lutalica se popiša na stup rastganoga razglasa na kojemu je poderani proglas pa pretrči preko uske ceste na kojoj ima dosta smeća. Iznad siromašnog predgrađa Lidina smještenog na brijegu, vide se obronci planine sa slapovima. Sve je trošno i nahereno. Sa šeširom na glavi, u dugačkom poderanom kaputu, ulicom tetura zamazan pijanac koji zapne u praznu flašu koja se otkotura malo dalje. On ju pokušava uhvatiti. Padne mu šešir. U pozadini prođu dva vozna na kojima su borg-arme s dogsama. Iz malenog prolaza sa strane izlaze Pepsin, Adrijan i Jorgovan. Na sebi nose svoju odjeću. Adrijan ima drveni štap. Klošar sjedi na zemlji i naginje praznu flašu. Zauzet je svojim poslom pa ne primijeti društvo koje prolazi mimo njega. Pepsin u njegov skinuti šešir usput stavi nekoliko kovanica i papirnatih novčanica. Dolaze do jedne stare kuće. Pepsin kuca na prozor. Otvore se malena vrata i oni uđu unutra. Pijani siromah stavlja šešir na glavu iz kojega ispadnu novci. On se nasmije tako da mu se vide pokvareni zubi. Spremi novce s poda u dugačak kaput. Nekamo krene. Usput digne flašu s poda, malo razmisli, pogleda prema nebu pa otvori poklopac na hrđavoj kanti za smeće, baci ju unutra i zatvori. Ode dalje.

 

 

SOBA KOD TRAVENA, LIDIN

 

Za starinskim drvenim stolom, u malenom, skromnom, čistom i urednom sobičku nepomično sjede Traven, Bartel, Pepsin, Jorgovan i Adrijan. Kroz prozorčić ih osvjetljuje blijeda svjetlost. Traven ima 80 godina. Prije nekoliko godina umrla mu je žena Katela, a dok su bili mladi, od bolesti im je umrla kći. Na sebi uvijek ima sivi iznošeni kaputić i hlače na crtu, izlizanu kapu te velike crne gumene čizme. Sudionik je Zimske bune. Zarađuje za život berući gljive po šumama, a budući da često luta prirodom, zna puno tajnih putova. Pod Bartelovim nogama je nekakva torba. Jorgovan lagano lupka vrhovima prstiju po stolu. Bartel prekida tišinu.

BARTEL

Čekamo još jednu tajnu pošiljku oružja i eksploziva. Diverzantske grupe su organizirane. Sve je napeto. Još samo nekoliko dana... A onda će buknuti... Sad ili nikad!

 

Opet nastane tišina. Nakon nekoliko trenutaka.

 

PEPSIN

Beato mi je dao poslanicu koju je napisao u ime El Angelika.

 

Bartel iz košulje vadi pismo i daje ga Pepsinu.

 

BARTEL

Evo još jedno pismo u ime Libertine.

 

Pepsin ga sprema u svoju odjeću. Jorgovan glasno kucka prstima po stolu.

 

BARTEL

U njemu sve piše... Ako želimo prekinuti narodni jad i bijedu... zauvijek maknuti Seka i srušiti njegovu strahovladu, jedina šansa nam je to nekako zajednički učiniti s Narodom Bez Imena i njihovim vođom Plamenom.

 

TRAVEN

Zimska buna nam nije uspjela pa su mnogi jadni ljudi bježeći pred progonom morali otići u pustinju. Dva puta je onaj paklenjak Sek napadao. Posljednja vojna na Herzo je bila prije sedam godina, u mjesecu rozenu... Teška je to bila borba... Ratnici sa srcem... Aj da!

 

Opet nastane tišina. Jorgovan ne zna što bi kucao po stolu pa vrti prstima u prazno i čudno maše glavom.

 

BARTEL

Ako možete krenuti što prije... Traven će vam biti vođa puta. Naš stari zna sve putove Šuma od istoka, Snoaba i Šiljatog pijeska. A kasnije, ovisno o situaciji na šire, već ćemo nekako javiti konkretne korake.

 

Bartel iz torbe na stol vadi dva pucala i nekoliko teških kutija municije.

 

JORGOVAN

Baš sam te kanio pitati u vezi s priloženenim...

BARTEL

Neka vam se nađe pri ruci. Opasno je to putovanje.

 

Jorgovan ogleda pucalo i cilja nešto po zidu. U sobi opet bude tišina. Kroz prašnjavi prozor slabašna svjetlost osvjetljuje petoricu zabrinutih ljudi za stolom.

 

TRAVEN

Kada bude mir?

 

 

DVORANA SATANISA, SEK-EKEL

 

U vodu upada glava djevojke s dugom kosom. Maleni vodez trga meso. Dolazi još nekoliko njih i počinje borba za glavu. Iza njih plivaju sjenke dviju velikih nemani. U gornjem dijelu Satanise, iznad kamenog stubišta koje dolazi od Sekovih privatnih odaja, oko cijelog otvora vrha akvarija je plato s kojega se hrane vodezi. Sek u vodu baci komad ljudske ruke. Sve se uzburka i zacrveni. Sa strane stoje dva ezija. Odozdo dolazi Obertos u pratnji još dvaju ezija. Obertos je dvostruki špijun iz Herza. Službeno radi za interese Naroda Bez Imena i Plamena, ali je zapravo Sekov učenik sekte Satanus. Ima 40 godina, jedan je od nekoliko zapovjednika vojske Naroda Bez Imena i vrhunski borac. S još nekima iz Herza kuje urotu za svrgavanje Plamena s vlasti. Ima obrijanu glavu, naušnice i spojene malene brkove s bradom. Obertos u nekakvu habitu s kapuljačom, dolazi do auditora, klekne i poljubi mu prsten na ruci. Slabo mu se vidi lice. Sek u vodu baci jednu ruku.

 

SEK

Neka se moji nježni kućni ljubimci privikavaju na ljudsko meso. Barem toga ima ispod Ore.

 

Sek baci i drugi komad ruke u akvarij.

 

SEK

U ono vrijeme, kad moji miljenici ojačaju, spuštam ih s utvrde Rid u Ezenske vode... Do Ezena... Ako ne mogu imati mene, neka imaju vodeze!

 

Sek lupi nogom posudu iz koje se po podu raspu dijelovi ljudskih tijela. Sek ljutito udari u glavu starca koja se otkotrlja do Obertosa. On stane nogom na nju. Sek se objema rukama čvrsto uhvati za ogradu akvarija.

 

SEK

Proklete bile Virgo Intakte! I Četvrta knjiga... O sveti Lucifere, uzmi krv stranca s prstenastom krunicom!

 

A onda smirenim glasom nastavi.

 

SEK

Kakvo je stanje u Herzu?

 

Obertos se još jednom nakloni.

 

OBERTOS

Vaše Veličanstvo... Povjerljive prijepise o naoružanju ostavio sam u mag edila Partija. Dobio sam sve potrebne upute o Četvrtoj knjizi. I dalje potiho radim na destabilizaciji Plamenove vladavine. Konačno sam pridobio jednog člana njegove familije. Na našoj strani imamo još nekoliko utjecajnih pristaša.

 

SEK

Samo budi oprezan. Blizu smo cilja. Nismo ga srušili izvana, ali zato ćemo ga uništili iznutra - iz obitelji. Kad Plamen padne, sve drugo će se raspasti samo od sebe.

 

Obertos se nakloni.

 

SEK

Sutra se vraćaš u Herzo. Prevest će te eroplan. A noćas ti je na raspolaganju nekoliko komada ženskog mesa iz zlatnih rudnika Ore. Slobodan si.

 

OBERTOS

Kao i uvijek - bilo mi je zadovoljstvo...

 

Auditor lagano mahne rukom. Obertos se opet nakloni i natraške ode od njega. Sek s poda digne glavu starca i baci ju u zrak. Iznad akvarija skoči velik monstrum i u zraku zagrabi svoj plijen. Pljusne i nestane u dubini akvarija. Površina vode se polako smiri.

 

 

RUŠEVINE RAFINERIJE NAFTE, OLJANA

 

Velika stara rafinerija nafte u Oljani. Bivši pogoni su rastegnuti od normalne razine zemlje pa do dna kritodepresije koja se otvorila zbog tektonskih poremećaja Zemlje i prekomjernoga nekontroliranog iskorištavanja rudnih bogatstava iz podzemlja. Na sve strane strše sablasne cijevi i mrtva postrojenja. Od istoka izlazi sunce i stvara dugačke sjene prema zapadu gdje se otvara široki pogled na kamenu polupustinju Šiljati pijesak. Ona je ispod razine mora, zatvorena okolnim planinama pa se u njoj stvaraju visoke temperature. Prevladava kameni pejzaž s pustinjskim raslinjem. U nekim dijelovima Šiljatog pijeska ima pješčanih nanosa. Po cijelome teško prohodnom krajoliku, kamene su gromade i zemlja s većim ili manjim stršećim platoima koji se nisu urušili prilikom davne kataklizme prije Doba tišine. Traven, Adrijan, Pepsin i Jorgovan, zaogrnuti u svijetle plašteve s nekakvim pokrivalima za glavu i torbama za putovanje, hodaju jedan iza drugoga sablasnim predjelom.

 

 

KAMENA RAVNICA, POLUPUSTINJA ŠILJATI PIJESAK

 

Kamena ravnica. Između razasutoga sitnijeg kamenja ima vrlo malo niskog raslinja. U daljini se vidi skupina kamenih platoa. Sunce je na pola neba. Stari Traven kao vođa puta ide malo ispred grupe. Sa sobom nosi dugačko drveno držalo na kojeg je nasađena željezna sjekirica. Slijedi ga Adrijan koji nosi štap i pucalo preko ramena. Zaostaju Pepsin i Jorgovan. Jorgovan ima pucalo koje mu visi ispod vrata. Pepsin nosi aluminijsku bačvicu s vodom. Ispod plašteva nose svoje torbe. Glave su im zamotane u prekrivala. Nastavljaju sporo hodati kroz užarenu pustoš.

 

 

MNOŠTVO PLATOA, POLUPUSTINJA ŠILJATI PIJESAK

 

Mnoštvo platoa. Putnici se probijaju kroz podnožja visokih litica. Čuje se zvuk nadolazećeg eroplana. Svi se zagledaju u nebo ne bi li što uočili između visokih stijena.

 

JORGOVAN

Koje pripečenje?

 

U daljini netko (Obertos) iskače padobranom iz eroplana. Adrijan pokazuje rukom prema eroplanu i padobrancu koji se lagano spušta.

 

ADRIJAN

Vidi tamo iza... Eroplan... I padobranac!

 

PEPSIN

Nema logike...

 

Eroplan odlazi od njih u daljinu, a onda se okrene, ubrza i počne ponirati prema njima.

 

PEPSIN

E, to nije dobro...

 

Pepsin još nije dovršio rečenicu kad iz nisko jurećeg eroplana počne pucati mitraljez. Oko njih tuku meci. Pepsin biva ranjen u desnu stranu trbuha. Jedan metak strga remen na kojemu je bila prikvačena bačvica s vodom i ona padne na tlo. Putnici jedva uspijevaju pobjeći u zaklon između kamenja. Pepsin skida krvavu odjeću. Traven kopa po svojoj torbi.

 

TRAVEN

Gdje je taj zavoj?

 

Pepsin se drži za desnu stranu trbuha. Traven ogleda ranu.

 

TRAVEN

Dobro je... Za početak se okreni!

 

Traven otvori flašu s rakijom, malo popije pa ostatak izlije na ranu. Pepsin jaukne.

 

PEPSIN

Iiii...

 

TRAVEN

Za početak malo alkohola... A sad drži gazu... Pa onda zavoj...

 

Jorgovan i Adrijan pucaju ne eroplan koji se opet okreće i puca prema njima.

 

JORGOVAN

Gdje su nas našli u ovoj pustari?

 

Rafal izrešeta bačvicu s vodom. Svi bespomoćno gledaju kako dragocjena voda istječe na suhu zemlju.

ADRIJAN

Ode naša kiša.

 

JORGOVAN

Kugu pojeli! I izbole vas trideset i četiri pčele... u mali nožni prst... svaki put nakon pišanja!

 

Eroplan zaokrene u zraku, popne se na visinu pa ode lagano prema planini Kalosek u pravcu sjevera. Adrijan i Jorgovan priđu Pepsinu kojemu Traven namata dugački zavoj oko tijela.

 

PEPSIN

Traven kaže da će biti dobro. A ako Traven kaže da će biti dobro - onda će biti dobro!

 

TRAVEN

Metak je prošao skroz sa strane trbuha. Ranu bi svakako trebalo sašiti.

 

Jorgovan potapša Pepsina po leđima i mašući rukama objasni mu novonastalu situaciju.

 

JORGOVAN

Imam viziju da su u Herzu samo lijepe doktorice koje imaju puno šarenoga slikarskog konca. Kad te zašiju u hrpu, budeš k'o pokretni pisanac.

 

ADRIJAN

I više nećeš morati nositi bačvicu s vodom. Prošupljila se na sve strane.

 

JORGOVAN

Rekli bi stari ljudi: Svako zlo za neko dobro.

 

Svi se nasmiju i počnu kupiti svoje stvari. Pepsin lagano ustane i stavi na sebe plašt. Jorgovan provjerava pucalo i nišani na bačvicu s vodom.

 

JORGOVAN

Bum!

 

Izlaze iz zaklona.

 

TRAVEN

Imamo još oko tri dana dobroga hoda. Ako se možeš kretati, trebali bismo se pomaknuti što prije. I moramo čuvati svaku kap vode jer do Herza nema nikakvih izvora... Aj da.

 

PEPSIN

Još svaki imamo svoju čuturu s vodom. Kao čuvar vodenog blaga, svečano izjavljujem da nastupa vrijeme štednje.

 

JORGOVAN

U ovoj žednoj situaciji bi Vinjeni i Zeljeni sigurno imali tekuće rješenje.

 

ADRIJAN

Kad se sve skupa zbroji i oduzme... Meni nikako nije jasan eroplan i padobranac koji je iskočio u ovoj zabitoj pustoši?

 

JORGOVAN

Meni u životu puno toga nije jasno, pa vidiš dokle sam dogurao...

 

Traven mašući svojom sjekiricom, Pepsin koji se drži za trbuh, Adrijan sa štapom i Jorgovan koji okolo cilja pucalom, nestaju iza kamenja. Oko prošupljene bačvice s vodom našli su se gušterica i gušter. Ližu zaostale kapi vode na kamenju.

 

 

PJEŠČANI TEREN, POLUPUSTINJA ŠILJATI PIJESAK

 

Zmija promatra Travena, Adrijana, Pepsina i Jorgovana kako iscrpljeno hodaju pješčanim terenom polupustinje Šiljati pijesak. Daleko iza njih su ostali visoki platoi, a daleko ispred njih su kamene gromade. Velika je vrućina. Iza Travena koji ode, Jorgovan ispija zadnju vodu iz svoje čuture. A onda gura prst unutra i kupi zadnje ostatke kapljica. S malčice smočenim prstom hladi si čelo i lice. Pored njega prolazi Adrijan koji objesi svoju čuturu oko njegova vrata. Ode dalje. Jorgovan ju malo smućka i prisloni na uho. Odšarafi je i ispije nekoliko zadnjih kapi. S prstom pokupi ostatak i ohladi si vrat. Pored njega prolazi Pepsin koji mu isto tako objesi svoju čuturicu oko vrata. Jorgovan ju protrese dva puta, ali se ništa ne čuje. Odšarafi čep, ali unutra nema ništa. Slegne ramenima, zatvori sve čepove na čuturama, popravi ih oko vrata i ode za društvom koje je već daleko odmaklo.

 

 

KAMENE GROMADE, POLUPUSTINJA ŠILJATI PIJESAK

 

Noć. Velike kamene gromade. Na kamenoj uzvisini gori vatra oko koje se griju Pepsin i Jorgovan. Malo dalje na zagrijanom kamenju leže Traven i Adrijan. Gledaju u čisto nebo koje je ukrašeno mnoštvom sjajnih zvijezda. U daljini se vide svjetla Sek-Ekela. Razgovaraju.

 

TRAVEN

... A ono tamo dolje su svjetla Sek-Ekela.

 

Kratka stanka. Adrijan popravi ruke ispod svoje glave.

 

ADRIJAN

Ima li u Herzu ikakve vode?

 

TRAVEN

Postoji jedan veliki izvor. Kažu da mu nitko ne može izmjeriti kraja i da se iz njegovih crnih dubina ponekad može čuti tajanstven pjev ženskih glasova... Jedanput, prije mnogo godina, izdaleka sam vidio samo nekakve kanale... Nakon Prve invazije na Herzo, gotovo je pa nemoguće doći do Naroda Bez Imena.

 

Opet nastupi mala stanka, Traven popravi kapu na glavi pa nastavi.

 

TRAVEN

A što ti radiš tako daleko od svojega doma?

 

Adrijan malo šuti pa progovori.

 

ADRIJAN

Živjeli smo u selu Ferenu, kao i naš prijatelj Bodul kojega su odveli u rudnike zlata ispod Ore... Za vrijeme Drugih velikih ratova na obalama Južnoga mora, ispred mojih očiju Sekovi su plaćenici borg-arme pobili sve u kući... Sakrili su me. Bio sam nemoćan... Kao mali živio sam kod familija hodajući od jedne do druge. Kasnije sam nastavio lutati po tuđini. Put me je odnio u daleke zemlje na istoku gdje sam i ja na kraju postao isto tako plaćenik - ono što sam najviše mrzio. I kako su godine prolazile, tako je zarađeno zlato sve više brisalo zaboravljenu dobrotu... U svemu tome sam izgubio obzir za ljude oko sebe... Na kraju sam ostao samo ja, ja i nitko više...

 

Mala pauza. Traven uzdahnu.

 

TRAVEN

Kad bi se bar mogle promijeniti uspomene... Aj da... Pepsin mi je pričao o Četvrtoj knjizi?

 

ADRIJAN

... A onda sam, ni sam ne znam kako, postao samo promatrač događaja koji su se počeli brzo odmotavati oko mene... I opet sam ostao nemoćan...

 

Uslijedi tišina. Nakon nekog vremena Adrijan nastavi svoju priču.

 

ADRIJAN

Avandin i Bodul, moji prijatelji, i ja pogodili smo posao sa svećenicima Arielcima iz Sakre na Južnome moru... U pitanju je bila zbilja velika hrpa zlata... U planinama Rosene na sjeveru morali smo pronaći Četvrtu knjigu za koju...

 

Iznenada na njih padaju nekakve mreže. Adrijan i Traven se ne mogu osloboditi. Iza njih su pored vatre na isti način uhvaćeni Pepsin i Jorgovan. Odnekud iz mraka se pojavljuje sedmero tajanstvenih ratnika.

 

 

CVJETNA SOBA, EZEN

 

Na noćnome ormariću starinska budilica na navijanje otkucava sekunde. U kristalnoj čaši je natočena voda. Čuju se jutarnja zvona. Na velikom izrezbarenom krevetu sunčevo svjetlo na licu ometa Lucijana koji spava. On žmirkajući, otvara oči. Zbunjeno promatra sobu od pedesetak kvadrata koja je cijela izvedena u cvjetnom stilu. Sav inventar je napravljen od crvenkastoga trešnjina drveta. Ustaje. Ima zamotanu desnu ruku, a na leđima nekoliko zalijepljenih flastera. Pored kreveta na stolici s naslonjačem je njegova ista, ali nova odjeća. Cipele su mu složene sa strane. Bos, u bijelim gaćama boksericama, noseći u ruci zelenu majicu, izlazi kroz vrata na balkonsku terasu. A tada ugleda rajski prizor. Ezen je bregovit otok s puno izvora pitke vode. Najširi dio ima promjer od devet kilometara. U njegovu središtu je Dvorana za molitvu, kružnog tlocrta, iznad koje je samo prozirna kupola. U prvom koncentričnom krugu oko njega tri su amorfne građevine koje služe za okupljanja; najmanja Zelena dvorana, srednja Narančasta i najveća Ljubičasta dvorana u koju stanu svi otočani. U drugom krugu je nepravilno raspoređeno devet kvadratičnih građevina u svim smjerovima čija je prosječna dužina stranica oko tisuću metara. One sadržavaju sva najvažnija saznanja ljudske vrste, a što su uspjele sačuvati redovnice Virgo Intakte. Postoje: Dvorana astronomije i mikrosvijeta, Dvorana čovječjeg tijela i medicine, Dvorana umjetnosti s arhitekturom, likovnim umjetnostima, književnošću, glazbom i plesom, kazalištem i filmom, Dvorana povijesti, Dvorana vjere i filozofije, Prva dvorana znanosti s matematikom, fizikom i kemijom, Druga dvorana znanosti s geologijom, botanikom i zoologijom, Dvorana tehnike i zadnja, deveta Dvorana ostalih tajni. U trećem nepravilnom koncentričnom krugu napravljeni su objekti za stanovanje. Iza njih su gospodarske zgrade te ostale zamislive i nezamislive stvari iz svih razdoblja ljudske povijesti. Sve skupa je spojeno isprepletenim zavijenim prozirnim hodnicima koji prate bregovit teren. U njih se može ući ili izaći iz bilo kojeg dijela, a kada ste u njima, tamo nema padalina i nema vjetra. Između svega su bistri potoci, šume, polja i livade na kojima slobodno žive miroljubive životinje. Pored biljnih vrsta iz cijeloga svijeta, na nekim otočnim dijelovima rastu velike gljive, ogromno cvijeće i minijaturno drveće. Zrakom leti mnogo ptica nebeskih. Sve odiše nekim mirom i spokojem. Lucijan stoji i gleda taj rajski svijet oko sebe. Iza njega se stvori Selanida. Ona je ponosnog izgleda i visokog rasta s dugom kosom. Na sebi nosi haljinu s cvjetnim uzorkom. Nakloni se. Lucijan se zbunjeno pokrije majicom jer je polugol pa se i on njoj nakloni.

SELANIDA

Mir tebi! Moje ime je Selanida. Oprosti ako sam te uznemirila, ali članice Velikog vijeća bi željele da nazočiš razgovoru u Zelenoj dvorani.

 

LUCIJAN

Moje ime je Lucijan... Evo, samo da se spremim.

SELANIDA

Čekam iza vrata.

 

Selanida se malo nasmije pa izađe van kroz vrata. Lucijan se opet nakloni. Pored njegovih bosih nogu vide se uglačane cipele.

 

 

DVORANA TEHNIKE, EZEN

 

Dvorana tehnike. Selanida i Lucijan idu stazom kroz unutrašnjost ogromne četvrtaste građevine. Oko njih je na puno razina poslagano mnoštvo muzejskih primjeraka iz prošlosti; alata, naprava i uređaja te industrijskih strojeva, brodova, aviona, raketa i svega drugoga vezanog za tehniku. Noseći kartonske kutije, mimo njih prolaze dva tanka robota čovjekolika izgleda s biološkim tijelom. U pozadini su pored automobila Fiće parkirani roboti R2D2 i 3CPO.

 

 

HODNIK, EZEN

 

Lucijan i Selanida hodaju prozirnim hodnikom. Kroz stjenke se vidi čudni otočni okoliš. Između grana drveća bljeska Sunce. U suprotnom pravcu hodaju tri redovnice koje nešto veselo komentiraju na čudnom jeziku. Nekakva malena letjelica zujalica pretekne ih zrakom. Selanida izlazi kroz zid hodnika koji malo zaiskri, pa nastavi odvažno stazom preko livade. Prolaze mimo jedne ogromne gljive. Sa strane je nekoliko minijaturnih stabala. Lucijan zbunjeno korača iza nje. Dvije redovnice se voze zrakom na letećim romobilima. Selanida ulazi u drugi prozirni hodnik. Tu susretnu četiri redovnice koje nose nekakve svitke i čudna računala. Neprestano se isprepleću unutrašnjost i vanjskost. Nestaju u amorfnom građevinskom kompleksu Zelene dvorane.

 

 

ZELENA DVORANA, EZEN

 

Sama se otvaraju ogromna brončana vrata ukrašena reljefom. Selanida ostane stajati vani, a Lucijan uđe u veliku kristalnu dvoranu ispunjenu zelenim svjetlom po kojemu je i dobila ime: Zelena dvorana. Izvedena je u nepravilnim oblicima s biljnim obilježjima. U njoj je nekoliko umjetničkih djela koja su stopljena s arhitekturom. Ima četvera vrata. U sredini za okruglim stolom sjedi Katalogus i santus (svećenik iz Spirita) Koralis, koji ima naočale s debelim staklom i sa sobom stalno nosi bilježnicu s tvrdim koricama u koju nešto zapisuje nalivperom. Zatim sedam žena članica Velikog vijeća; Iseti mršava i blijeda koja sva djeluje bolesno, Jasina kratko ošišane crvenkasto obojene kose s naočalama, Dijena, crnkinja Izona te Na-Ki i Pan-Ja istočnjačkog izgleda i Ansiris. Za stolom je ostalo nekoliko praznih mjesta. Na sredini je Četvrta knjiga. Ansiris vodi sjednicu jer trenutačno obnaša ulogu glavne sestre tajnog reda Virgo Intakta. Ispred nje je nekoliko papira.

 

ANSIRIS

Mir tebi! Dođi i sjedni pored mene.

 

Zbunjeni Lucijan se smješta na praznu stolicu pored Ansiris. Ona predstavlja prisutne. Koralis prestane s pisanjem pa digne ruku s nalivperom, a redovnice ustanu i lagano se naklone Lucijanu.

 

ANSIRIS

Čovjek koji je donio Četvrtu knjigu - Lucijan. S lijeva na desno: Katalogusa znaš, Koralis, santus iz Spirita, sestre: Iseti, Jasina, Dijenu poznaš, Izona, Na-Ki, Pan-Ja. I ja sam Ansiris i trenutačno obnašam dužnost glavne sestre reda Virgo Intakta. Mi smo se već sreli...

 

Ansiris sjedne pa će tiho smiješeći se Lucijanu.

 

ANSIRIS

... Dva puta.

 

Lucijan se sav zacrveni. Ustane i na brzinu nakloni nekoliko puta u svim smjerovima.

 

LUCIJAN

Pozdravljam sve prisutne.

 

Lucijan sjedne, a Ansiris nastavi.

 

ANSIRIS

Stali smo kod El Angelika i zabranjene stranke Libertine. Katalogus...

 

KATALOGUS

... I tako sada naši prijatelji Adrijan, Pepsin i Jorgovan, s još nekim iz Lidina, nose poslanicu Beata iz El Angelika i poruku Bartela iz Libertine Narodu Bez Imena u Herzu... Velike tragedije su zadesile naš narod.

 

ANSIRIS

Nažalost, za sada je u Eukonu tako kako je. Vidjet ćemo kako možemo pomoći. U ovo vrijeme se na Istočnom kontinentu zbivaju još veće nesreće, pa smo zabrinute za tu stranu Zemlje... Četvrta knjiga je ovdje - na sigurnom!

 

Koralis prestane zapisivati, spusti naočale na vrh nosa pa digne ruku u kojoj je nalivpero. Piskavim glasom nastavi.

 

KORALIS

Dok smo putovali od Spirita prema Ezenu, u okolici Risesa smo sreli članove Libertine koji u skrovitosti pripremaju oružani otpor protiv Sekove strahovlade. Isto tako smo vidjeli kako auditor na sve četiri strane Zapadnog Sferakona sa svim svojim slugama mraka i plaćenicima grozničavo traži Četvrtu knjigu koja je sada ispred nas.

 

 

Pokaže nalivperom prema njoj, vrati naočale na vrh nosa pa nastavi nešto zapisivati u svoju bilježnicu s tvrdim koricama. Ruku digne Jasina.

 

JASINA

Legende pričaju, a dokumenti to potvrđuju, da su prije Doba tišine postojali stoljetni progoni kršćana za vrijeme kojih su srušene crkve i uništene sve knjige koje govore o Isusu. Svi znamo za četiri knjige. Prva i Druga su sakrivene u Sakri na južnim obalama, a Treća u Nazaetu na Istočnome moru. Četvrta se, evo nekako, našla u nas, u Ezenu... Isto tako stara predaja kaže da postoji i Knjiga nad knjigama u kojoj je sadržan cjelokupan nauk o Stvoritelju Jahvi, Učitelju Isusu i Životvorcu Duhu. Iz sačuvanih pisanih izvora do sada smo uspjele razabrati da se radi o dva velika djela koji ukupno sadržavaju sedamdeset i tri knjige. Pronašle smo jedan zapis iz vremena osnivanja Republike Eukon i proglašavanja Dokumene, a koji spominje stare mudrace koji su nekako uspjeli sačuvati zadnji primjerak Knjige nad knjigama. Kasnije joj se zagubio svaki trag... Priča se kako su odabrani ektori initioni na mističnim obredima sekte Satanus u Sek-Ekelu vidjeli tu tajanstvenu knjigu. Nedokučivo je Sekovo uništavanje kršćanskih simbola i zabranjivanje svakog pisanog spomena Boga... a u isto vrijeme svim svojim silama opsjednuto želi imati Četvrtu knjigu koja govori o Njemu?

 

I završi Jasina svoje izlaganje. Svi oko stola i Četvrte knjige na njemu, utonu u svoja promišljanja o netom izrečenom. A onda se kroz tišinu Zelene dvorane začuju vanjski zvukovi podnevnih zvona. Čeznutljivim glasom se oglasi Ansiris.

 

ANSIRIS

Mnogo je još tajni u svijetu koje trebaju biti otkrivene... I u nama... Anđeoska zvona najavljuju vrijeme podnevne molitve... posljednjega dana mjeseca rozena ljeta Gospodnjega pet tisuća i sedmog... Dragi prijatelji, vidimo se sutradan u isto vrijeme, na istome mjestu. A do tada neka vas anđeli čuvaju. Hvala.

 

Svi ustaju i odlaze kroz vrata. U Zelenoj dvorani zaostanu Lucijan koji promatra jedan gotički triptih i Ansiris koja uzima Četvrtu knjigu i kupi svoje papire sa stola. Ansiris dolazi do njega. Stoji i čeka da se ovaj okrene.

 

ANSIRIS

Bilo bi dobro da ostaneš kod nas još nekoliko dana sve dok ti ne zacijeli ranjena ruka kojom rišeš divne crteže... Posebno krokije portreta.

 

Lucijan se opet zacrveni i jedva nekako progovori.

 

LUCIJAN

Onda dobro.

 

ANSIRIS

Ako želiš, mogu ti pokazati stvari koje bi te sigurno zanimale...

 

Sada se i Ansiris zacrveni.

 

LUCIJAN

Onda dobro. Može... Dogovoreno.

 

ANSIRIS

Danas se molimo za mrtve u Hazmi. A sada te prepuštam u ruke Selanidi... i neka te štiti tvoj anđeo čuvar.

 

Lucijan se nakloni. I Ansiris njemu. Nasmiješe se jedno drugome. Iza vrata koja se sama otvore, stoji Selanida. Za njom odlazi Lucijan. Ansiris napušta Zelenu dvoranu u kojoj ostaje prazan stol.

 

KUHINJA, EZEN

 

Stol u kuhinji. Na njega se stavlja velika zdjela juhe iz koje se još puši. Kuharica Naturisa, koja je malo deblja, nosi pregaču i šareni rubac na glavi, lizne jednu žlicu pa mahne njome prema društvu za stolom.

 

NATURISA

Svima vam skupa želim dobar tek! I da ste oblizali tanjure!

 

SUNČEVA BEBA

Nema problema, gospođo Naturisa! Dođete kasnije nakon ručka u kontrolu. Zdravo se šetati.

 

GRANA

Ovdje nemam što prigovarati za hranu... a doma ne smijem prigovarati.

 

IDEM U TRNJE

I sada ti je sigurno jako nezgodno zbog toga?

 

Naturuisa prijeteći maše žlicom blizu nosa Sunčevoj Bebi.

 

NATURISA

Baš lijepo od tebe Sunčeva Beba što se brineš za moje zdravlje. Poznam ja tebe puno godina; iza svakoga tvojega savjeta krije se nešto drugo... A što se tiče moje šetnje - i moje linije, probaj ti ovo...

 

I Naturisa napravi dva plesna kruga oko sebe. Haljina joj se podigne iznad koljena. Na kraju se nakloni publici za stolom i oblizne žlicu. Svi joj plješću.

 

TRAVNATI

Tako je!

 

DRVENI

Živjela Naturisa!

IDEM U TRNJE

Dobro ti je odbrusila!

 

SUNČEVA BEBA

U životu sam shvatio da žene imaju sve pod nekakvim nevidljivim nadzorom... Pet minuta srama!

 

Sunčeva Beba se sruši na stol i poklopi rukama preko glave. Naturisa odlazi prema kuhinji plešući. U suvremeno oblikovanoj blagovaonici koja ima zaobljene oblike, tridesetak je stolova. Popunjen je samo manji dio. U njoj vlada priličan urnebes. Najviše je djece koja veselo jedu iz limenih emajliranih tanjura. Nekoliko njih tuče žlicama po njima.

 

DJECA

Hoćemo još! Hoćemo još!

 

Okolo trči jedan mališan u raskopčanom bodiju i maše pelenom.

DIJETE

... Bizo... Bizo...

 

Za njim trči redovnica koja na leđima nosi curicu koja joj se čvrsto uhvatila za vrat. Na otoku se neka djeca liječe od teških bolesti, a neka su napuštena pa ih ovdje odgajaju. Ima ih svih rasa i uzrasta. Za nekoliko drugih stolova blaguju skupine redovnica Virgo Intakte u šarenim haljinama. Za jednim stolom zajedno sjede: Lucijan, Sunčeva Beba, Grana, Idem U Trnje, Travnati i Drveni. On na desnoj nozi ima nekoliko zalijepljenih flastera, a lijevu, koju mu je odgrizao vodez, ima novu, spojenu s nekakvim vitkim polugama za njegov dio noge iznad spoja. Pored stolice na kojoj sjedi Drveni stoji robot koji mu pomaže u svemu, sve do skidanja mehaničkog dijela na nozi. Oko vrata su mu stavili natpis Ministar. Dok se još svi smješkaju i gledaju za Naturisom koja plešući zalazi iza kaubojskih vrata, oglasi se robot pored Drvenoga.

 

TRAVNATI

Baš dobro.

 

ROBOT

Gospodine Drveni, dopuštate li da vas nahranim?

 

A njemu će odmah Drveni.

 

DRVENI

Gospodine Ministre, zahvaljujem na ponudi. Danas ću jesti sam.

 

ROBOT

Oprostite na smetnji, ali morao sam Vas upozoriti da pazite kako se služite žlicom. Dobar tek Vam želim, gospodine Drveni.

DRVENI

Budi ti bez brige, gospodine Ministre, snaći ću se i sam.

 

Robot se pomakne u stranu i opusti u stanje mirovanja. Drveni promiješa juhu u tanjuru i nastavi jesti.

GRANA

... A kako se dogovorite na zahodu, gospodine Drveni? Briše li ti gospodin Ministar i guzicu papirom?

 

Opet se svi puknu smijati. Sunčeva Beba tuče rukom pored svoje glave na stolu. Drveni digne svoju žlicu u zrak, malo stane, samo odmahne rukom pa nastavi miješati žlicom po tanjuru. Nakon male stanke odgovori Grani.

 

DRVENI

Narod bi rekao: Nije važno što se kaže, nego tko to kaže!

 

Travnati stane u obranu kolege.

 

TRAVNATI

Tako je! Živio govornik!

 

U raspravu se uključi Sunčeva Beba. Digne glavu sa stola i uhvati se svoje žlice.

 

SUNČEVA BEBA

To smo riješili. Jedan nula za gospodina Drvenog... A kaži ti nama danas - šutljivi gospodine Lucijane, je li teža žlica ili kist?

 

I Lucijan digne svoju žlicu u zrak, malo zastane, pogleda u nju, mahne kao dirigentskom palicom pa odgovori Sunčevoj Bebi.

 

LUCIJAN

Najteže je... prodati sliku! I još mislim da je za danas dosta žlica u svim varijantama. Konačno je došlo vrijeme da nam gospodin Sunčeva Beba po sedamdeset i deveti put ispriča vic o Peri i čarobnoj ribici.

 

Svi počnu tući žlicama po stolu i vikati istodobno.

 

TRAVNATI

Pero! Pero!

DRVENI

'Oćemo Peru... 'Oćemo Peru!

IDEM U TRNJE

Gospodin Pero! Gospodin Pero!

 

Sunčeva Beba ustane. Rukama utiša navijače. Digne žlicu.

 

SUNČEVA BEBA

Bi...

 

I taman kad je htio progovoriti, u njega se zaleti trčeći mališan koji ovaj put nosi bodi i maše njime, a ima samo pelene. Sunčeva Beba se malo zanese i sruši na stol. Sve se rastrese okolo. Na pod se otkotrlja lonac s juhom. Vrti se dok se stane.

 

DIJETE

Juva! Juva!

 

 

DVORANA UMJETNIČKOG BLAGA, EZEN

 

Na zidu je poster na kojemu su Superman i Spiderman zagrljeni ispred američke zastave. Vide se Dvorane umjetnosti, odjel stripova. Jedan dio crtanih stranica stripova je uokviren i postavljen na montažne zidove. Pored njega je odjel knjiga. Između nepreglednih polica, visokih stotinjak metara, lebde platforme s kojih se mogu pregledavati, uzimati i vraćati knjige. Ispod njih se lagano šeću Katalogus i Lucijan. Napuštaju dio s knjigama i zalaze u odjel čije su dvorane ispunjene nebrojenim mnoštvom slika iz prošlih epoha. U golemom prostoru kroz koji prolaze, postavljena je kompletna zgrada Umjetničkog paviljona sa svim arhitektonskim obilježjima vremena kada je sagrađena. Ulaze u nju i zastaju kraj Leonardove Mona Lise. Sa strane je nekoliko slika Franje Matešina. Gledaju u gospođu s tajanstvenim osmijehom.

 

KATALOGUS

Natrag idem zajedno s Koralisom... Do Risesa. A onda prema Hazmi... Da budem na pomoći potrebitima.

 

LUCIJAN

Četvrta knjiga je u Ezenu.

 

Malo šute.

 

LUCIJAN

Dobro nam je ovdje. Sve je to lijepo vidjeti; danima lutati ovim velebnim dvoranama koje čuvaju sva blaga minulih vjekova i upoznavati izrečene tajne ljudskih duša, ali... Kamo hodaju Jorgovan, Adrijan i Pepsin... Gdje su odvedeni Bodul, Orbita i ostali? I na kraju: što će se dogoditi svima nama?

 

Opet tišina.

 

LUCIJAN

Tišina je puna pitanja.

 

Nakon male stanke.

 

KATALOGUS

Jedino Bog pozna sve naše i njihove putove koji vode do beskraja Drugog svijeta... Na ovome samotnome mjestu gdje se ostaje bez riječi, doznao sam da su u tu Istinu vjerovali mnogi prije Doba tišine. Svi oni su prolazili Zemljom čineći dobro. A oni drugi, ubojice ljudi od početka, voljeli su samo sebe. Oni su imali strašnu silu mraka. Zlo se oslobodilo i demoni tame su zavladali cijelim svijetom. A onda se dogodilo nešto nezamislivo... I kotač povijesti se okrenuo unazad. Prošla su mnoga stoljeća dok se prognana djeca svjetla nisu opet udružila i narodi nanovo počeli graditi svoju slobodu...

 

Odlaze prema drugom kraju paviljona na kojemu je postavljen zid s Michelangelovim Posljednjim sudom.

 

KATALOGUS

... Često mislim da je sloboda veća od ljubavi...

 

Ispred freske je nekoliko klasičnih parkovnih klupa za sjedenje od lijevanog željeza i drveta. Katalogus uzdahne pa sjedne na jednu, a Lucijan ostane stajati i zuriti u veličanstveno djelo.

 

KATALOGUS

Sutra ću se oprostiti s veselim prijateljima iz Sela na Vodi.

 

Ostaje lik Isusov s podignutom rukom.

 

 

OBALE JEZERA EZENSKE VODE

 

Maleni valovi čiste jezerske vode završavaju svoje putovanje na pješčanom žalu. Lucijan sjedi na tronošcu. Ispred njega je štafelaj i platno. Oko njega su na tlu posložene: torba, paleta, ulje, drvena kutija s kistovima, vrećica s bojama i zamazana krpa. Na glavi mu je slamnati šešir, a u ustima drži jedan kist. U desnoj ruci koja je još zamotana, drži tri kista. Debelim nanosima boje brzo slika jezero i oblake. Pojavljuje se sjena koja prekriva sliku na platnu. On se okrene. Iza njega stoji Ansiris koja u rukama ispred sebe drži elegantnu torbu.

 

ANSIRIS

Dobar dan, arteine!

 

LUCIJAN

I tebi dobar dan glavna sestro tajnog reda Virgo Intakta, članice Velikog vijeća, leteća vilo, ženo ratnice... Jesam li što preskočio?

 

ANSIRIS

Po zanimanju astronomkinja, fizičarka i ljubiteljica umjetnina!

 

Ansiris sjedne na kamen pored Lucijana, otvori torbu i iznutra između papira izvadi tri crvene jabuke i staklenu bocu sa sokom. Lucijan naknadno doda.

 

LUCIJAN

N-da... Noćna.

 

Ansiris se nasmije na Lucijanove riječi i pruži Lucijanu dvije jabuke, a sebi ostavi jednu. On stavi kistove na stranu pa obriše ruke o hlače i slasno zagrize.

ANSIRIS

... I spasiteljica gladnih radnika koji se okolo skitaju po cijele dane.

 

LUCIJAN

Mmmm...

 

ANSIRIS

... Jabuke petrovače i sok od Crnog Tuduma.

 

Pruži mu i sok. Lucijan odšarafi čep i navagne.

 

ANSIRIS

Stoji zapisano: gladnoga nahraniti - žednoga napojiti. Moja tjelesna djela milosrđa su, evo, za danas odrađena. A kada ti završavaš svoje stvaranje? Slobodna sam od obaveza pa ti mogu pokazati Drugu dvoranu znanosti koja sadrži geologiju, botaniku i zoologiju?

 

Lucijan nastavi pričati između zalogaja.

 

LUCIJAN

I sok je odličan... Može za Drugu dvoranu znanosti... Moram još samo napraviti oblake... stalno putuju pa ne znam koji da naslikam...

 

Lucijan završi s jednom jabukom i ne zna što bi s ogriskom. Ansiris mu pruži papir i on ga stavi na njega pored sebe. Popije još malo soka i zatvori flašu čepom. Nastavi jesti drugu jabuku, slikati i pričati. Ansiris sjedi na kamenu, gleda u njega kako radi i jede svoju jabuku.

 

LUCIJAN

... Onda se mijenjaju sjene... boje... valovi dolaze i odlaze...

 

ANSIRIS

Stali smo kod grada i tvojega vrta u Malinalu?

 

LUCIJAN

I tvojih snova.

 

ANSIRIS

Prvo ti.

 

LUCIJAN

Onda dobro... Poslije školovanja u Hazmi... kad sam se vratio iz vojske iz Cubina, a gdje sam učio mačevanje...

 

ANSIRIS

Oho!

 

LUCIJAN

... Otac, mati i sestra već su se preselili u Gradinu. U gradu nije bilo mirisa zemlje ni rose na zelenoj travi, ujutro nisu pjevale ptice, a noću se na nebu nisu vidjele zvijezde... I zato sam se ja vratio natrag k djedu i baki u moj bregoviti Malinal gdje se u svakoj grabi pored puta može sresti nebrojeno mnoštvo šarenih cvjetova... I gdje se vidi horizont... Na selu smo uvijek imali velik vrt pun svakojakih biljaka. Djed je često ponavljao jednu staru poslovicu: Ako želiš biti sretan jedan dan, onda se napiješ, ako želiš biti sretan jednu godinu, onda se oženiš, a ako želiš biti sretan cijeli život, onda sadiš biljke!

 

ANSIRIS

Zanimljiva teorija. Osobito onaj dio o ženidbi.

 

LUCIJAN

... I tako sam ti ja nakon završetka bakina i djedova ovozemnog života nastavio raditi u našemu vrtu. Kao krtica rujem po zemlji i neprestano sadim.

 

Lucijan završi s jabukom. Okrene se prema Ansiris koja vrti svoj ogrizak za kličak. Ona mu pruži svoj ostatak, a on ih zamota zajedno u papir i pospremi u svoju torbu.

 

LUCIJAN

Jedino se ove godine sve skupa malo pomaknulo... Eto. A sada - tvoji snovi.

 

Ona nasloni glavu na svoje ruke i malo se zamisli, kao da ide do tamo.

 

ANSIRIS

... Ne znam jedino jesu li to moji snovi ili moj život... Često sam tamo daleko, na Istočnom kontinentu, pored praznog sela, po velikoj šumi lutam sama... bosa... Iz daljine me nekim čudnim imenom dozivaju tata i mama. Oni me čekaju, a ja stalno idem prema njima... Idem... Dugo trčim kroz bijelu maglu... I nikako da ih zagrlim...

 

Ansiris onda dugo šuti. Čuje se struganje kistova po platnu i zvuk valova koji udaraju u obalu.

 

ANSIRIS

... Još se sjećam te šume pune tamnih sjena... I sad vidim Sunce kako prolazi između visokih grana koje se ljuljaju na vjetru...

 

Lucijan se potpiše čavlom na sliku i ustane. Ansiris i dalje sjedi na kamenu, a on počne pospremati svoje stvari i pričati u isprekidanim dijelovima.

 

LUCIJAN

Kao da sam i ja bio tamo... Svako srce nosi zaključane tajne... Neke ostanu čuvane... A samo neke podijelimo s drugima pa nam je onda malo lakše pri duši...

 

ANSIRIS

Kada znaš da je slika gotova?

 

LUCIJAN

Ovu poklanjam tebi. Zato što si mi donijela ručak... i zato što si mi poklonila svoje snove... A slika je gotova onda...

 

Riječi se polako gube. Oni ostaju na žalu pored jezera. Nebom lete ptice. Ispod magle oblaka se vidi otok Ezen i veliko bistro tirkizno jezero Ezenskih voda.

 

 

DVORANA GLAZBE, EZEN

 

Čuje se klasična glazba i Straussov valcer "Na lijepom plavom Dunavu". Jedna od Dvorana glazbe. Veliki barokni interijer s ogledalima, lusterima, štukaturama i namještajem. Okolo je postavljeno mnoštvo raznovrsnih glazbala sa svih strana svijeta. Sa strane su prikladne police na kojima su složeni glazbeni zapisi iz svih epoha; note na papiru, valjci, ploče, CD-ovi, tvrdi diskovi, USB-i, nekakve kristalne pločice i još koješta čudnoga. Ansiris i Lucijan plešu valcer u taktu glazbe. Ujednačenim okretima klize po mozaičkom drvenom parketu velike prostorije. Oni i dvorana se stapaju u laganu harmoničnu vrtnju.

 

 

CVJETNA ŠUMA, EZEN

 

Nekoliko jako velikih pčela kruži i leti oko Ansiris i Lucijana koji se mačuju u Cvjetnoj šumi pored crkvice na brijegu. Oko nje su nanizane livade i šume različitih vrsta cvijeća. Bore se između ciklama velikih kao drveće. Oznojeni i umorni zajedno sjednu u ogromnu orhideju, kao u naslonjač. Cvijet popusti pod njihovom težinom i oni se sruše na travu. Zajedno se valjaju pa se otkoturaju ispod ružine krošnje. Na velike ružine latice sjedaju dva malena žuta leptira. Dodiruju se tijelima i ticalima.

 

 

DVORANA ZA MOLITVU, EZEN

 

Dvorana za molitvu. Kružni prostor za vjerske obrede i molitve nalazi se u središtu otoka Ezena. Iznad njega je samo prozirna kupola. U nju se ulazi sa svih strana kroz propusne zidove koji malo zaiskre pri prolasku kroz njih. Dvorana je predviđena za okupljanje tisuću ljudi. Na nebu trepere zvijezde. U sredini kruga na podu klečeći sjede Ansiris i Lucijan. Iz nekog neodređenog mjesta potiho se čuju orgulje.

ANSIRIS

... A ovdje, u ovoj našoj crkvi ispod zvijezda, na vidljiv način klanjamo se Bogu - u duhu i istini. A prava, živa Crkva, zapravo je zajednica živih i mrtvih vjernika... I svih onih drugih koji čine dobro.

 

LUCIJAN

Pročitao sam Četvrtu knjigu već nekoliko puta. Pisac koji sebe naziva učenikom i osobno svjedoči o Isusu, kaže da je najveće zlo grijeh propusta; moći - a ne htjeti dobro učiniti.

 

Ansiris primi Lucijana za ruke.

 

ANSIRIS

Eto vidiš. I baš zato moramo u rano svitanje poći na Istočni kontinent pomoći potrebitima u nevolji. Mi, redovnice Virgo Intakte, na otoku čuvamo ostavštinu prošlih vremena, ali zapravo pokušavamo graditi Novo nebo i Novu zemlju. To nam je životna zadaća... Jednom tako otpočeto putovanje traje dovijeka...

 

Lucijan duboko uzdahnu.

 

LUCIJAN

Puno toga lijepoga sam doživio na Ezenu za ovih nekoliko tjedana. Našao sam mnoge odgovore, ali u isto vrijeme pojavila su se neka nova pitanja... I konačno sam upoznao svoju vilu...

 

Ansiris sa svoga prsta skine dijamantnu prstenastu krunicu.

 

ANSIRIS

Za uspomenu... od mene... za tebe... Prstenasta krunica.

 

Stavi Lucijanu prstenastu krunicu na mali prst desne ruke. A onda ga primi objema rukama za lice, malo razmakne pramenove kose i poljubi u usta.

 

ANSIRIS

I neka te anđeli čuvaju ma gdje god crtao ljubičaste oblake!

 

LUCIJAN

Onda hvala...

 

Lucijan sav zbunjen uhvati Ansiris za obje ruke.

 

LUCIJAN

... Do nekoga drugog puta.

 

I ostanu tako zajedno klečati u sredini kruga.

 

 

EZEN

 

Iznad kuće gdje je Cvjetna soba, iznad Dvorana tehnike, Zelene dvorane i Dvorane za molitvu leti dvanaest redovnica na leptirima. Ezen noću. U daljini se vide svjetla dvanaest svjetionika.

 

 

JEZERO EZENSKE VODE

 

Zlatna sunčeva svjetlost treperi na namreškanim vodenim valovima koje proizvodi brzojureća lebdjelica. Metar iznad Ezenskih voda vozilo zavinutih oblika s prozirnim kupolama nosi Lucijana, Dijenu i Selanidu. Selanida nešto radi u pozadini, a Dijena u svojemu habitu s kapuljačom i Lucijan koji u svojoj svakidašnjoj odjeći ispred sebe drži torbu s pigmentima, stoje i gledaju veliko jezero. Lucijanu je na malome prstu prstenasta krunica. Na desno od vozila vidi se golema isprekidana klisura na kojoj je podignuta veličanstvena utvrda Rid s koje Sek pušta vodeze u vodu. Prolaze pored nekoliko stršećih stijena koje prijeteći izranjaju iz jezera, a onda letjelica zaokrene na lijevo i ode u daljinu prema Ravnicama.

 

 

ISPOD LITICA HERZA

 

Kolona od sedam ratnika i četiri zarobljenika iz istoka, iz pravca polupustinje Šiljati pijesak, dolaze ispod visokih kamenih litica Herza koje se kao zid pružaju okomito prema nebu. Na početku kolone je Moenika, lijepa i uredna Plamenova kći od 29 godina. S njom su njezine prijateljice Kala-Rijama i Florena. U sredini hodaju zajedno vezani Adrijan, Jorgovan i Traven. Dva ratnika na nosilima nose Pepsina koji ima zamotanu desnu stranu trbuha. Iza njih je još jedan borac i na začelju zapovjednik postrojbe Volan, visok, jak i u dobi od 35 godina. Svi ratnici su pod punom ratnom opremom s kacigama na glavi. Na rubu gornje strane platoa vidi se nekoliko vojnih utvrda - promatračnice međusobno povezane i raspoređene u razmaku od dva do tri kilometra uokolo Herza. Zalaze u jedan mračan klanac. Ispred njih se prema gore otvaraju zamaskirana željezna vrata. Kolona ulazi u podzemni tunel. Za njima se zatvaraju vrata.

 

 

RAVNICE HERZA

 

Između nepreglednih pšeničnih polja kolona ide nasipanom šodranom cestom pa preko zidana kamena mosta ispod kojega je kanal za navodnjavanje. Ravnica je ispunjena mnogim vjetroelektranama koje su povezane stupovima sa žicama koje vode do naselja. Preko velike zaravni puše vjetar i lelujaju vlati zlatnoga žita poput morskih valova. Sunce je na plavom nebu preko kojega lete jata slobodnih ptica. Uz veliki stup vjetrenjače, čiji se propeleri stalno i jednolično vrte u krug, malena skupina odlazi prema naselju Herzu. U magličastoj daljini je smješteno nekoliko lugova i Veliko Selo Sjeveroistok.

 

 

ULICE NASELJA HERZO

 

Herzo je ostatak zemlje srcolikog oblika, velik oko četrdesetak kilometara u promjeru, u normalnoj razini kontinentalne nadmorske visine, a koji se nije urušio pri velikoj kataklizmi prije Doba tišine. Zbog toga je zemlja na stalnoj laganoj vjetrometini pa su temperature povoljne za život stanovništva i nije tako ekstremno toplo kao u spuštenom i zatvorenom Šiljatom pijesku. Zbog šireg okruženja kroz godinu ima vrlo malo padalina. Reljef je nizinski s crvenom nijansom veoma plodnog tla. Cijela zemlja ima pravilni geometrijski karakter u svakom pogledu. U sredini je istoimeno i najveće naselje Herzo od kojega vode ravne ceste na četiri sporedne strane svijeta: na sjeveroistok, jugoistok, sjeverozapad i jugozapad. Oko dvanaestak kilometara od njega su četiri manja naselja koja nose nazive po istoimenim stranama svijeta: Veliko Selo Sjeveroistok, Veliko Selo Jugoistok, Veliko Selo Sjeverozapad i Veliko Selo Jugozapad. Ona su i sama međusobno spojena ravnim cestama i u nekoliko pravaca prema vanjskom rubu na kojemu su za potrebe obrane sagrađene utvrde - promatračnice. U samoj sredini naselja Herza je veliki izvor pitke vode od kojega su izgrađena četiri kanala za navodnjavanje prema glavnim stranama svijeta: sjeveru, istoku, jugu i zapadu. Od glavnih korita u pravilnom rasteru granaju se pomoćni kanali koji presijecaju cijeli prostor ravnica naselja Herza. Zbog dovoljne količine vode, koja zbog proteklih burnih geoloških raslojavanja podzemnim rasjedima stalno dolazi iz jezera Ezenskih voda, te plodnog tla, Herzo ima dostatnu količinu hrane za svoje stanovništvo koje broji više od 30 000 tisuća odraslih duša. Probleme transporta rješavaju konjskim zapregama, vozilima na vlastiti pogon ili prometalima na struju. S pomoću vjetrenjača proizvode električnu energiju koju obilato koriste u svakom pogledu. Jedini problem predstavlja im dugotrajno skladištenje energije. Istraživački tim stalno radi na usavršavanju korištenja obnovljivih izvora energije, a napose na iskorištavanju Sunca. Isto tako zbog ograničenih prirodnih resursa te nedostupnosti industrijskih sirovina i materijala, prinuđeni su koristiti se mnoštvom inovacija i izuma koji im omogućivaju preživljavanje u izolaciji od vanjskog svijeta. Prije 41 godinu, nakon Zimske bune, jedan dio poraženih pobunjenika iz svih krajeva Eukona i njihov vođa Duh, pobjegli su na ovo samotno mjesto te organizirali život od početka. Naslijedio ga je sin Plamen. Uslijedile su dvije velike invazije kojima je auditor Sek želio uništiti prijetnju svojoj vladavini. Zbog stalne ratne opasnosti i pogibeljnog okružja, život svih žitelja je podređen vojnoj disciplini i naobrazbi. Česti su i javni radovi za dobrobit ugrožene zajednice. Naselje Herzo ima kvadratični tlocrt u središtu kojega je trg s velikim izvorom vode iz kojega vode četiri kanala na glavne strane svijeta. Iz njega izlaze i četiri glavne ceste popločane kamenim kockicama koje vode na sporedne strane svijeta. Na njih se nadograđuju ostale prometnice koje tako određuju pravilne blokove zgrada. Sve su građevine od najviše nekoliko katova izgrađene posebnim tehnikama obrade kamena. Većina krovova na zdanjima imaju valoviti crijep. Pored trga su smještene bolnica, škola, pošta, upravne zgrade, vojni poligoni i glavna sabornica naroda zvana Dvorana sjećanja. Kolona sa zarobljenicima prolazi pored vojnog poligona iz kojega se upravo izvezlo pet borbenih vozila na električni pogon. Nekoliko vojnika jašu na konjima. Na cesti se susreću biciklisti i malobrojna vozila na struju. Nije gužva. Sa strane ih promatra nekoliko vrijednih obrtnika i slučajnih prolaznika. Svatko je u svojemu poslu i na vlastitom putu. Skupina malene djece koja se igra drvenim mačevima i pucalima, priključi se prolazećim ratnicima i njihovim zarobljenicima. Dolaze do središnjeg trga u sredini kojega je umjetnički obzidani veliki izvor. Preko nekoliko stuba penju se na most koji je ujedno i ulaz u Dvoranu sjećanja, najveću zgradu u Herzu. Pored vrata su dva stražara s kopljima. Pepsin na nosilima gleda u grb iznad glavnog ulaza. Za njima ulaze i djeca koja se mačuju.

 

 

DVORANA SJEĆANJA, HERZO

 

Dvorana sjećanja je trapeznog oblika. Napravljena je od raznih varijanti obrađenog kamenja i drva u svakom obliku korištenja. Samo ponegdje se vide metalni detalji. Ulaz u nju je s južne strane trga. Na zidovima su poluotvoreni pokretni prozori i platneni zastori. Budući da je ljeto, na stropovima Dvorane sjećanja stalno se vrte veliki ventilatori. Krov nose oblikovani stupovi na kojima su grbovi područja iz kojih su stanovnici izbjegli u Herzo. Na posebnom mjestu ispod svakog obilježja posuda je sa zemljom zavičaja svake skupine izgnanika. Kroz sredinu sabornice prolazi velik kanal za vodu iznad kojega je platforma na koju se dolazi stubama. Dvije prepolovljene cjeline su prostor za smještaj naroda. Pri južnom zidu je malo povišeno trapezno mjesto s masivnim sjedalicama s naslonima predviđeno za starješine i vođu. Na njemu sjedi Plamen, vođa Naroda Bez Imena, kako se sami nazivaju, jer je stanovništvo naselja Herzo uistinu skup mnogih narodnosti. Plamen ima 58 godina, kratku kosu i malenu bradicu. Na glavi mu je nešto slično malenoj kruni koja obilježava vođu. Nosi vojničku košulju, opasan je širokim remenom, ima kožne čizme i hlače koje su široke iznad koljena, a sužene u potkoljenici. Pored njega je sin Mun od 38 godina, Obertos i Bojana s 29 godina i dugačkom pletenicom, te zapovjednici vojnih postrojbi. Tu su i četiri uglednika, po jedan iz svakoga Velikog Sela. Djeca se poredaju okolo, smire se pa posjednu na pod ili na stube. Iza njih uđe pijani Pecos od 57 godina, malo se zaljulja i nasloni na jedan stup sa strane. Došljaci se zaustave ispred podija. Pepsina smjeste na jednu stolicu. Plamen odvažno ustane.

 

PLAMEN

Dobar dan želim svima; našim čudnim posjetiteljima i cijeloj izviđačkoj postrojbi. Nadam se da je sve pod kontrolom. Zapovjedniče Volan?

 

Plamen sjedne.

 

VOLAN

Vođo Naroda Bez Imena, Plamene... I Vama želim dobar dan... Pozdravljam kolege zapovjednike: Muna, Obertosa i Bojanu... predstavnike sva četiri Velika sela... Naše smo posjetitelje našli deset kilometrona (1 kilometron jest 1000 metrona, mjera za dužinu) istočno od Ferenca... Ranjenik Pepsin. Jedan sudionik Zimske bune Traven... Oni su iz Lidina. Jorgovan iz Brdovela... I Adrijan iz Sakre na Južnome moru... Prije četiri dana su ih napali iz eroplana. Ostali su bez vode. Kažu da su vidjeli padobranca koji se spuštao iz letjelice.

 

Obertos nešto šapće Munu.

 

VOLAN

Uglavnom, kažu da dolaze iz Hazme i da nose važne poruke.

 

PLAMEN

Drago mi je čuti da ispred sebe imamo sudionika Zimske bune. No neka čujemo i putnike...

 

Pepsin digne desnu ruku. Lijevom se drži za desnu stranu trbuha. Iz košulje vadi dva pisma.

 

MOENIKA

Samo polako...

 

PEPSIN

Izvoli.

 

Daje ih Moenici koja mu se malo nasmiješi pa ih odnese Plamenu. On joj se gotovo neprimjetno nasmiješi, otvori pisma s pečatima i počne čitati. Svi napeto šute. Djeca zure u Plamena. Pecos samo što ne zaspi naslonjen na stup. Moenika se vrati na svoje mjesto, a Pepsin progovori.

 

PEPSIN

Poštovani vođo Plamene... i svi drugi nazočnici! Mi dolazimo u ime zabranjene stranke Libertine i svih drugih slobodoljubivih ljudi Eukona koji upravo organiziraju ustanak protiv Sekova režima. Za Narod Bez Imena imamo pismo našega predsjednika Bartela iz Lidina. Nosimo i posebnu poslanicu od Beata, uvaženog episkopatusa reda El Angelika, iz Hazme... Trebamo vašu pomoć...

 

Opet nastane tišina. Svi su nepomični. Pecos je konačno zatvorio oči. Plamen na brzinu letimično čita i drugo pismo. A onda ustane i kratko razmisli.

 

PLAMEN

Dobro... Obadva pisma će posebno razmotriti svi naši vijećnici i zapovjednici vojnih postrojbi. Prikupit ćemo još neke dodatne informacije. Malo prespavati. A onda... za sedam dana održat ćemo sabor svih žitelja Herza i Velikih Sela u ovoj Dvorani sjećanja. Tada ćemo odlučiti, a do...

 

U taj čas se Pecos sa stupa sruši na stolice složene u redove iza njega. Zbunjeno ustane i počne podizati srušene stolice. Djeca mu se smiju i pomažu mu u slaganju. I drugi se nasmiješiše nastaloj situaciji. Obertos opet nešto šapće Munu.

 

PECOS

Ide... Ide... Evo... Složeno... Evo, sve je složeno! K'o novo.

 

PLAMEN

Obavijest o saboru će proširiti naš Pecos... Bar za korist neka hoda okolo... Došljake proglašavam slobodnima. Treba ih smjestiti u Kuću izbjeglica. A ako se ne varam, Pepsina moramo hitno odvesti na liječenje. Otpust! Idite u miru.

 

Tada nastane opće komešanje. Zapovjednik postrojbe Volan i jedan ratnik odvezuju Travena, Adrijana i Jorgovana. Dva ratnika pomažu Pepsinu da se smjesti na nosila. Odlaze prema izlazu. Okolo njih su djeca koja bi htjela držati pravo oružje. Pecos sjedne na jednu stolicu. Kala-Rijama i Florena nešto pričaju s Bojanom. Vijećnici čitaju i komentiraju pisma. Iz dječje skupine izlazi Drugi Duh, mlađi sin Plamenov od 12 godina i grli Moeniku koja je skinula vojničku kacigu. Do njih dolazi Plamen koji poljubi u čelo Moeniku i pogladi po glavi Drugog Duha koji se stisnuo uz njega. Obertos izlazi na druga vrata. Sa strane Mun kratko gleda sestru, brata i oca Plamena koji se nečemu smiju. Ljutito odlazi za Obertosom.

 

 

HODNIK, ZGRADA BOLNICE, HERZO

 

U dugačkom polumračnom hodniku ispred bijelih vrata, jedna žena s malenim djetetom na rukama i još troje pacijenata sjede na drvenim klupama. Između njih je velika praznina. Kroz prozore se vidi mrak. Na praznim zidovima obojenima dvjema svijetlim bojama, blijedo gori nekoliko svjetiljka na struju. Pod je napravljen od brušenih kamenčića. Na kraju hodnika ispred velike operacijske dvorane gotovo ležeći ispružen sjedi Jorgovan i drijema. Malo dalje pored jedne lampe stoje Adrijan i Traven.

 

TRAVEN

... I tako sam ti ja prošao u životu... Nikad nisam bio bogat, ali sam uvijek imao zdravlje. Najljepše mi je bilo kad sam umoran od posla legao u postelju na počinak, pored mene se stisnula topla žena, a sa strane u kinderbetu je disala malena beba... Još dok smo bili mladi, otišla nam je bolesna kći Dijana... Da znaš, na svijetu ne postoji veća bol od one kada ti umre dijete... U srcu ti zauvijek ostane vrijeme kada si primio njezine malene ruke, kada ti je naslonila glavu na rame i kada ti je rekla tata... Aj da...

 

Nakon malo tišine Traven završi svoj monolog.

 

TRAVEN

... Moja žena Katela je otišla prije dvije godine... I moje vrijeme je završeno. Ima već osamdeset godina kako hodam po ovoj zemlji... Sada odlazim doma... tamo negdje... gdje sam davno prije trčao sa svojim prijateljima... Aj da.

 

Opet nastane tišina. Traven i Adrijan nepomično stoje pored lampe koja lagano titra.

 

ADRIJAN

Aj da.

 

A onda se otvore škripava vrata iza kojih izađe doktorica Zolita u dobi od 29 godina, u bijeloj kuti, kratke kose, počupanih obrva, velikih usana i grudi. Ona dođe do Travena i Adrijana. Jorgovan se cijeli protegne, ustane i pridruži grupi.

ZOLITA

Samo da vam javim... Vaš prijatelj je dobro. Rana u trbuhu nije opasna. Svi organi su neoštećeni. Samo je izgubio dosta krvi. No za koji tjedan bit će potpuno zdrav.

 

JORGOVAN

Eto, rekao sam vam ja da su ti umjetnici neuništivi. Ono, misliš, izvana - nježne duše kao cvjetne latice, kad tamo ispod - tvrđe od granitnog kamena!

 

ADRIJAN

Zahvaljujemo vam doktorice Zolita. Oprostite na pitanju, a kada ga možemo vidjeti?

 

Zolita gleda u Adrijana i oblizuje si usne.

 

ZOLITA

Još samo da ga malo sašiju... Za desetak minuta bit će dostupan javnosti. Ispričavam se, ali imamo još jednu hitnu operaciju... I noćne smjene znaju biti naporne... Budite u miru!

 

Zolita odlazi, briše malo krvave ruke po guzici i bijeloj kuti i nestaje iza vrata koja škripe. Gledaju za njom.

 

ADRIJAN

A mi vama želimo mirne ruke!

 

JORGOVAN

Onda laku noć doktorice!

 

Adrijan i Jorgovan sjednu na klupu pored vrata.

 

JORGOVAN

Kud sve, tud i to! K'o čeka, taj se načeka!

 

Traven duboko uzdahne i on sjedne pored njih.

 

TRAVEN

Aj da...

 

Otraga u hodniku, ispred jednih vrata, žena s djetetom i dalje zamišljeno sjedi i čeka svoj red.

 

 

POLIGON ZA VJEŽBANJE VOJSKE, HERZO

 

U središte okrugle mete zabije se još jedna strijela. Zapovjednica vojske i instruktorica borbe Bojana uči jednu desetinu mladih vojnika gađanje lukom i strijelom. Pored njih na drugom poligonu Obertos, koji je također jedan od zapovjednika vojske i instruktor borbe, uči drugu desetinu novaka mačevanje. Sa strane, iza drvene ograde, gledaju Adrijan, Jorgovan i Pepsin sa zamotanim trbuhom i u kolicima. Iza njih su hangari u kojima se obavljaju montaže i popravci vojne tehnike i parkirana su čudna vozila na struju. Nekoliko vozila na struju prometuje internim prometnicama. Pet konjanika odlazi u drugom pravcu. Tri desetine vojnika pod punom ratnom opremom marširaju sa strane. Između svega nekoliko usamljenih vojnika obavlja svoje svakidašnje obaveze. Na poligonu za mačevanje upravo traje žestoki okršaj između Obertosa i Miće , jako sposobnog vojnika od 25 godina. Učenici oko njih navijaju.

 

PRVI VOJNIK

Mićo! Mićo! Mićo!

 

DRUGI VOJNIK

Ne daj se Obertose!

 

TREĆI VOJNIK

Mićo, majstore! Mićo, majstore!

 

ČETVRTI VOJNIK

Obertos! Obertos! Obertos!

 

Nakon nekoliko opasnih udaraca s obadviju strana, Obertos izbija mač koji leti zrakom i pada pod ogradu ispred Adrijanovih nogu. Mićo padne na zemlju, a Obertos sav zajapuren uperi mu mač pod vrat. Obojica teško dišu. Sa strane prođe jedan kamion s vojnicima. Nakon malo mira Obertos drugom rukom zagrabi zemlju s poligona, napravi krug oko Miće pa se obrati ostalim učenicima.

 

OBERTOS

Zadnje - i možda najvažnije pravilo preživljavanja u borbi... I kad mislite da je sve gotovo - nije gotovo! Imate zube, ruke, noge, čizme, granje i kamenje!

 

I baci zemlju na njih. Oni zaklone oči. Obertos lagano zavitla mačem nekoliko puta pa napravi još jedan krug uokolo. Otraga se Mićo pridiže i trese prašinu s odjeće.

 

OBERTOS

Ima li još dobrovoljaca... Štefek? Jožek?

 

Malo deblji vojnik Jožek se nasmije.

 

VOJNIK JOŽEK

Je gospon Obertos! Pa da me vidi koja žena kak ležim s riti na zemlji. Budu mi se svi smijali!

 

Svi se nasmiju.

 

VOJNIK ŠTEFEK

Na trbuhu ne bi ni mogel ležat! Bi se odma preokrenul naopak!

 

PRVI VOJNIK

I nije još na radnoj temperaturi. Tek je na četvrtom gemištu!

 

Dok se još svi kihoću, Obertos dođe do Adrijana, Jorgovana i Pepsina u kolicima koji su iza ograde. Ispred Adrijana na zemlji leži mač.

 

OBERTOS

Ima li još dobrovoljaca?

 

Obertos pogleda Adrijana i reče razdražujuće.

 

OBERTOS

Znaju li naši gosti za koju stranu se drži mač?

 

Neki vojnici se nasmiju. Skupina se približi gostima. Obertos se lagano šetkara i klati mačem.

 

DRUGI VOJNIK

Nešto novo je u gradu...

 

TREĆI VOJNIK

Da čujemo k'o se hoće kladiti?

 

JORGOVAN

Ja vam se baš ne razumijem u ta vaša staromodna oružja. Znam za koju stranu se drži nož, žlica i vilica. Naš ranjenik artein zna za koju stranu se treba držati kist s bojom...

 

Jorgovan gurne Adrijana kroz prolaz na poligon.

 

JORGOVAN

... Ali, evo, imamo jednoga dobrovoljca za jutarnju gimnastiku... Mislim da je netko spomenuo nekakve oklade?

 

Adrijan se nasmije i digne mač sa zemlje. Zamahne njime nekoliko puta da vidi kako stoji u ruci pa stane nasuprot Obertosu koji se još uvijek vrti u krug.

OBERTOS

Vidi, vidi vraga...

 

I odmah Obertos zamahne na Adrijana koji se samo izmakne u stranu. Obertos malo sačeka pa opet napadne. Adrijan se opet izmakne udarcima i lupi ploštimice mačem Obertosa po guzici.

 

DRUGI VOJNIK

A možda bi i zapovjednik jedanput mogao ležati na guzici?

 

Obertos napadne Adrijana svom snagom i započne silovito mačevanje. Oko njih se sakupi još više promatrača. Počne navijanje i galama.

 

VOJNIK ŠTEFEK

Udri ga! Nije ti brat!

 

PRVI VOJNIK

Borba! Borba!

 

ČETVRTI VOJNIK

Obertos! Obertos!

 

VOJNIK JOŽEK

'Ajde sused! 'Ajde!

 

JORGOVAN

Adrijane! Sruši ga! Adrijane! Sruši ga!

 

PEPSIN

Adrijane! Adrijane!

 

U jednom momentu je Obertos namjerno porezao Adrijana i potekla je krv. Nakon toga se borba jako zaoštrila. Obertos je postao bijesan. I Adrijan se zapalio. Oko njih je vika postala još jača. A onda u jeku opasnog i žestokog okršaja, između njih se najedanput stvorila Bojana koja je svojim dvama bodežima u sekundi istodobno izbila mač Obertosu i u nekoliko poteza pobijedila Adrijana te mu uperila oštricu u srce.

BOJANA

Budale jedne!

 

Bojana stoji s uperenim bodežima prema Obertosu i Adrijanu koji se i dalje mrsko gledaju.

 

BOJANA

Imamo mi i drugoga neprijatelja. Ne morate se ovdje poubijati radi muške veličine!

 

U taj trenutak dođe i Moenika. Nosi nekakve papire.

 

ČETVRTI VOJNIK

... A evo i Moenike. Sad će žene napraviti malo reda!

 

MOENIKA

Evo i mene... Ostaviš ih na sekundu, a ono već započne rat!

 

Neki odu dalje svojim putem.

 

PRVI VOJNIK

A baš je postalo zanimljivo...

 

TREĆI VOJNIK

Odu oklade.

 

VOJNIK ŠTEFEK

Je gospa, zapovjednica Bojana... Smo se školali za preživljavanje.

 

Bojana stavi bodeže u korice. Malo se nasmije.

 

BOJANA

Bude tebe doma još bolje zeškolovala tvoja Bara. Za danas je dosta igranja... To se odnosi i na vas dvojicu, petnaest minuta... Otpust!

 

I Bojana ode k svojoj desetini. Obertos si sam popravlja uniformu. Adrijan zabode mač duboko u zemlju. Komentirajući borbu, vojnici se počnu razilaziti u skupinama. Sa strane se opet preveze nekoliko vozila na struju. Neki sjednu u hlad pa iz svojih torba izvade sendviče. S njima je Jorgovan koji razgovara sa Štefekom i Jožekom koji pak nešto pokazuju rukama po zraku.

 

MOENIKA

Bila sam u vojnoj upravi...

 

PEPSIN

... A što se vidi iz priloženoga.

 

MOENIKA

Uvijek je tome tako. Administracija je uvijek ista; u svim vremenima i u svim državama... Mislila sam vam u hangarima pokazati naše nove SP-ove.

 

Pepsin počne sam vrtjeti kotače na svojim kolicima. Njih dvoje krenu prema hangarima. Iza njih je Adrijan koji gleda u Obertosa.

 

MOENIKA

Ja ću... SP je skraćenica za "samo pijesak", naša nova jurišna vozila koja se koriste pijeskom za municiju.

 

Moenika pruži Pesinu svoje papire i počne gurati kolica. Otraga viče Jorgovan.

 

JORGOVAN

Dođem za vama... Jožek, Štefek i ja imamo jako važan razgovor o pčelama!

 

PEPSIN

Ne razumijem kako se pčelari uvijek prepoznaju. Možda se koriste kakvim tajnim mirisima... Nisam još čuo da pijesak može biti ubojit? Kako to funkcionira?

 

MOENIKA

Imamo mi za to tri genijalca: Lorina, Galadrijana i Don-Čea koji se brinu za sva nova čuda tehnike. Oni će ti to znati objasniti...

 

Moenika, Pepsin i Adrijan iza njih, odlaze prema otvorenim vratima hangara ispred kojega su parkirana raznovrsna čudna vozila na struju. Iza, u hladu, sad se Jorgovan ispred Jožeka i Štefeka krili rukama po zraku. Sam na poligonu, Obertos teškom mukom vadi mač iz zemlje, gleda za Adrijanom koji nestaje u mraku hangara.

 

 

ULICE NASELJA HERZO

 

Srpastolik mjesec blijedo svijetli na zvjezdanom nebu. Kroz prozore nekih kuća još se vidi upaljeno svjetlo. S flašom u ruci Pecos tetura pustom cestom. U drugoj ruci ima bateriju kojom ispred sebe simo-tamo svijetli po cesti. Preko ramena nosi torbu. Vraća se doma nakon prenošenja poruke za sastanak po okolnim Velikim Selima. Preplaši nekoliko mačaka koje pobjegnu. U sjenama blizu zidova kuća iza njega hoda Mun zaogrnut plaštem s kapuljačom. Ne želi da ga ovaj primijeti. Zalazi u uličicu iza bolnice. Pecos zastane, malo navagne iz boce pa ode dalje.

 

 

PATOLOGIJA, ZGRADA BOLNICE, HERZO

 

Na stolu za obdukciju leži mrtvo muškarčevo tijelo na pola prekrito bijelom plahtom. Sa strane je otvoreni mrtvački sanduk. U sobi patologije, bez prozora, za jednim stolom na kojemu je nekoliko baterijskih lampi i poslagani kirurški instrumenti sjede: Zolita, Obertos, četvrti vojnik koji nema jednog prednjeg zuba te još jedan mladić s dugom masnom kosom i dvije djevojke. Prva djevojka se objesila na četvrtog vojnika. Svi puše neku opojnu travu koja je razbacana po papirima na stolu. Oko njih je sve puno dima. Tu je i jedna boca jakoga alkoholnog pića te nekoliko čaša. Obertos i Zolita razgovaraju malo postrance. Zolita liže papirić u koji je umotana trava, izvadi upaljač, zapali si pa ga pospremi natrag u kutu. Otvorenim ustima lagano otpuhne dim ispred sebe.

 

ZOLITA

... I tako ti kažeš o našim strancima i o toj Četvrtoj knjizi... A vidjet ću što mogu saznati...

 

Obertos se nasloni i potegne dugačak dim. Kroz metalna vrata ulazi Mun.

 

OBERTOS

Osobito pripazi na onog južnjaka Adrijana. Taj mi je posebno sumnjiv i sigurno nešto skriva. Danas smo imali okršaj na poligonu... A evo i budućeg vladara. Mladog i lijepog... i sposobnog. Da - da...

 

Stojeći pored stola, Mun natoči iz flaše i naiskap ispije piće, a onda skine plašt, stavi svoju bateriju na stol pa sjedne sa strane. Sfrče si travu u papir pa zapali žarom cigarete mladića s dugom masnom kosom. Udahne duboko pa živčano otpuhne dugačak dim daleko ispred sebe.

 

MUN

Ne budalesaj!

 

Obertos nastavi pričati bez prestanka.

 

OBERTOS

... Nadasve sposobnog... Koji će moći... i znati... i htjeti mijenjati stare zakone Herza. Nove ideje za novo vrijeme!

 

I Mun se nasloni pa se nervozno počne ljuljati na stolici.

 

OBERTOS

Eto, takav je naš budući vođa - naš Mun! Kakvo je stanje doma?

 

Mun se lagano nasmiješi pa mu se onda lice smrkne.

 

MUN

Ne pitaj. Stari mi opet nešto prigovara. Za njega postoji samo Moenika i Drugi Duh i Drugi Duh i Moenika... Još me nikad u životu nije pohvalio.

 

ZOLITA

To je zato što si najstariji i što od tebe puno očekuje.

 

MUN

Aha... Baš... I zato se nikad oko ničega ne možemo složiti.

 

Obertos stavi ruke iza glave pa se i on počne ljuljati.

 

OBERTOS

Eto vidiš, i zato nam trebaju promjene...

 

Mladić s dugom masnom kosom otrese pepeo pored svoje čaše.

 

MLADIĆ S DUGOM MASNOM KOSOM

U Velikom Selu Sjeveroistok uspio sam pridobiti još nekoliko nezadovoljnih mještana za našu stvar. I njima je dosta Plamena i njegove...

 

Obertos naglo ustane.

OBERTOS

Majku ti... Moram još u Dazeka i onog dosadnog Bivana!

 

Obertos sa stola na brzinu kupi travu i posprema ju u malenu platnenu torbicu. Jedan papir na kojemu još ima trave daje Munu.

 

OBERTOS

Ti si kasnije došao... Drži! Stalno razmišljam o onom južnjaku...

 

MUN

Okolo se priča kako si gotovo izgubio borbu.

 

OBERTOS

Malo sutra... Ništa vi ne razumijete.

 

ČETVRTI VOJNIK

Bilo je napeto...

 

Po četvrtom vojniku i dalje plazi prva djevojka. Obertos baci svoju cigaretu u čašu ispred četvrtog vojnika.

OBERTOS

Nakon sabora vidjet ćemo kako dalje. Uživajte!

 

MUN

Pozdrav.

 

DRUGA DJEVOJKA

Laku noć.

 

ZOLITA

Vidimo se.

 

Jedan mladić s masnom kosom lijeno mahne rukom na pozdrav. Obertos uzme lampu sa stola i žurno ode van. Mun se opet nasloni i stavi ruke iza glave.

 

MUN

Tako ti je to... Nikako na zelenu granu s mojim starim... Sve bih ja to drugačije.

 

ZOLITA

Samo polako. I taj dan će doći.

 

Zolita lagano otvorenim ustima otpuhne dim prema mrtvom muškarcu na obdukcijskom stolu.

 

 

DVORANA SJEĆANJA, HERZO

 

U tišini se samo čuju ventilatori koji se vrte na stropu. Dvorana sjećanja je puna natiskanih ljudi. Neki nose vojne uniforme. Sjedi se i po stubama platforme iznad kanala. U jednoj skupini djece je Drugi Duh. Na povišenom mjestu je Plamen, dvadeset uglednika iz Herza i Velikih Sela te deset vojnih zapovjednika među kojima su Mun, Volan, Obertos i Bojana. Pored njih su Pepsin kojemu su zavoji ispod odjeće, Adrijan i Jorgovan. Plamen stojeći završava čitanje Beatove poslanice.

 

PLAMEN

... Obaveza nam je ostaviti čistu zemlju drugima koji će doći nakon nas, a koji ju također trebaju čuvati sve dok ne prođe i njihovo vrijeme boravka na ovome svijetu. I zato; svaki čovjek ima pravo i dužnost braniti svoju domovinu i život svoje djece. Zbog same Istine i svega navedenoga, mi članovi reda El Angelika, podupiremo pravednu borbu Libertine. Molimo vas za svaku pomoć na tome putu... Prvi među jednakima brat Beato, episkopatus reda El Angelika. U Hazmi, dana 16. travena, 994. godine od donošenja Dokumene.

 

U dvorani nastane mala tišina, a onda započne lagani žamor. Plamen polako zaklopi pismo i spusti ga na stolicu iza sebe.

 

PLAMEN

Eto, tako zbori brat Beato u ime reda El Angelika. U prvome pismu, od Bartela vođe Libertine iz Lidina, čuli ste sve o događajima u Hazmi i cijelome Eukonu. Buna samo što nije počela. Oni traže našu pomoć. Žele da Narod Bez Imena krene u rat.

 

Na to nastane galama i nadvikivanje u cijeloj sali. Najglasniji je mladić Joja od 17 godina i seljak Dazek od 60 godina. Sve njegove riječi ponavlja Bivan, njegov rođak.

 

JOJA

Neka. Tako i treba - u rat!

 

DAZEK

Ni oni nama ne pomažu! Ne treba ni njima pomoći!

 

BIVAN

Ne treba ni njima pomoći.

 

PRVI SUDIONIK SABORA

U boj, u boj!

 

DRUGI SUDIONIK SABORA

Neka čujemo i poštare!

 

Plamen digne ruku i svi se polako utišaju. Jedino još Bivan ponovi svoju rečenicu.

 

BIVAN

Tako je... Ne treba ni njima pomoći.

 

PLAMEN

Zapovjednik Obertos se prije nekoliko dana vratio iz tajne misije u Lidinu i potvrđuje sve kako je rečeno. Situacija je složena... Netko tamo otraga je spomenuo i naše goste. Prije svake konačne odluke... Svakako, neka čujemo i njihov glas. Gospodin Pepsin.

 

Plamen sjedne, a Pepsin polagano ustane i malo se pridrži za naslon stolice.

 

PEPSIN

Dragi susjedi! Iako ste mi oduvijek dosta blizu... Ja sam iz Lidina... Nisam vas do sada imao prilike osobno upoznati. Ali evo, došao je i taj dan kada se samo zajednički, jednom i zauvijek, možemo oduprijeti teroru Sekove države. Nažalost, i neki su naši poginuli. Mnogi su odvedeni u rudnike Ore. Uzeli su i djecu - na preodgoj... Strašno... Sve ste čuli. Vi, Narod Bez Imena, bili ste i ostali jedina nada cijelome Zapadnom Sferakonu... Trebamo vašu pomoć.

 

Pepsin sjedne, a nakon njegova izlaganja opet nastane raspravljanje. Obertos nešto šapće Munu.

 

DAZEK

Sad smo i mi dobri! A gdje su oni bili kad je Sek bio u Prvoj i Drugoj invaziji na Herzo?

 

BIVAN

Da, gdje su oni bili kad je Sek bio...

 

TREĆI SUDIONIK SABORA

A gdje si ti bio onda?

 

JOJA

Barut u bačve!

 

Negdje otraga digne ruku Idijan, pametan seljak od 63 godine iz Velikog Sela Sjeverozapad. Plamen pokretom ruke opet utiša masu.

 

PLAMEN

Za riječ se javlja naš cijenjeni Idijan iz Velikog Sela Sjeverozapad.

 

Idijan se malo pomakne na čistinu.

 

IDIJAN

Pozdravljam naše drage goste - poštare, kako je netko rekao, i sve vas druge... Prije četrdeset i jednog ljeta, a nakon dvije godine teških borbi, u krvi je bila slomljena Zimska buna. Zarobljenike i ranjenike su danima ubijali i bacali u duboke mračne jame. Nesretni ljudi su završili na križnim putovima. Vi stariji se sjećate kako smo zajedno s vođom Duhom morali pobjeći iz svojih domova i u ovoj pustoši izgraditi novo mjesto za život. Prije trideset godina napustio nas je Duh. Naslijedio ga je naš Plamen koji i dan-danas vodi sve nas skupa... vjerujem, u dobrom pravcu. Prije dvadeset i jednu godinu bila je Prva Sekova invazija na Herzo. Prije sedam godina bila je Druga Sekova invazija na Herzo... Još i danas nas boli puno toga... Najviše od svega... kako su prolazili mjeseci i duge zime, tako su blijedjela sjećanja... zaboravili smo kako izgledaju lica naših najmilijih koja smo ostavili u svojim pravim kućama... Pitam vas, a i samog sebe, do kada ćemo samo stajati ispred posude s komadom zemlje i gledati u grb zavičaja... Do kada ćemo čekati?

 

Idijan se vrati na svoje mjesto. U Dvorani sjećanja čuje se samo vrtnja ventilatora. A onda Plamen ustane.

 

PLAMEN

Ima Idijan pravo... Došlo je vrijeme povratka našim pravim domovima... Tko je za?

 

Svi počnu dizati ruke. I djeca dignu ruke u vis.

PLAMEN

Tko je protiv?

 

Ruke podignu Dazek, Bivan s još nekoliko istomišljenika.

 

PLAMEN

Većina je odlučila. Neka počnu pripreme! Idite u miru!

 

Dvoranom sjećanja zaori klicanje. Djeca skaču. Mun nešto šapće Obertosu. Dazek i Bivan izlaze van.

 

JOJA

Pali pile!

 

PRVI SUDIONIK SABORA

Za dom spremni!

 

ČETVRTI SUDIONIK SABORA

Za dom spremni!

 

Svi su u veselju. Među sudionicima sabora se pojavi i Zolitino lice. Pepsin se smije Jorgovanu koji je Adrijana dignuo u zrak. Plamen u velikom krugu razgovara s Volanom, Bojanom, još nekim vojnim zapovjednicima i s uglednicima iz Velikih Sela. Mun zajedno s Obertosom silazi s povišenog mjesta. Plamen ih zamijeti. Ulaze u gomilu razdraganih ljudi u dvorani, a onda sa Zolitom krenu prema izlazu. U svečanim vojnim uniformama su Moenika, Kala-Rijama, Florena te još jedan broj djevojaka i mladića. Pored njih je stup s grbom - šahovnicom i posuda sa zemljom ispred koje je netko ostavio svježe cvijeće. Uklesano na malenom kamenu sa strane piše: Moslavina. Na stropu se mnoštvo ventilatora neumorno vrti i vrti, stalno u krug po istome mjestu.